Ivica Pavlović: ‘Uz pomoć najbližih ljudi prihvatio sam invaliditet’
Svakodnevna borba
Naime, Pavlović ima paraplegiju od djetinjstva, te nakon dvije neuspješne operacije kralježnice u Ljubljani koristi kolica, no, svjestan da različitost nije razlog za odustajanje, svakodnevno se bori za život. Od svojih različitosti ne odustaje u svakodnevnoj borbi za život.
"Kao malom, nije mi bilo lako prihvatiti da ne mogu hodati, bilo je jako teških trenutaka i kriza. Kad bih išao gradom i netko se okrene i gleda me u čudu, ja bih najradije da propadnem u zemlju, jer mi je bilo jako neugodno zbog toga. No, nakon tih faza kroz odrastanje, uz potporu najbližih sam se suočio sa svojim invaliditetom i prihvatio ga, tako da sada vlastitu različitost i ne osjećam, ne osjećam taj teret invalidnosti, jer sam se kroz nju i oblikovao", započeo je priču.
Podršku i pomoć je kaže dobio od bliskog kruga ljudi oko sebe - obitelji i prijatelja, za koje kaže da ih je danas mnogo, nakon što je počeo da se kreće među ljudima i dobio priliku da pokaže koliko može.
Jedna od njegovih najvećih prepreka je u početku bila prihvatiti invalidnost, ali je uz pomoć svojih najbližih ljudi na kraju uspio prevazići sve poteškoće.
"Uvijek krize dođu, ali izađem iz njih još jači, jer me očvrsnu. Postoje fizičke prepreke, ali me one navode da ih riješim, samostalno ili uz potporu drugih", kaže Pavlović.
Aktivan je u udruženju osoba sa paraplegijom u Hercegovačko - neretvanskoj županiji, što mu je dalo uvid u problematiku sa kojom se većina osoba s invaliditetom susreće.
Kaže da veliki broj osoba s invaliditetom živi na rubu egzistencije, odnosno nemaju prihoda, a mnogo je onih koji koriste kolica, a nemaju prilagođen prilaz da mogu ući i izaći iz kuće samostalno.
Primjena ljudskih prava
Rješenje Pavlović vidi u potpunoj primjeni svih pravnih akata koji se tiču ljudskih prava osoba s invaliditetom.
"Svim ljudima s invaliditetom je bezuvjetno potrebno omogućiti da ostvare svoja prava. Trebamo život bez diskriminacije zato što svi ljudi trebaju biti s istim pravima. Drugog, koji ima invaliditet, ne smijemo gledati kao da je manje vrijedan. Zakone treba prihvatiti i provoditi ih u djelo", ističe Pavlović.
Ono što mu je pomoglo da prevlada neke poteškoće jeste posao na radiju, gdje svakodnevno upoznaje nove ljude, ugošćuje razne ljude, obrađuje raznovrsne teme, a pri tom i nauči nešto novo.
"Najviše sam ponosan u svome život na upornost, jer se ne predajem ako vidim neku prepreku bilo to fizička ili psihička prepreka. Čak sam možda u nekim situacijama što se tiče prepreka i tvrdoglav, jer ne odustajem baš tako lako", ističe.
Pri kraju razgovora, kaže da motivaciju često nalazi i među osobama s invaliditetom koje nisu odustale od mogućnosti, često dobro skrivenih između redova prepreka. Potencijali koje je prepoznao u svim osobama s invaliditetom, reći će, nalaze se svuda oko nas.
"Svim ljudima bih ukazao da su osobe s invaliditetom ljudi koji žive pored vas i da ih ne gledate kao manje vrijedne ljude, nego da ih prihvatite kao sebi ravnopravne. Još bih rekao da je bitan bonton u razgovoru s ljudima koji imaju invaliditet, jer od kulture ophođenja prema drugačijem počinje promjena", zaključio je.
Dnevni list
Vezani članci