FOTO Iskustvo Slave Galić, studentice Sveučilišta u Mostaru u Poljskoj
Imali su priliku putovati, raditi, upoznati druge kulture, predstaviti svoju vlastitu i naučiti neki novi jezik ili pak usavršiti engleski. Jedna od praktikantica je i Slava Galić, studentica Sveučilišta u Mostaru, a ovo je njena priča.
„Dzień dobry (''pozdrav'' na Poljskom), zovem se Slava Galić i ispričati ću vam zašto i kako sam provela svoje ljeto 2015. na volonterskoj praksi u Poljskoj.
Za početak da kažem nešto o sebi. 2012. sam upisala fakultet na Sveučilištu u Mostaru, dvopredmetni studij Hrvatski-Engleski jezik i književnost. Trenutno sam zadovoljna studijem, ali sam osjetila potrebu pokušati nešto novo i otići negdje dalje. Obzirom da sam student i nemam stalnih primanja, osim onoga što mi roditelji daju, morala sam potražiti nešto što će biti kvalitetan, ali ujedno i financijski povoljan izbor. Tako sam guglala po internetu sve dok nisam naišla na stranicu AIESEC neprofitne studentske organizacije u Mostaru koja studentima pomaže pri odlasku na studentske prakse u razne dijelove svijeta. Ova organizacija se kasnije pokazala idealnom za mene.
Odlučila sam se ići u Poljsku na projekt International Kindergarten u Wroclawu u trajanju od 6. srpnja do 14. kolovoza i upala kao jedina volonterka iz Bosne i Hercegovine. AIESEC-eri u Mostaru su mi pomagali sa svime, odgovarali na moja brojna pitanja i nedoumice oko odlaska u stranu zemlju na minimalno šest tjedana, što je financijski i kulturološki tada za mene bilo prestrašno. AIESEC mi je osigurao hranu i smještaj i pomogli su pri traženju sponzora bez kojih bi moj odlazak bio nemoguć.
Kada sam stigla, nisam znala što očekivati i pitala sam se nestrpljivo tko su ti ljudi s kojima ću raditi. Tek što sam ušla u kuću, već su me čekala zanimljiva lica jer je svatko od EP-jeva (kratica za volontere ovoga tipa u AIESEC-u) bio iz druge zemlje i meni nerijetko teško pamtljivih imena. To su bili Elmin iz Azerbajdžana, Bernadett iz Mađarske, Zeycan iz Turske, Maggie iz Kine i Catalina iz Ukrajine. U tom trenutku sam doživjela kulturni šok jer je trebalo upoznati svakoga od njih da bismo se dobro slagali, a k tome i još se prilagoditi kulturi Poljske o kojoj sam vrlo malo znala.
Nakon dva tjedna dobili smo novoga EP-a iz Maroka, Ayouba, tako da nas je bilo ukupno sedmero u Wałbrzychu. Wałbrzych je izrazito lijep i miran gradić, ali još nedovoljno urbaniziran i siromašan zabavnim sadržajima.
U ukupno sedam vrtića smo radili sa djecom uzrasta od pet do osam godina koja su jedva poznavala engleski jezik. Stoga smo na sve načine komunicirali sa njima pa i naučili ponešto poljskoga. S obzirom na moj studij hrvatkoga jezika, boravak u Poljskoj mi je dobro došao i za istraživanje i živo slušanje jednoga od staroslavenskih jezika o kojemu smo učili na Fakultetu.
Prvoga radnoga tjedna smo otišli sa djecom u zoološki vrt i proveli smo predivno vrijeme u prirodi. Ta šuma, tipična europska borovina, prepuna mirisa i zvukova života. Svaki vikend, u slobodno vrijeme, bismo išli na put i tako smo još razgledali Wrocław, Krakow, Auschwitz, Varšavu, Gdańsk, Sopot, Poznań, Gniezno, te istinske ljepote pa smo otišli u Rock City i Pec pod Sniežka u Češkoj.
Također sam imala priliku šaroliko predstaviti svoju kulturu i posljednjega tjedna moga boravka na Closing seminaru upoznati ostale EP-jeve iz raznih krajeva svijeta: Egipta, Tunisa, Vijetnama, Kanade, Brazila, Pakistana. Po završetku Closing seminara svi smo dobili certifikate zbog uloženog truda u ovaj projekt.
Što se tiče same prakse, preporučila bih je svima koji su željni znanja, putovanja, otkrivanja i socijaliziranja jer je u srži to ono što ćete dobiti zauzvrat. Iskustvo i predivne uspomene vam nitko ne može darovati niti ih možete kupiti, samo osjetiti. Ako vas je imalo moja priča privukla i potaknula na razmišljanje pozvala bih vas da se priključite i odete na praksu. Meni je ova praksa ostavila pozitivan dojam usprkos nekim tehničkim problemima sa AIESEC-om u Wrocławu. Treba biti na sve spreman jer nije lako otići i ostaviti sve za sebe, a kada ste u drugoj zemlji onda posebno treba biti oprezan jer nikad ne znate što se može dogoditi, a pogotovo ako ste jedini došli predstavljati svoj narod.
Biti drugačiji ne znači biti lošiji, to znači biti bogatiji za još jedno iskutvo i rezultira ujedinjenjem u različitosti. Upoznavanjem se ljudi najlakše rješavaju predrasuda te se promiču vrijednosti intekulturalnosti.
Nie mówię do widzenia, lecz do zobaczenia!
Ne kažem zbogom, nego do viđenja!"
„Dzień dobry (''pozdrav'' na Poljskom), zovem se Slava Galić i ispričati ću vam zašto i kako sam provela svoje ljeto 2015. na volonterskoj praksi u Poljskoj.
Za početak da kažem nešto o sebi. 2012. sam upisala fakultet na Sveučilištu u Mostaru, dvopredmetni studij Hrvatski-Engleski jezik i književnost. Trenutno sam zadovoljna studijem, ali sam osjetila potrebu pokušati nešto novo i otići negdje dalje. Obzirom da sam student i nemam stalnih primanja, osim onoga što mi roditelji daju, morala sam potražiti nešto što će biti kvalitetan, ali ujedno i financijski povoljan izbor. Tako sam guglala po internetu sve dok nisam naišla na stranicu AIESEC neprofitne studentske organizacije u Mostaru koja studentima pomaže pri odlasku na studentske prakse u razne dijelove svijeta. Ova organizacija se kasnije pokazala idealnom za mene.
Odlučila sam se ići u Poljsku na projekt International Kindergarten u Wroclawu u trajanju od 6. srpnja do 14. kolovoza i upala kao jedina volonterka iz Bosne i Hercegovine. AIESEC-eri u Mostaru su mi pomagali sa svime, odgovarali na moja brojna pitanja i nedoumice oko odlaska u stranu zemlju na minimalno šest tjedana, što je financijski i kulturološki tada za mene bilo prestrašno. AIESEC mi je osigurao hranu i smještaj i pomogli su pri traženju sponzora bez kojih bi moj odlazak bio nemoguć.
Kada sam stigla, nisam znala što očekivati i pitala sam se nestrpljivo tko su ti ljudi s kojima ću raditi. Tek što sam ušla u kuću, već su me čekala zanimljiva lica jer je svatko od EP-jeva (kratica za volontere ovoga tipa u AIESEC-u) bio iz druge zemlje i meni nerijetko teško pamtljivih imena. To su bili Elmin iz Azerbajdžana, Bernadett iz Mađarske, Zeycan iz Turske, Maggie iz Kine i Catalina iz Ukrajine. U tom trenutku sam doživjela kulturni šok jer je trebalo upoznati svakoga od njih da bismo se dobro slagali, a k tome i još se prilagoditi kulturi Poljske o kojoj sam vrlo malo znala.
Nakon dva tjedna dobili smo novoga EP-a iz Maroka, Ayouba, tako da nas je bilo ukupno sedmero u Wałbrzychu. Wałbrzych je izrazito lijep i miran gradić, ali još nedovoljno urbaniziran i siromašan zabavnim sadržajima.
U ukupno sedam vrtića smo radili sa djecom uzrasta od pet do osam godina koja su jedva poznavala engleski jezik. Stoga smo na sve načine komunicirali sa njima pa i naučili ponešto poljskoga. S obzirom na moj studij hrvatkoga jezika, boravak u Poljskoj mi je dobro došao i za istraživanje i živo slušanje jednoga od staroslavenskih jezika o kojemu smo učili na Fakultetu.
Prvoga radnoga tjedna smo otišli sa djecom u zoološki vrt i proveli smo predivno vrijeme u prirodi. Ta šuma, tipična europska borovina, prepuna mirisa i zvukova života. Svaki vikend, u slobodno vrijeme, bismo išli na put i tako smo još razgledali Wrocław, Krakow, Auschwitz, Varšavu, Gdańsk, Sopot, Poznań, Gniezno, te istinske ljepote pa smo otišli u Rock City i Pec pod Sniežka u Češkoj.
Također sam imala priliku šaroliko predstaviti svoju kulturu i posljednjega tjedna moga boravka na Closing seminaru upoznati ostale EP-jeve iz raznih krajeva svijeta: Egipta, Tunisa, Vijetnama, Kanade, Brazila, Pakistana. Po završetku Closing seminara svi smo dobili certifikate zbog uloženog truda u ovaj projekt.
Što se tiče same prakse, preporučila bih je svima koji su željni znanja, putovanja, otkrivanja i socijaliziranja jer je u srži to ono što ćete dobiti zauzvrat. Iskustvo i predivne uspomene vam nitko ne može darovati niti ih možete kupiti, samo osjetiti. Ako vas je imalo moja priča privukla i potaknula na razmišljanje pozvala bih vas da se priključite i odete na praksu. Meni je ova praksa ostavila pozitivan dojam usprkos nekim tehničkim problemima sa AIESEC-om u Wrocławu. Treba biti na sve spreman jer nije lako otići i ostaviti sve za sebe, a kada ste u drugoj zemlji onda posebno treba biti oprezan jer nikad ne znate što se može dogoditi, a pogotovo ako ste jedini došli predstavljati svoj narod.
Biti drugačiji ne znači biti lošiji, to znači biti bogatiji za još jedno iskutvo i rezultira ujedinjenjem u različitosti. Upoznavanjem se ljudi najlakše rješavaju predrasuda te se promiču vrijednosti intekulturalnosti.
Nie mówię do widzenia, lecz do zobaczenia!
Ne kažem zbogom, nego do viđenja!"
Ukoliko i Vi želite imati ovako posebno iskustvo kao Slava, prijave za zimske prakse su još uvijek otvorene, zato požurite i javite nam se na facebook stranicu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vezani članci