Svijet bi bio ljepši kad bi žene bile na vodećim položajima
Odgovornost prosvjetara
Marija Jurčić rođena je 4. studenoga 1964. u Ljubuškom. Osnovnu školu završila je u Vitini, zatim Gimnaziju u Ljubuškom, nakon čega upisuje Medicinski fakultet. Na trećoj godini prekida studij, udaje se te se posvećuje obiteljskom životu. U Mostaru živi od 1986. godine i kaže kako ovaj grad doživljava kao svoj.
- Ovdje su se rodila moja djeca i dobro se osjećam u ovom gradu. Inače, volim Hercegovinu iznad svega i mislim da nigdje drugo ne bih mogla živjeti nego ovdje, kaže Marija. Jedno životno razdoblje je živjela i u Njemačkoj, a nakon povratka u rodni kraj radi kao prevoditelj njemačkoj jezika u ljubuškoj tvrtci Rofix. U međuvremenu završava Pedagoški studij, prvo višu školu, a zatim i doškolovanje, a trenutačno je studentica poslijediplomskog studija pedagogije na Univerzitetu Džemala Bijedića u Mostaru. Zadnjih jedanaest godina radi kao profesorica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića na Rudniku, a trenutačno je razrednica učenicima trećeg razreda. Također je i vanjski suradnik mostarskog Zavoda za školstvo te povremeno održava edukacijske seminare za prosvjetne djelatnike. Svoj posao, kaže, jako voli te je rad s djecom u potpunosti ispunjava.
- Jako volim rad s djecom i zaista uživam u radu s njima. Ukoliko im se posvetite na pravilan način, od njih možete primiti toliko ljubavi što je jedan neopisiv osjećaj. Djeca vam svojom iskrenošću i pažnjom zaista mogu uljepšati dan, kaže Marija, dodavši kako u svom radu s djecom nije imala negativnih iskustava, niti problematične djece. Za sebe kaže i da nije stroga učiteljica.
- Na ocjeni možda da, ali u odnosu s djecom mislim da nisam. Ako odnos s djecom gradite na povjerenju, ako ih niste prevarili ni u jednom aspektu, ako se držite dogovora, onda će vam oni uzvratiti jednakom mjerom. Djeci ocjene nisu najvažnije, svatko od njih ima svoje sposobnosti i uče onoliko koliko uče, ali oni vas kasnije u životu pamte po tome jeste li bili pravedni prema njima i jeste li ih uvažavali kao osobu, kaže Marija.
Mišljenja je da je posao prosvjetnog djelatnika danas jako zahtijevan i odgovoran, te da je u vremenu prezaposlenosti roditelja uloga učitelja još važnija nego što je bila ranije. Smatra da učitelji, pored roditelja, kroz razgovor s djecom i pravilno usmjeravanje, mogu puno utjecati na razvoj dječje svijesti.
Obitelj prije svega
Marija je u sretnom braku već 24 godine i majka je dvojice sinova, Matea i Marina. Mateo je magistar informatike, a mlađi Marin je student treće godine studija menadžmenta i odnosa s javnošću u Zagrebu. Za uspješan brak, mišljenja je Marija, potreban je kompromis i uzajamno poštivanje.
- Na svoj brak i svoje sinove sam jako ponosna. Sa sinovima pokušavam, prije svega, biti prijatelj i, prema mom mišljenju, za pravilan odgoj potrebno je jako puno razgovarati s djecom. Ja sam prije svega majka, a posao i karijera mi je na drugom mjestu, kaže Marija.
Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi uz knjigu jer, kako kaže, obožava čitati.
- Ljubav prema knjizi je nešto što mi je ostalo iz djetinjstva budući da sam i sama dijete prosvjetnih djelatnika i knjiga je uvijek bila prisutna u našoj kući. Mišljenja sam kako je danas knjiga doista izišla iz naših domova što je velika šteta. To se primjećuje i na djeci jer je njihov fond riječi jako osiromašen, kaže Marija. Također voli slikati, kao i gledati filmove te joj kao svakom ljubitelju sedme umjetnosti u gradu nedostaje kino, ali zato ne propušta Dane filma u Mostaru. Pored toga voli se družiti i s dragim ljudima kao i pogledati kazališnu predstavu. Sebe smatra osobom koja misli kako se sve u životu može promijeniti nabolje.
- Nastojim svakodnevno učiniti nešto dobro za drugoga. Ne mora to biti ništa veliko. Nekad nam i topla riječi ili osmijeh može jako puno značiti i popraviti dan. To su sitnice koje život znače, kaže Marija.
Govoreći o položaju žena u današnjem društvu, smatra da su žene u velikoj mjeri pronašle svoje mjesto pod suncem.
- Emancipacijom smo dobile pravo glasa, ali i puno više obveza nego naše majke i bake. U današnjem svijetu je puno teže biti žena, ravnopravno zarađujemo kao i muškarci, moramo pridonositi kućnom budžetu, a uz sve to smo i dalje i majke, i supruge i kućanice, kaže Marija. Smatra i da žene imaju "šesto čulo", intuitivnije su od muškaraca, a samim tim i bolji diplomati, i kao takve, mišljenja je da bi svijet bio ljepše mjesto kad bi žene bile na vodećim položajima.
Povećan broj djece s poteškoćama u razvoju
Kad je u pitanju problematika po pitanju obrazovanja u mostarskim školama, mišljenja je kako istima nedostaju stručne osobe kao što su psiholozi i defektolozi.
- U školama dosta radimo na inkluziji, odnosno na uključivanju djece s poteškoćama u razvoju u normalni nastavni program. Smatram da mi kao učitelji možemo dosta učiniti na tome da se to dijete integrira, ali nismo dovoljno educirani po tom pitanju i strašno mi je pomisliti na to da nijedna škola u gradu nema psihologa ni defektologa koji bi pomogli djeci s poteškoćama u razvoju napredovati. Iz godine u godinu povećan je broj djece s poteškoćama u razvoju, kojima se teško integrirati, a koji pate od poremećaja disleksije, disgrafije te hiperaktivnosti, pojašnjava Marija.
Problem maloljetničke delikvencije
Osvrnula se i na problem maloljetničke delikvencije, koja je, kako kaže, gorući problem u gradu Mostaru.
- Maloljetnička delikvencija je u velikom zamahu, posebice mislim na takozvane kvartovske sukobe među djecom. U našoj školi je nedavno doslovno 'izbio rat'. Svi se moramo uključiti u rješavanje ovog problema, roditelji, učitelji i djeca kao i čitava društvena zajednica. Jer, ako se ista na vrijeme ne sanira, može prijeći u veće razmjere, kaže Marija. U Mostaru je također smeta i nečistoća grada, i mišljenja je da je grad jako prljav, te da za isto najveću odgovornost snose i građani.
Ivana Previšić | Dnevni list
Vezani članci