Knjiga Branka Bandića o prvim demokratskim izborima u Mostaru: Sloboda ITD
Branko (Andrije) Bandić sudionikom je života od 25. svibnja 1952. god. Svjetlost dana ugledao je u zapadnoj Hercegovini, u selu Dragićina, zaselak Dubrava (općina Grude), gdje je rođen i otac Andri- ja. Iz iste općine je i majka Mila (rođ. Bračić) iz sela Borajne (zaselak Galešin Dolac). Osnovnu četvoro-razrednu školu Branko je završio u selu Tomašanci, a naredna četiri razreda u selu Gorjani, općina Đakovo, u ravnoj Slavoniji (Republika Hrvatska). U Mostaru je završio Srednju strojarsku školu, a u Sarajevu Fakultet političkih znanosti. Time je stekao akademsko zvanje – profesor. Oženjen sa suprugom Jelenom s kojom ima dvoje djece Željku i Tonija. Prvo uposlenje imao je u općinskim organima uprave, u Sekretarijatu za na-rodnu obranu (Vojni odsjek – Mostar). Do prvih demokratskih izbora (1990.) radio je kao referent za popunu materijalno-tehničkih sredstava, te u odjelu Civilne zaštite.Nakon završetka prvih višestranačkih izbora postavljen je za sekretara Op-ćinskog sekretarijata za narodnu obranu, kao prvi Hrvat u povijesti, nakon Drugog svjetskog rata. Početkom Domovinskog rata (1992.) ovaj organ se transformira u Ured obrane, a Branko Bandić dobiva mjesto načelnika Ureda obrane Mostar. Koncem 1993. god. s mjesta načelnika Ureda obrane Mostar prelazi u Ministarstvo obrane HR HB. Postao je načelnikom Odjela za čino- ve, odličja i reguliranje ratnog rasporeda. Na ovoj dužnosti ostao je do konca 2000. godine. Tada, s činom brigadira, odlazi u vojnu mirovinuTijekom obnašanja vojnih dužnosti odlikovan je sa: Spomenicom Domovinskog rata, odličjem Reda hrvatskog pletera, kao i drugim zahvalama i priznanji-ma (postrojbe „Ludvig Pavlović“, HVIDR-e Mostar, VI. bojne – Kruševo.
U proslovu knjige koji je napisao Stjepan Galić stoji:
Prvim demokratskim izborima nasmiješilo se sunce slobode. Višestranačje je stupilo na scenu. Ali, takav sustav podrazumijeva i zrelost u glavama onih koji bi da vladaju. Autor je, poput pravog epika, te događaje promatrao s odre-đene vremenske distance i držao se gotovo neutralno. Tekstovi koje je odabrao nastajali su u tijeku dramatičnih događanja. Iz samih naslova vidljiva je sva dramatičnost uoči krvavih sukoba i prljavoga rata. Evo samo nekih naslov-nih naznaka o tim događanjima: Šverceri ili banka? Eskimi u opštini, Vruće i hladno ratovanje, Skloništa uvijek u funkciji, Zbogom miru, Vojska koju (ne)prepoznajemo, Iz yu tiska, Zao čas za Hercegovinu, Materijalna pomoć izbje-glicama, Apoteke opustjele...Posebnu čitateljsku pozornost privući će izborne liste kandidata za izbor odbornika u Skupštinu općine Mostar. Doneseno je ukupno 8 lista s po 100 kandidata. Tu su i liste kandidata za izbor poslanika u Vijeće općina Skupštine SR BiH, te imena izabranih kandidata, prema stranačkoj i nacionalnoj opredi- jeljenosti.Ono što je posebno interesantno jest činjenica da su svi uvršteni tekstovi doneseni izvorno, bez pravopisnih i jezičnih ispravaka i dodataka. Iz toga se može sagledati i druga strana medalje: jezična okupacija i dominacija samo jednoga (srpskoga) jezika, na štetu svih ostalih ‘ravnopravnih' jezika. Svi su (yu) jezici ravnopravni, samo je jedan ravnopravniji, dominirajući. A, „zatreš li narodu jezik, zatro si i narod" (Fran Kurelac).
Drame koje se prikazuju u kazalištu plod su književne imaginacije. Likovi su plod fikcije. Ni u jednoj drami redatelj se ne vidi na pozornici. Glumci svojom sposobnošću donose karaktere likova koje im je au-tor namijenio. U mostarskoj i hercegovačkoj ratnoj predigri, što bi se u dramskoj terminologiji zvalo prologom, odigravali su se, nažalost, stvarni događaji. Ni ovdje se glavni redatelj ne vidi na pozornici, ali njegov kr-vavi sinopsis i rukopis jasno je vidljiv i prepoznatljiv. Taj redatelj, udob-no smješten u voždovskoj loži, crtao je granice, a brisao ljude i živote. Njegovi sljedbenici i poslušnici (vojnici, ‘časnici' tzv. JNA i rezervisti) podanički su i služnički obavljali najprljavije i najpodmuklije poslove. Dosljedno su slijedili Akademijine (SANU) naputke. Postoje dvije latinske izreke: Divide ut regens (Podijeli da bi zavladao) i Divide et impera (Podijeli pa vladaj). To je politički princip rimskih osvajača, a sastoji se u tome da se protivnici moraju najprije oslabiti međusobnim trvenjem, kako bi se lakše pobijedilo.
Rezultat takvih političkih i osvajačkih principa je golem: poginuli, unakaže-ni, ranjeni, bolesni, protjerani, raseljeni, silovani, poniženi, uvrijeđeni, domovi, škole, gradovi i sela, ustanove i bolnice, crkve, groblja - razrušeni,Htjeli mi to priznati ili ne, ali to j odraz naše nevesele stvarnosti u razdoblju od 1990. do 1992. godine. Ova knjiga (antologija tekstova iz tog razdoblja, u Mostaru i Hercegovini) je upravo zrcalo tih događanja. Ako nismo zadovoljni svojim likom u zrcalu, možemo ga i razbiti, ali time nećemo izmijeniti svoje lice. Jedna nas mudroslovica poučava: Sjećanja su ponovni ustanci. Knjiga Branka Bandića Sloboda itd. pomoći će nam da se cjelovitije prisjetimo jednoga otužnog isječka iz našega življenja, na početku posljednjega desetljeća 20. st. „Sjećanje je jedini raj iz kojega ne možemo biti prognani" (Paul Jean)
Cijelu kjnjigu možete pročitati na linku ispod:
Vezani članci