Hercegovina info na ulicama Mostara: Dobila ili izgubila zauvijek si moja Hrvatska

...ali i jakog nacionalnog naboja u gradovima širom BiH u kojima žive Hrvati. Mostar i Hercegovina dostojanstveno su proslavili dobre igre Vatrenih protiv Irske i Italije, a sinoćnja utakmica nažalost donijela je na kraju ružne scene na ulicama centra Hercegovine.Ekipa našeg portala provela je jučerašnji dan na ulicama Mostara, pa evo što smo zabilježili.

Tijekom dana uoči utakmice ništa nije nagovještavalo da će se sinoć desiti ružne scene. Od ranih jutarnjih sati grad je bio prepun mladeži sa obilježjima Hrvatske reprezentacije, a ovaj puta nisu zaostajali ni oni stariji. Doslovno jučer nije postojao ugostiteljski objekat gdje se nije organizirano gledala utakmica Hrvatska-Španjolska. Najveća koncentracija navijača nalazila se u kavanama oko starog igrališta. U jednom od mnogobrojnih kavana popričali smo sa mladićima i djevojkama koji su sa nestrpljenjem očekivali početak utakmice.

Kakva je vaša prognoza, upitali smo nazočne?

"Pobjeda Hrvatske i četvrtfinale", kao iz topa odgovara momak koji kaže da je iz Mostara i da mu je ime Mario. Sličnog razmišljanja bila je djevojka obojena u boje Hrvatske reprezentacije koja je studentica iz Čapljine:" Hrvatska prolazi sigurno, vidite ovu mladež oni žive za Hrvatsku i ona nas neće iznevjeriti".

Malo dalje atmosfera je još veselija, iz zvučnika grme domoljubne i navijačke pjesme, a pivo je po akcijskim cijenama. Dva sasvim dovoljna razloga za gužvu i povišen adrenalin. Momak u ranim tridesetim koji nam je rekao da je fakultetski obrazovan, ali i da je godinama bez posla kaže: "Ja sam davno izgubio nadu da će nam biti bolje u ovoj državi. Posao nemam jer ga nemam čime kupiti, a nemam nikakve veze sa nekim od političara na vlasti. Još me jedino ovdje drži ovo što vidite u okruženju. Da nema ovoga davno bih digao sidro iz ove države. Mladi su frustirani svime, pogotovo ovim stanjem gdje mi Hrvati lagano postajemo Kurdi, jedino nas još hegemoniziraju igre naša repke i to su nam jedini razlozi za slavlje".

Takve i slične priče možete čuti od tisuća mladih koji su sa krunicom u ruci i u kockastim dresovima nestrpljivo iščekivali početak utakmice. Kod Projektanta smo slučano susreli starijeg čovjeka u dresu Vatrenih koji je na naš upit o rezultatu rekao: "Bit će teško, Španjolska je velesila, ali se naši neće predati. Sin mi je već bio u Poljskoj, a i ja bih da sam mlađi sigurno bio tamo, a ne ovdje. Smeta me još što se ova „naša" policija uzvrtila. Neka nas puste ovih par dana da živimo svoj život i da bar nakratko zaboravimo u kakvoj državi živimo".

Na lijevoj obali Mostara sasvim drugačija slika. Za veliku većinu žitelja to je jedan sasvim običan dan na Europskom prvenstvu. Žena koja je žurila preko Carinskog mosta samo je odmahnula rukom i rekla: "Daj Bože samo da ne bude nereda". Nedaleko od toga u jednoj od kavana sjedi par mladića približno istih godina kao oni koje smo sreli u zapadnom dijelu grada. Skrivajući ime medija za koji radimo upitali smo što ono očekuju od utakmice. Mladić koji kaže da se zove Azer rekao nam je : "Vjerovali ili ne mi skoro svi navijamo za Hrvatsku. Što nama znači jedna Italija ili Španjolska? Nadamo se da će ova utakmica završiti neodlučeno i da će Italija ispasti jer dosta nam je njihovog provlačenja". Na pitanja o mogućim neredima Azerov kolega kaže da nikome nije stalo do nereda osim balavcima željnim dokazivanja. "Vidiš brato kako se situacija mjenja. Prije par mjeseci smo gledali kako se Čović i Lagumdžija skoro gledaju preko nišana, a jučer se grle kao najrođeniji. Budala ima svuda, a nekome je i u interesu da je Mostar u centru pozornosti po lošim stvarima".

Vraćamo se u svoj dio grada gdje se atmosfera zagrijava do usijanja. "Igrajte za nju našu voljenu, nek jače kuca to srce Vatreno", grmi iz mnogobrojnih lokala u Radićevoj ulici. Slobodnih stolica u njima više gotovo i nema, a pogled na sat odaje da je do utakmice još samo pedesetak minuta. Utakmica je prošla kako je prošla, i ubrzo nakon posljednjeg sučevog zvižduka ulice Mostara su oživljele. Kao i par dana prije navijači Hrvatske su izašli pozdraviti još jednu odličnu igru svoje reprezentacije. Ovaj puta policija je popriječila odlazak motornim vozilima na prostor starog igrališta. Usprkos tome tamo se okupio pristojan broj navijača koji su klicali Hrvatskoj. Navijači su bili gnjevni zbog policijske blokade, i jedan navijač je rekao: "Napišite da je ovo izazivanje nereda. Na prve dvije utakmice nije nam se ništa branilo i sve je prošlo bez incidenata, a sada su blokirali ovu glavnu ulicu".

Riječi tog navijača su se brzo i pokazale ispravnim jer je masa probila blokadu i krenula ulicama grada pjevajući. Na tom putu su im se kod parka Zrinjevac ispriječili policajci i sukob je bio neizbježan. Odmah nakon toga mediji su se raspisali o neredima, premda je u njima učestvovao veoma mali broj osoba i pomalo je to prenapuhano. Hrvastki žuti tisak jedva je to dočekao da još jednom ocrni Hercegovce. Sve lijepo što nam se desilo prethodnih dana odjednom pada u sjenu toga. Nismo to zaslužili, ni mi ni oni koji su nas učinili ponosnim ovih zadnjih dana, a ni naš grad zbog koga i jesmo ovdje svoji na svome.

Odlazimo sa mjesta događaja ljuti zbog svega. Iz kafića u Zvonimirovoj i Zagrebačkoj i dalje grmi "Neka pati kome smeta Hrvatska je prvak svijeta." Hrvatska nažalost nije prvak svijeta, bar ne na papiru, ali za sve nas je prvak svijeta duboko u našim srcima.

Dobila ili izgubila zauvijek si moja Hrvatska...

hercegovina.info