Pomoćni biskup dr. Pero Sudar- postojanje dviju škola pod jednim krovom nije aparthejd

Dr. Sudar ne misli tako. Na pitanje je li moguće očekivati bolju situaciju u budućnosti s obzirom da postoje "dvije škole pod jednim krovom" i razdvojeni đaci, on kaže kako je to pitanje, s jedne strane, tako složeno i opasno, a s druge, toliko izmanipulirano da sam prisiljen ići do kosti istine.

-A nju ću najbolje izraziti ako ustvrdim da su bolje dvije dobre škole pod jednim krovom nego jedna loša. Naime, ako su dvije škole pod jednim krovom jedina mogućnost zaštite temeljnih ljudskih prava, onda su one, u ovome trenutku, jedan od načina kako za neka bolja vremena sačuvati barem pretpostavku za multietničnost ove zemlje. Temeljne demokratske zasade su u našemu društvu na smrt ranjene i treba ih, kao bolesnika, otpitati. Čini mi se da većina onih koji, u ime demokracije i napretka, napadaju pojavu "dvije škole pod jednim krovom" kao aparthejd ili ne razumiju dubinu problema ili imaju pogubne skrivene namjere. Činjenica je da pojavu takvih škola imamo samo u područjima na kojima rat nije uspio do kraja provesti etničko čišćenje ili su prognani, unatoč svemu, smogli snage vratiti se na svoje. Znam da su neke sredine, poput sarajevske, gluhe na neke istine pa si prisvajaju ulogu isključive žrtve. Tome unatoč, jasno ću reći da je za budućnost ove zemlje manje opasno "razdvajati đake" nego u zajedničkim školama onima u manjini nijekati njihova temeljna prava, kao što su pravo na njihov jezik, kulturu, posebnost ... A to je slučaj u svim školama gdje je jedan od naroda u apsolutnoj većini. Pouzdano znam da ta vrsta diskriminacije prisiljava mlade ljude da odlaze iz ove zemlje-izjavio je pomoćni biskup dr. Sudar. Na upit jesu li potrebne zajedničke škole, kazao kako su one moguće i potrebne!

-Ali za to bi trebalo više tolerancije i poštovanja. A iznad i prije svega svima nam treba više spremnosti priznati drugoga. Nevjerojatno je kako previđamo da je zločin rata pokrenula nespremnost priznati temeljno pravo na različitost. Kratak je i neizbježan put od nepriznavanja prava na različitost do nepriznavanja prava na život! Svojedobno sam predlagao šefu Misije OSCE-a u BiH izradu udžbenika identičnog sadržajem, a na tri službena jezika za sve škole. Njima bi se učenicima i njihovim roditeljima dao znak da se poštuje ono što jesu. Službeni jezik u školama bi bio onoga naroda kojemu pripada najveći broj učenika dotične škole, a svakom učeniku, uz udžbenik na materinjem jeziku, jamčilo bi se pravo da se i u razredu služi svojim jezikom. Iako je priznao da je prijedlog dobar, na prijedlogu je i ostalo. Mogu pretpostaviti da je zaključio kako je jeftinije i lakše prihvatiti teoriju kako u ovoj zemlji ne postoje ni tri naroda ni tri jezika. Te i slične teorije mogu biti jeftinije i lakše za predstavnike međunarodnih organizacija ali za Bosnu i Hercegovinu i njezine građane su, zasigurno, najskuplje i najteže!

Teskt Hercegovina.info / foto promediaphoto