FOTO  FPMOZ: Izložba akademskog slikara Save Pavlovića u Mostaru

Vidi originalni članak

... bit će upriličeno otvorenje likovne izložbe Vale, akademskog slikara Save Pavlovića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Akademski slikar Savo Pavlović iz Petrovca će se ljubiteljima umjetnosti predstavio s radovima galerijskog formata, u tehnici akvarel, iz ciklusa „Vale“. Savo Pavlović je završio Školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu, Višu pedagošku školu – likovni odgoj u Beogradu i Fakultet za likovni odgoj i likovne umjetnosti u Rijeci. Član je Udruge likovnih umjetnika Crne Gore. Do sada je imao preko dvadeset samostalnih, a sudionik je i velikog broja zajedničkih izložbi. Studijski je boravio u Rimu, Atini i Parizu. Savo radi kao likovni pedagog u Srednjoj školi u Budvi, a stalno živi i stvara u Petrovcu i Reževićima.

Akvareli iz tematskog ciklusa nazvanog "Vale", dio su najnovijeg opusa poznatog crnogorskog i petrovačkog akvareliste Save Pavlovića, koji je stvaran posljednje dvije godine, pokazujući nam umjetničko majstorstvo autora, kao i svu moć i draž ove tehnike, koju stalno usavršava i njeguje od samog početka njegovog bavljenja slikarstvom. Kao što znamo, akvarel je jedna od najtežih, ali, istodobno, i jedna od najfinijih likovnih tehnika koja može prenijeti najtanje osjećaje umjetnika, jer, kao što se kaže, »akvarel je u slikarstvu, ono što je poezija u književnosti." Riječ akvarel dolazi od latinske riječi aqua, što znači voda, a upravo vodi, moru, treperavoj granice s kopnom i nebom skrivenim u uvali, žalu ili vali života i sna, posvećena je ova izložba. Vodi ili moru okupanom mediteranskim suncem sa svim svojim tajanstvenim arhetipskim značenjima, koja, kao materia prima, kao energetski vrtlog iz kojeg proizlazi život, kao fenomen koji stvara i uništava, ali, također, i očišćuje, oprašta i pere sve nedoumice onoga što je bilo, naslućujući nove, čije su dubine nesagledive tajne, a površine beskrajni odsjaji susreta s nebom.

Akvareli Save Pavlovića upućuju na zaustavljeni trenutak posebnog vizualnog doživljaja umjetnika virtuoznim likovnim umijećem koji prenosi na papiru, u kojem se isprepliću ekspresivna snaga poteza na jednoj strani, sa jarkim i suptilno profinjenim lirskim kolorističkim tonalitetom, na drugoj. Složeno jedinstvo likovnih elemenata, istaknuto je perspektivnim skraćenjima koja odvode oko do centralne točke imaginarnog prostora slike, dakle točke u kojoj se sažima kompletan estetski doživljaj. Pavlovićeva vizualizacija primorskih uvala ili “vala” predstavlja odraz metafizičkih pitanja koja se tiču tajni postanka, tajni prostora i vremena, kozmičkih tajni smisla postojanja sagledanih kroz prizmu svedenog, a opet, raskošnih boja u kojim se prelama svjetlost. Ta ista svjetlost je upravo ona, koja, dolazeći iz daljina kroz različita doba dana, kroz likovnu metamorfozu preobražava i tonski prožima, i oblik, i vrijeme, i prostor. Kroz doživljaj te svjetlosti koja, znakovito, ne ostavlja sjenu, Pavlovićeva slika budi sva čovjekova čula privlačeći nas u osamu mediteranskih uvala, gdje se, na poseban način, suočavamo se sa svojom biti, sobom… I istodobno, dok nas ljepota pejzaža okupana tajnovitošću neba čini sretnim, mi osjećamo  miris mora, te širinu njegovog prostranstva koje je, skriveno od vjetra, paradoksalno, u zaklonjenoj “vali”, kao i mi, pronašlo svoj mir.

U svojim akvarelima, Pavlović je uspio zaustaviti trenutak, da predstavi vrtlog, mirno iščekivanje, ili mistično ozračje jadranskih nevera, koje su, dolazeći s mora, nagoviještene magičnom fluidnošću neba. Spontano, skoro nesvjesno, igrajući se, Savo Pavlović stvara djela neposredno, bez plana i shema, bez racionalne proračunatosti, djela koja potiču, sa likovnim vrijednostima koje ih čine postojanim, trajnim i univerzalnim, djela koja će zauzeti istaknuto mjesto u modernoj crnogorskoj umjetnosti. Kako kaže Schiller: »Čovjek je potpuno čovjek tamo gdje se igra«. Savo Pavlović u potpunosti slijedi ovu istinu. Jer, upravo kroz igru i u igri, igri boje i forme, igri različitih zvukova valera, rađa se bezbroj formalnih i značajnih varijacija koje umjetnost čine beskrajno umjetničkom, neiscrpnom, razumljivom jedino duši, dakle Božanskom.

Izložbu organizira Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

HERCEGOVINA.info