Katarina Zovko Ištuk: Mirno spava Mostar moj
I noćas želim snivati snove,
al ova kiša sad me iz sna budi,
misli se moje vraćaju tamo
kad smo bili mladi, bezbrižni i ludi.
Jesenje kiše u ovom gradu,
budile su čežnje, davale nam nadu,
ona mi slika nikako ne hlapi
dok ulice spavaju pod vatrometom kapi.
I kako to često radim, u auto sjedam,
da sve predam zaboravu, to nikako ne dam,
cijeli grad se pruža ispred mene sada,
o kako je čaroban i kad kiša pada.
Lagano se vozim kroz ulice tvoje,
na radiju svira ono nešto moje,
svaka riječ od pjesme u srce me dira,
vraća me u prošlost i ne da mi mira.
Koliko je čarobno u gradu od snova,
još ga čini ljepšim, jaka kiša ova
utonuo on je u duboke snove,
moja ga ophodnja, da se budi, zove,
ne smetam mu ni ja, a ni drugi ljudi,
mirno spava Mostar moj, neće da se budi.
Katarina Zovko - Ištuk
Mostar19. 09. 2016.
Vezani članci