Mungos s Mljeta stigao na jug Hercegovine

Nepuna dva desetljeća poslije tog 25. kolovoza 1910. godine, kada su uneseni, kronike, Šumarski list, bilježe kako se na Mljetu nije mogla naći otrovnica.

Mali indijski mungos (lat. Herpestes auropunctatus) "potamanio" je, dakle, za manje od dva desetljeća otrovnice, a što se dalje s njim zbivalo, može se zaključiti iz riječi Pere Zekušića - Pepsija, predsjednika Lovačkog društva Galeb iz Čapljine, koji na upit o predatorima u lovištu kaže:

- Moram posebice naglasiti da je u lovištu sve veći broj štetočina, predatora, posebice sitne dlakave divljači - mungosa, koji se enormno brzo širi lovištem i pravi štete na pernatoj divljači, najviše. Na to smo upozorili nadležni savez i ministarstvo i čekamo neke preporuke, odnosno način na koji bismo smanjili broj tih štetočina u lovištu - kaže Zekušić te na upit na koja se područja mungos proširio nastavlja:

- Njegova primarna zadaća više nisu zmije, na čapljinskom području se proširio na južne dijelove lovišta koji su najbogatiji pernatom divljači. To su sekcije Višići, Čeljevo, Dračevo, pa Svitava... Ustvari, može se reći da je zahvatio čitav nizijski dio lovišta - kazao je.

Suzbijati mungosa nije baš lako, a predsjednik Zekušić dodaje da se čekaju preporuke nadležnih.

- Uz preporuku Lovačkog saveza i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko-neretvanske županije, nastojat ćemo smanjiti njihov broj. Za nas je to novina, ali morat ćemo lociranjem njihovih jazbina nastojati nešto poduzeti - naglašava Zekušić te dodaje da s ostalim predatorima situacija nije alarmantna.

- Broj čagljeva je u blagom porastu, broj vukova zadržava se na dostignutoj razini - kaže Zekušić. Sudeći prema informacijama iz Dalmacije, zbog brojnosti mungosa, osim lovaca, mogli bi se zabrinuti i poljoprivrednici jer kad nestane druge hrane, navodno su mu dobri kukci, pa smokve, grožđe... te domaća perad.