VIDEO  Prof. dr. sc. Josipa Paladin: Moj najveći ponos će biti kada mladići u Mostaru- budu bolji

U emisiju kod urednika i voditelja Marija Vrankića stigao je netom s radnog mjesta. Radoholičar, perfekcionist, obiteljski čovjek i liječnik koji zaista voli svoj posao.

Da nije tako, otišao bi u mirovinu kada su ga spremali u Hrvatskoj, ali on je bio svjestan da još može mnogo dati svojim pacijentima i budućim liječnicima te struke. I roditelji su mu imali sklonost prema medicini, čak su ga poticali da upiše nešto drugo, ali on je od prvih školskih dana znao da želi ići ovim putem.

"Ja sam čovjek koji je naučio da je Hipokratov zakon jedina bitna odrednica, ali danas mladi ljudi više znaju zakon o radu", u šali govori dr. Paladino koji zapravo smatra da u tome poslu drugačijeg pristupa nema nego posao raditi do kraja, uložiti vremena koliko je god potrebno. "U banku, crkvu i bolnicu idete s nekim povjerenjem. Tko mi dopusti da mu doslovno otvaram glavu i operiram, taj mi je dao maksimalni povjerenje i s te strane sam zahvalan pacijentima na ukazanom povjerenju.".

Na pitanje proizlazi li ta strast prema poslu iz toga što je Dalmatinac, a znamo da su ljudi s juga s jačim emocijama pristupaju gotovo svemu, Paladino to potvrđuje, ali dodaje kako i bez te pozadine neurokirurg bez ljubavi i strasti prema ovom poslu ne može tako dugo kvalitetno raditi. Svakom čovjeku i kroz razgovor pokušavam kao Šimun olakšati taj križ bolesti i to je jednako važno kao i sami zahvat.

Bilo je govora i o Hajduku čijega je Nadzornog odbora bio član. Hajduk je morao uvijek imati veći dio svojih igrača, to je bio zalog razvoja i postojanja, a u jednoj fazi smo morali prihvatiti činjenicu da nije bilo dovoljno kapitala i tada smo uspjeli izbaciti svoje kadrove koji su napravili dobre karijere. Sada imamo puno igrača sa strane i teško je stvoriti "hajdučku" atmosferu kada je većina igrača sa strane, prepričava dio svoje hajdučke epizode.

Naravno da je bilo izazova za otići raditi van Hrvatske, ali dr. Paladinu je bila želja da kao šef klinike i ravnatelj bolnice na zagrebačkom "Rebru" podigne standard i izgradi svojevrsnu nacionalnu bolnicu kakvu Hrvatska mora imati. Ponosan je na taj iskorak organizacije bolnice i razvoja cijelog tima neurokirurga koji vode bolnice diljem zemlje.

No, poznato je svima da je s navršenih 65 godina života na njegovu žalost završila priča u zagrebačkoj bolnici prema kojoj osjeća nostalgiju s obzirom na provedeno vrijeme u njoj. Pomirio se tim zakonskim okvirom koji je bolnica morala poštivati, ali smatra da to ne bi trebalo biti uniformirano za sve struke. Nije isto ako cijeli život radite težak fizički posao ili ste sveučilišni profesor. Trebalo bi fleksibilnije tj. više individualno procjenjivati jeli netko može raditi dalje ili ne, dakle mijenjati zakone, tvrdi Paladino.

Naravno, nakon odlaska iz KBC-a Rebro došlo je niz ponuda. Trenutačno pored Mostara radi u Zagrebu u Poliklinici Radiochirurgia koja je vrhunska institucija za tumore u neurokirurgiji. "Gliomski tumori su nešto čime ćemo se vjerojatno intenzivno baviti u struci idućih desetak godina", smatra Paladino koji je detaljnije opisao način rada na modernim operativnim aparatima.

Priču o mostarskoj epizodi Paladino počinje rečenicom: "Moj najveći ponos će biti kada mladići u Mostaru budu bolji od mene". Ravnatelja SKB-a u Mostaru dr. Antu Kvesića zna još iz ratnih dana, ostali su prijatelji do danas te ga je privukla vizija da se ovdje razvije prava sveučilišna klinička bolnica. "Ta bolnica je okupila visokokvalitetan tim. To ne govorim reklamno već vidim kroz njihov rad te oni mogu ostvariti spomenutu viziju ravnatelja Kvesića", tvrdi Paladino.

O tome jeli opasnost za one koji podržavaju sustav nesposobnosti, koliko je blizak nogometnoj reprezentaciji Hrvatske i druge teme pogledajte u video prilogu.