Sramota: Dok jedni u Mostaru mogu raditi što hoće, na drugima se provodi zakon
Riječ je o akciji, koju gradska inspekcija sprovodi u sklopu odluke o privremenom korištenju javnih površina za postavljanje stolova i otvorenih terasa.
Potpora akciji, ali...
U tome naravno nema ništa sporno, a i sami, da se razumijemo, podržavamo akciju i uvođenje reda u ugostiteljske objekte u gradu.
No, problem nastaje u tome što se prva na udaru našla osoba koja je zapravo sportska legenda grada Mostara, a s druge strane pojedini ugostitelji, odnosno korisnici objekata već godinama ne plaćaju gradu ni marke. I sami smo u više navrata pisali kako pojedinci duguju Gradu Mostaru na desetke tisuća maraka, jer ne plaćaju najamnine gradskih prostora, a ni sve ostale troškove. Njima je očigledno sve dopušteno.
Pozdravljamo akciju koju provodi gradska inspekcija na čelu sa šefom službe gospodinom Hilmom Đidelijom, koji nam je dan ranije pojasnio kako se redovito provodi akcija, i da su svi ugostitelji na vrijeme obaviješteni. No, ovoga puta pitamo Đideliju, što je s onim objektima koji duguju desetke tisuća maraka gradu Mostaru? Zašto inspekcija ne kazni te objekte? Zašto pojedini ugostiteljski objekti uopće ne plaćaju korištenje javnih površina (znamo da godinama nisu)? Zašto vrijede dvostruki kriteriji kada su u pitanju gradski objekti? Boji li se možda inspekcija provoditi svoj posao? Ako se boji, neka povede sa sobom policiju, pa sve regulira. Ionako su u pratnji gradske inspekcije došla tri policajca i zatvorila Kuljin kafić u Centru 2.
Treniranje strogoće
Je li to uistinu bilo potrebno? Kao da je Franjo Vladić ratni zločinac, a ne čovjek u šezdesetim godinama - bivši proslavljeni nogometaš Veleža i reprezentativac Jugoslavije, poznatiji pod nadimkom Kulje od kojeg su sedamdesetih godina strepile sve obrane jugoslavenske lige, kada je s Enverom Marićem i Duškom Bajevićem činio slavni 'BMV'.
Gradske inspekcije su upravo na njemu trenirale strogoću. Isto tako treba kazati da grad Mostar (nadam se da griješim) nikada uistinu nije zahvalio Franji Vladiću za sve ono što je kao sportaš učinio za ovaj grad. Očigledno se radilo o klasičnoj podobnosti, a Kulje nije odgovarao njihovom profilu ljudi, jer nije bio podoban nikome, ni jednoj politici, ni skupini ljudi, već je uvijek bio i ostao onaj prepoznatljivi čovjek, uvijek spreman na šalu, i koji uvijek radije voli otići u štigliće, nego hodati po gradskim događanjima na kojima se skuplja gradska krema.
Dnevni list
Vezani članci