U Mostaru sve više oboljelih od šuge

Ovo su Dnevnom listu potvrdili i u Kliničkoj bolnici Mostar iz koje kažu kako je u posljednje vrijeme broj oboljelih od šuge (scabies) u porastu, ali da se te osobe liječe ambulantno i da situacija nije zabrinjavajuća.
Silva Šunjić iz Odjela za odnose javnošću KB-a Mostar pojašnjava kako osobe kod kojih je pretragama utvrđeno da imaju šugu primaju ambulantnu terapiju, odnosno dolaze na previjanja i po lijekove u KB, ali da ne leže na kožnom odjelu. Prema njezinim riječima, ova bolest liječi se uspješno uz terapiju kremama koju liječnici propišu i nije zabrinjavajuća i rasprostranjena kao nekada.

U HNŽ-u najteže

Pored navedenih osoba, s kožnog odjela su kazali kako postoji i jedan dio osoba oboljelih od šuge koje leže u bolnici i koje su po nadzorom, ali isključivo iz razloga što pored ove kožne bolesti imaju i popratnu, kroničnu bolest koja se mora kontrolirati. Da težih slučajeva zaraze nema, govori i podatak da oboljeli od šuge nisu smješteni na infektivni odjel, što  je potvrdio šef odjela Ivo Curić rekavši da on nije upoznat s podatkom da bi epidemija šuge mogla postojati u Mostaru. Ni Šunjić nam nije mogla potvrditi o kolikom broju osoba se radi jer podaci nisu zbrojeni, no svakako je ustvrdila da je broj u odnosu na ranije razdoblje povećan.
O povećanom broju oboljelih od šuge u cijeloj Federaciji, a posebice u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, svjedoče i podaci Zavoda za javno zdravstvo Federacije.
U biltenu zaraznih bolesti za veljaču ove godine stoji kako je od scabiesa ili šuge u Federaciji u veljači oboljelo 78 osoba, od čega u HNŽ-u 27. Povećan broj oboljelih je u Tuzlanskoj i Sarajevskoj županiji gdje je registrirano po 17 slučajeva. Zabrinjava podatak i da je ova bolest jedna od vodećih zaraznih bolesti u Federaciji, te da je od nje na koncu 2011. u Federaciji oboljelo više od 800 osoba.

Uspješno liječenje

Epidemiolozi kažu kako se šuga može pojaviti u bilo koje doba godine, te kako infekcija nastaje dužim kontaktom s bolesnom osobom ili kontaktom s odjećom ili posteljinom oboljelog. Zbog toga je bolest najčešće obiteljska ili grupna, a razvija se najčešće kod osoba koje žive u lošim uvjetima življenja i uz nedovoljno higijene. Bolest je česta u ratnim i poslijeratnim uvjetima i u uvjetima većih elementarnih nepogoda.
Klinička slika je takva da su vidljive promjene na koži u vidu ospica i rana koje su praćene svrabom. Liječenje se, ovisno o stadiju, danas uspješno obavlja, no liječenju moraju biti podvrgnute sve osobe koje žive u zajednici s oboljelim, a odjeća se mora kemijski očistiti. Epidemiolozi povećan broj oboljelih još uvijek ne smatraju zabrinjavajućim, no poručuju da je potreban oprez i pojačana osobna higijena, ali i higijena u i oko domova.

Piše. Vanja Bjelica-Čabrilo /  Dnevni list