Iseljavanje prisutno desetljećima, ali katolička vjera i Hrvati su ostali i opstali
Povijest nije nimalo mazila ovo podneblje, međutim usprkos tomu, ostala su brojna materijalna svjedočanstva ljudskog življenja ovdje. Tu su brojne gradine i gomile. Nalazi iz razdoblja Rimskoga Carstva svjedoče o više putnih pravaca te nekoliko naselja na području današnje župe. Život je bio iznimno bujan i nakon dolaska Hrvata o čemu pričaju nekropole, ukrasi i natpisi na stećcima, kao i nadaleko poznati i impozantni križ visok tri metra.
To su zapravo „muzeji na otvorenom" koji svjedoče vjeru, pismenost i umjetničko stvaralaštvo ovdašnjih ljudi. U vrijeme osmanlijske vladavine bili su česti uskočki upadi i pljačke.
To su razdoblje obilježili i krvavi sukobi Austro-Ugarske i Mletačke Republike s Turcima u ovome kraju. Tijekom Hercegovačkog ustanka (1875. - 1878.) neumsko zaleđe je oslobođeno među prvima, a dolaskom Austro-Ugarske bio je vidljiv napredak na svim područjima. Obje Jugoslavije su u mnogo čemu unazadile ovaj kraj kojemu je tek posljednji rat donio kakvu-takvu slobodu...
Život uz Žabu
Župa Gradac dobila je ime po prostranome, dinarski izduženom krškom polju koje je, poput same vjerničke zajednice, „prikupilo" niz drugih manjih proplanaka i naselja. Osim toga druga značajka ovoga kraja je planina Žaba koja „gospodari", kako prirodom i ljudskim pogledom, tako i sviješću ljudi jer se pod njezinim okriljem „živjelo i umiralo".
Stanovnici ovoga kraja reći će da je sa Žabom sve povezano, ali ako nije, onda nema onu vrijednost kao događaji sa i oko te planine... Da je taj prirodni masiv važan, ne samo za stanovnike toga kraja, govori nam crkvena povijest budući da je Žaba (još i Zažablje) bila velika srednjovjekovna župa Humske zemlje. Prvi put se spominje u Ljetopisu popa Dukljanina u 12. st. Obuhvaćala je prostor oko istoimene planine koja ju je dijelila na sjeverni kontinentalni i primorski južni dio. Pripadala su joj brojna sela i naselja koja se danas nalaze u dvjema državama, a neka ne postoje više, osim kao arheološka nalazišta.
Za povijest župe Gradac važno je napomenuti kako su u 14. st. velikim dijelovima Zažablja vladali plemići Nikolići, a u 15. st. Kosače. Osmanlije su tijekom 1480-ih osvojili područje župe te ga priključili sandžaku Hercegovina, odnosno Bosanskom pašaluku. Prije nestanka središte župe najprije je bilo u Ošlju, a poslije u Vranjevu Selu te Gracu.
Razmišljajući o Hercegovini koju danas poznajemo, toj su župi pripadali Neum, Hutovo, Glumina, Svitava i naravno Gradac.
Kontinuitet velike župe
Govoreći o osmanlijskim osvajanjima južne Hercegovine, koja su trajala cijelo stoljeće, rijetke su „institucije" koje su nastavile svoje postojanje iz predokupacijskog vremena.
Ipak, župa Gradac se može pohvaliti kakvim-takvim kontinuitetom i dugom poviješću. Nažalost, zbog nedostatka izvora s kraja 15. st i velikog dijela 16. st njezinu crkvenu povijest ne možemo pratiti u cijelosti. Prvi spomen svećenika, to jest župnika u ovoj vjerničkoj zajednici sa sigurnošću se može ustvrditi u 1599.
Riječ je o neimenovanom „dubrovačkom svećeniku" koji je župnik u Gracu, a spominje se u pismu dominikanca Danijela Splićanina papi Klementu VII. Vjerojatno je i prije njega postojao župnik, ali o tome nema pisanog spomena. Od vremena nepoznatog „dubrovačkog svećenika" do današnjeg župnika don Nedjeljka Krešića prošlo je 420 godina.
Za to vrijeme u Gracu je djelovalo 50-ak svećenika, a župa ih je „rodila" 30, kako dijecezanskih, tako i redovničkih, najviše za Trebinjsko-mrkansku te Dubrovačku biskupiju. U međuvremenu se župa „smanjila". Najprije je 1683. od nje odvajanjem nastala župa Dobrane te potom 1704. Dubrava, i to nakon Morejskog rata (sedmi Tursko-mletački rat) dijelom vođenog i na području Trebinjsko-mrkanske biskupije.
U novije vrijeme od dijela župe nastalo je Hutovo (1971.) i Neum (1974.).
Zrakoplovnim bombama na crkvu
Nakon što su zajedno „prošli" kroz prošlost, don Nedjeljko za KT je govorio i o bogatoj povijesti župne crkve, ali i sadašnjem vremenu obilježenom iseljavanjem.
„Crkva je građena u nekoliko etapa. U prvotnoj inačici u 19. st. ono što je sada prezbiterij bila je mala crkva. S vremenom je dograđivana lađa, a potom u novije vrijeme nadstrešnica te zvonik koji je odvojen od crkve", rekao je župnik napomenuvši kako je u posljednjem ratu bila bombardirana, i to iz zrakoplova. Vjerojatno je to jedini primjer u BiH da je crkveni krov zapaljen i uništen zajedno s interijerom u bombardiranju iz zraka u posljednjem ratu. Razmišljajući o tome, ne možemo se sjetiti drugog sličnog događaja iz četiriju biskupija u BiH.
U crkvi se ističe Gospin drveni kip iz 19. st., rad tirolske škole koji se nalazi na središnjem oltaru, te križni put umjetnika Stjepana Katića, podrijetlom s Hotnja. Tu su i dva oltara s lijeve i desne strane. Na ulazu u crkvu uz sami zvonik nalazi se spomenik žrtvama iz Drugoga svjetskoga rata i poraća te posljednjeg rata s popisom svih stradalih, a pored njega je Pieta, kip Majke iz naroda s umirućim Sinom u krilu, rad akademskog kipara i slikara Zlatka Čulara.
U vrijeme obnove i restauracije crkve javio se župljanin Grgur Tapalović koji živi u Monte Carlu. Zahvaljujući njemu, crkva i zvonik su potpuno obloženi kamenom. Financirao je radove i materijal te darovao prostor na groblju za svećeničku grobnicu, bez obzira jesu li rodom iz župe ili na službi u toj vjerničkoj zajednici.
Kraj prožet katoličanstvom
Iako nema filijala, tu su zaista brojne seoske kapelice koje su posvećene: Sv. Tripunu, Sv. Nikoli, Sv. Mihovilu arhanđelu (Dobrovi i Dubravica), Sv. Ivanu Apostolu, Svim svetima, Nevinoj Dječici, a tu je i nekoliko zavjetnih kapelica i krajputaša kao i jubilarni križ.
U župi postoji i šest grobalja u kojima se pokapaju umrli te pet u koja se više ne vrše ukopi. Pored svega važno je spomenuti i crkvu Sv. Ane, udaljenu nekih 200-njak metara od župne, koja predstavlja jedan od najstarijih očuvanih sakralnih objekata u Hercegovini i pod zaštitom je države. Kako smo vidjeli, kraj diše katolički, a dobra je i posjećenost svetih misa. Ukupan broj duša u ovoj župi je 430 u 140 obitelji.
Obitelji s jednim članom je samo 20-ak. Čak je tri puta više umrlih nego krštenih, ali za to je „odgovorna" želja pokojnika, koji su živjeli drugdje, da budu ukopani u rodnoj župi. To je pokazatelj koliko je župa raseljena, ali ljubav prema rodnome kraju nije nestala.
Teritorij vjerničke zajednice poprilično je „razbacan" i obuhvaća naselja: Babin Do, Broćanac, Ćukova Greda, Dobrovo, Donji Drijen, Dubrava, Dubravica, Glimač (D. Gradac središte župe), Gornji Gradac, Grabovica, Hotanj, Nerađe-Podstijene, Moševiži, Oskrušnica, Podgajnica, Podžablje, Praovice, Radetići i Žukovice. „Ovdje uglavnom žive stariji vjernici. Mladi svijet je otišao. Taj se proces ne događa samo danas, nego to traje dulje vremena. Pokrenuli su se prema Dubrovniku i Zagrebu te dalje u svijet.
Jedan dio mladih je u Neumu. Usprkos svemu imamo i djece, tu je i osnovna škola do petog razreda, a stariji vozare u Neum, Metković ili Dubrovnik, već kako se gdje tko snađe", ustvrdio je župnik naglašavajući da imaju tri obitelji s petero djece. Zalazeći u duboku prošlost ove župe, vidjeli smo podatak kako je u starom turskom popisu u Gracu bilo u jednom trenu samo 92 kućanstva. Župa je kroz povijest, kako su to prilike dopuštale, rasla ili opadala.
Iseljavanje je ovdje prisutno desetljećima, ne samo u posljednjih nekoliko godina, ali katolička vjera i Hrvati su ostali i opstali. Iako u ovom trenutku budućnost možda izgleda sumorno, prvenstveno zbog konstantnih medijskih napisa o egzodusu Hrvata, izgradnja nove prometnice ka Neumu koja je u tijeku te mogućnost zaposlenja u Dalmaciji nudi nadu da se mlade obitelji neće odseljavati u tolikom broju, nego će živjeti u svojoj drevnoj župi, a po potrebi raditi u Neumu, Dubrovniku ili Metkoviću.
Koliko ima Gradaca?
Župa koja se zove Neumskim Gracom zapravo je jednostavno Gradac. Budući da postoji i župa Gradac na Jadranskom moru, kao i Posuški Gradac, Gradac u općini Ružić u Hrvatskoj te Mostarski Gradac, posebice je važno napomenuti pridjev da je riječ o Gracu kod Neuma kako ne bi bilo zabuna.
Vezani članci