FOTO Otvorena izložba radova Florijana Mićkovića
Taj istinski tvorac vječnih uspomena dobro je znan likovnoj publici, ali je visoko cijenjen i među kritičarima te u pronicljivu presjeku Mićkovićeva opusa hrvatski akademik Tonko Maroević, između ostaloga, upečatljivo piše ako je taj rođeni Mostarac, a zagrebački đak, ostvario opus neosporne trajnosti suvremene tradicije te predstavlja jednu od karika suvremenoga hrvatskog kiparstva.
Povjesničar umjetnosti Anđelko Zelenika davne je 1962. godine, u tadanjemu Klubu prosvjetnih djelatnika u Mostaru, otvorio prvu Mićkovićevu samostalnu izložbu, a večeras je u Galeriji Aluminij, pet desetljeća poslije, načinio kritički presjek njegova stvaranja. Prisjetivši se bitnih pojedinosti iz Mićkovićeva života, koje su ga oblikovale i kao čovjeka i kao umjetnika, Zelenika je, sa žaljenjem, govorio o autorovim djelima koja su u ratu nepovratno uništena.
- Mićković pripada naraštaju iznimno uspješnih likovnih umjetnika koji je sedamdesetih godina prošloga stoljeća dao značajan doprinos ukupnomu razvitku likovne umjetnosti ovoga podneblja - ocijenio je Zelenika.
Izrazivši ponos što ovogodišnju sezonu otvaraju djelima najvećega živućeg kipara ovoga podneblja, predstojnik Galerije Aluminij Darko Juka podsjetio je kako ova izložba nije niti može biti cjelovitim prikazom Mićkovićeva opusa, pošto je, tijekom Domovinskoga rata, uništen najveći broj njegovih djela, koja su resila javne površine, parkove i trgove, školska i dvorišta drugih ustanova, u više općina i gradova.
- Ono što je spašeno svakako je vrijedno divljenja i ima osigurano mjesto u ukupnoj hrvatskoj likovnoj baštini. No, svakomu tko se unese u ove radove, ne će moći ostati nezapažena otužna činjenica kako smo okruženi plejadom ranjenika. Andrićevski rečeno, kada su došla vremena u kojima pametni zašute, budale progovore, a fukara se obogati, kod nas su i divljaci dobili i vlast i puške, puške čija su zrna htjela doraditi vrhunsku Mićkovićevu javnu ostavštinu. On ju, u znak trajne opomene, nije htio popravljati - kazao je Juka, obrativši se potom izravno umjetniku, riječima: Oni koji su pucajući ranjavali Vašu dušu ostaju vječno u pratnji njihove sramote, svaki puta kada ih zrcalo podsjeti na to kako su im tamna i isprazna lica.
Ne krijući navalu emocija, Florijan Mićković se zahvalio svojoj publici, obitelji i prijateljima, prisjetivši se godina svojih početaka i umjetničkoga stasanja. Pozvao je gradske vlasti konačno se zasluženo odužiti imenima poput Karla Afana de Rivere, Mehe Sefića, Ćirila Ćire Rajiča i drugih velikana.
Večer je književno oplemenio nastup mostarske pjesnikinje Alme Fazil-Obad te učenika Glazbene škole Ivana pl. Zajca Mostar Ante Šunjića, koji je na klarinetu izveo Etidu, autora Ante Grgina.
Florijan je Mićković rođen u Mostaru 1935. godine, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1962. u klasi čuvenoga prof. Antuna Augustinčića. Članom je Udruge likovnih umjetnika Hrvatske i Udruge likovnih umjetnika BiH te dobitnikom više nagrada i priznanja. Izlagao je u većini europskih zemalja, potom u SAD-u i u Kanadi, a danas, kao samostalni umjetnik, živi i radi u Mostaru i u Međugorju.
Izložba, kojom je napravljen presjek Mićkovićevih radova od portreta značajnih ljudi Mostara i okolice s početka njegove karijere, preko radova sakralne tematike do novijih apstraktnih uradaka, ostaje otvorenom tijekom sljedeća tri tjedna. Moguće ju je razgledati svakim djelatnim danom, u razdoblju od 7 do 20 sati. Ulazak je slobodan.
Tekst: Aluminij.ba, foto: hercegovina.info
Vezani članci