‘Možda Troja nije u Gabeli, ali Homer je bio Hercegovac’
Posjetio je tada Price Gabelu, predstavio svoju knjigu, te je u jednoj TV emisiji ukrstio koplja s uglednim arheologom, pokojnim Đurom Baslerom. Premda su gledatelji, željni senzacija, navijali za Meksikanca, nekako je uvjerljiviji bio dr. Basler, koji je kazao da je istraživao Stari grad u Gabeli, njegove kule i utvrde, ali da tu naprosto nema arheoloških naslaga iz doba Trojanskog rata. Uzalud je voditelj Mufid Memija gotovo molio Baslera da malo popusti, jer je Jugoslavija u krizi, a Troja bi mogla donijeti novce od turizma.
Misto za živit, ali i ratovat
Meksičkog hotelijera to nije omelo, pa je nastavio dolaziti u Gabelu, a proljetos je ovdje najavio novu knjigu "Homerovi šaptači", koja bi uskoro trebala biti izdana na hrvatskom jeziku. Zbog svega toga krenem u Gabelu vidjeti što je postalo od priče o Troji. Putujući iz pravca Čapljine, nisam vidio putokaz za Gabelu, pa produžim prema Metkoviću koji graniči s Gabelom.
Ali tamo me usred naselja zaustavi pogranična rampa, a policajci mi uljudno rekoše da tu mogu prijeći samo mještani Gabele. To je značilo da se moram vratiti 15-ak kilometara u Hercegovinu. Eto zašto su Grci udarili na Trojance, pomislim u sebi. Nisu im dali ući u grad. Napokon uslišaše moje molbe, pa uđoh u Gabelu dok su policajci ostali razmišljati jesam li uistinu novinar ili trojanski konj.
- Ostala bi tu Troja da nije u našem selu i u Hercegovini - veli Luca Jurić, oružarka, glasnogovornica, trener pionira i menadžer HNK GOŠK iz Gabele, koju smo s nekoliko igrača i gosta zatekli na stadionu.
- Da je tu priko puta u Metkoviću, svi bi dolazili vidit Troju. A ovako, mi hercegovačko selo, a vlasti se još zabavljale ukazanjem Gospe u Međugorju. Priviše čuda za malu Hercegovinu. Nego ti napiši da smo ljetos očistili Stari grad, priredili tu kulturno-umjetnički program..., i da imamo GOŠK koji je na prvom mistu Prve lige ka jedini seoski klub.
Imali smo Andriju Ankovića, pa košarkaša Obada, a sad imamo Nikicu Jelavića. Nakon Lucina raporta krenusmo s Perom Jurkovićem, Žarkom Čorićem i Nikicom Mustapićem na brdo Avalu gdje se nalazi staro groblje i crkva, a potom na Stari grad, dva brežuljka s kojih se kao na dlanu vide Metković, Narona i Vid, Čapljina i Hutovo blato.
- Neću kazat da je tu bila Troja, ali su tu u prošlosti živili ljudi i imali gradove. Pogledaj samo ove zidine, bedemom opasana tri hektara. I ko ti tu more išta? Tu su u ratu bili naši topovi i tenkovi, Bobetko dolazio i oduševio se obrambenom lokacijom... Ovo je misto dušu dalo za živit i ratovat. Eno vidiš one livade prema Vidu - kaže Pero.
- To je Gabela Polje. Plodnije zemlje i ljepše klime nema, tu mandarine rađaju, a naše su breskve prispijevale prve na Balkanu. Ali, to sad zaraslo u travu. Triba napravit kanale, ali nema ko. A što se tiče turizma od Troje, toga je bilo nešto u početku. Kasnije stalo.
Pero Jurković na ruševinama starog grada Gabele
Ubacite nas u vodič
- Kako će bit turizma kad se nije moglo autobusom doć do Starog grada - ubacuje se Žarko. - Kako će ljudi dolazit kad nema puta, a ni znaka gdje je to. To treba odraditi Općina, turistička zajednica, Gabela... Evo, mi smo ljetos napravili 700 metara puta od Mosta na Neretvi do Starog grada, pa sada tu može doći autobus. - I šta bi koštalo da fratri u Međugorju stave u svoje turističke prospekte Gabelu i Troju kao jedan od sadržaja koji se mogu posjetiti - pita se Pere.
- Nije bitno je li tu bila Troja, ili nije, ali svakako bi turisti imali što vidit. Još zaposlit turističkog vodiča. Spomenuh Gabeljanima da je izvjesni Krešo Vujević objavio knjižicu "Troja nije u Troji", u kojoj pobija Priceovu tezu da je Troja bila u Gabeli, nego tvrdi da se nalazi u Ljubuškom. I oni s podsmijehom odmahnuše rukom, što je trebao biti znak da se radi o neukom lokalpatriotu, koji susjedima hoće napakostiti. No novinarska me znatiželja natjera da pronađem Krešu i porazgovaram s njim.
Nakon razgovora s Krešom i čitanja njegove knjige "Troja nije u Troji", posramio sam se svog paušalnog načina razmišljanja. Taj uljudni i staloženi vozač autobusa i čitatelj knjiga kupio me za par minuta svojim znanjem, erudicijom i logičnim razmišljanjem. Nisam očekivao da ću u BiH naći čovjeka koji zna napamet "Ilijadu" i "Odiseju". A Krešo to zna. I to s razumijevanjem, što bi kazali učitelji.
- Bože sačuvaj, nema govora o nekakvoj mojoj pakosti prema susjedima i nekom lokalpatriotizmu - veli Krešo. - Price je naprosto meni otvorio oči i držim ga svojim učiteljem. Ali, kao što je Aristotel kazao Platonu: "Drag si mi, učitelju, ali draža mi je istina", tako sam ja kazao Robertu.
Luca Jurić, oružarka nogometaša iz Gabele
Prijamove suze
Schliemann je locirao Troju na Hisarliku, i to na temelju sumnjivih arheoloških nalaza. Price pokušava pronaći Troju na temelju zemljopisnih opisa lokacija, rijeka, brda, njihove međusobne udaljenosti... No moramo znati da je Homer pisao "Ilijadu" i "Odiseju" četiri stoljeća nakon Trojanskog rata. Hoću kazati da je do njega došla usmena predaja. On je umjetnik koji ne zna detalje, ali najbolje poznaje svoj zavičaj, pa u opisu ga daje.
Hoću kazati da Homerovi epovi nisu dokumentarni, nego igrani filmovi. Ja proučavam 30 godina "Ilijadu" i "Odiseju", pa sam našao da se Homerovi opisi u detalje poklapaju s opisom Ljubuškog, njegova polja, Pupčastog uzvišenja, brda, rijeka, izvora, njihove udaljenosti, činjenice da se bitka nije odvijala na moru, nego iza brda...
Dakle, ne znam gdje je bila Troja, nisam arheolog da tražim materijalne dokaze, ali na temelju filologije i geografske Homerove karte mogu tvrditi da je autor ovdje živio i u svojoj umjetničkoj imaginaciji temeljito opisao ovaj prostor. Sada su arheolozi na potezu. Moguće je da je ovdje bila i povijesna Troja, ali ne mora biti. Možda Troja nije bila u Gabeli i Hercegovini, ali Homer je zasigurno s ovih prostora, koje je tako lijepo opisao.
Obilazim Humac i brijeg Kosu gdje Krešo locira Ilij, pa promatram okolna brda Ida, pa kraj samostana zamišljam scenu iz "Ilijade" kada pokušavaju utješiti starca Prijama riječima da ne treba plakati za sinovima jer ih plačem neće oživiti. - Zato i plačem - kazao je uplakani otac.
PETAR MILOŠ/slobodna dalmacija
Vezani članci