Sporni statut i kuvajtski kredit guraju Mostar u provaliju

Kako danas stvari stoje Mostar će biti jedini grad u BiH u kome se neće održati lokalni izbori u listopadu, a to ne znači ništa drugo nego kršenje osnovnih prava građana Mostara. U demokratskim državama postoji nešto što se zove birati i biti biran.

U Mostaru je već odavno umrla demokracija, a umrla je onog časa kada je središtu Hercegovine nametnut izborni sustav kakav ne postoji nigdje na svijetu. Oni koji se kunu u državu BiH, ne prihvataju odluku Ustavnog suda BiH kojom se trebaju izmjeniti izborna pravila i Statut Grada Mostara.

Zahvaljujući njima i licemjerju međunarodne zajednice koja je svojim nametanjima jedan narod dovela u neravnopravan položaj, Mostar će i dalje biti na naslovnicama kao grad slučaj. A kada se sve sabere i oduzme, Mostar i jeste grad slučaj. Davno već prije svih ovih previranja poznati putopisac Zuko Džumbur je rekao da Mostar samo treba prekriti jednim velikim šatorom kako bi on postao najveći cirkus na svijetu. Putopisac je davno preselio na drugi svijet, šatora nema, ali je Mostar i bez toga postao najveći cirkus na svijetu. Upravnik cirkusa je međunarodna zajednica, a građani grada na Neretvi u 21. stoljeću nemaju osnovna prava birati i biti birani. Uz ovako nakaradan i nametnut Gradski statut, još dugo će se lomiti i slamati koplja oko Mostara.

Ovaj puta sasvim sigurno neće se naći niko da organizira prosvjede na Španjolskom trgu zbog uskraćivanja temeljnjih prava građanima jednog grada. To je valjda manje važno od nereda koje je izazvala grupica maloljetnika, ali je važno koje su oni nacionalnosti. Mostarci će izbore pratiti putem medija, a na vlasti će ostati oni koji su izabrani prije četiri godine, naravno ovaj puta ne voljom građana Mostara. Nismo još nigdje pročitali da je zbog te diskriminacije nego digao svoj glas. Gdje su silne organizacije koje štite ljudska prava? Gdje su svi oni silni intelektualci koji nam godinama sole pamet i busaju se u prsa kako su veliki Mostarci? Na kraju gdje su samoorganizirani građani grada čija se prava gaze uskraćivanjem izbora?

Nema ih naravno jer njihovim naredbodavcima odgovara ovakvo stanje u gradu. U Mostaru neće biti sreće dok se ne promijeni sporni statut, to je valjda jasno i djetetu iz prvog razreda osnovne škole. Mostar treba biti kao Sarajevo, Banjaluka ili Tuzla i ništa više. Kakva prava imaju građani tih gradova, trebaju ih imati i građani Mostara. Zar je to teško prihvatiti i provesti? Ne rade Mostarci probleme u Mostaru, nego se ti problemi uvoze iz Sarajeva. Zašto o tome šute veliki dušebrižnici i prijatelji Mostara. Gdje su danas Mostarci koji žive u Sarajevu? Ili im odgovara ovakvo stanje ili im je nestalo tekućine u čašici koja iz njih godima progovara i priča bajke o nečijoj ugroženosti? U Mostaru su ugroženi svi, i nije problem u malim ljudima koji teško rade da prežive. Oni su se davno pomirili sa činjenicom da je Mostar podijeljen na dva sasvim različita dijela grada. Malo je onih koji za drugu stranu grada ne kažu „ona" strana i to je činjenica koju ne može niko pobiti.

Nama je živjeti skupa jedni sa drugima ili jedni pored drugih, ali sa istim pravima i obvezama. "Vaki" Mostar ne treba nikome osim onima koji dizanjem tenzija pune svoje džepove, a kada smo kod punjena džepova kada ćemo već jednom već saznati imena onih koji su uzeli kuvajtski kredit, a isti nisu vratili. U bankarskom sustavu postoje jasna pravila, onaj tko je uzeo kredit mora ga i vratiti. Ako ne on, onda ga vraćaju njegovi jamci. Kredit su uzele tadašnje općine sa bošnjačkom većinom, a sada bi ga skupa sa kamatama trebao vratiti cijeli grad. Građani iz tadašnjih većinskih hrvatskih općina nisu uživali i trošili taj novac, niti su bili jamci za taj kredit. Čist račun duga ljubav, uz imjenu spornog statuta i bez uplitanja iz Sarajeva, i tek onda  Mostar napokon može krenuti naprijed u neku bolju budućnost.

hercegovina.info