FOTO Emocijama nabijeno otvorenje vrhunskoga postava Antuna Masle u Galeriji Aluminij
Masle je preminuo prije pola stoljeća, u naponu stvaralačke snage, a upravo u povodu 50. obljetnice njegove smrti lani je, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, postavljena izložba iz fundusa koji je u vlasništvu slikareve obitelji. Postav, pomno odabran i kritički raščlanjen od strane dvojca Antun Karaman i Nikolina Putica, izazvao je senzaciju u svijetu likovne kritike i ljubitelja umjetnosti, a u Mostar je stigao kao dar DLJI jubilarnim, 20. Danima MH Mostar.
- Izložbu imena Riječi boje i boja riječi - ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci postavili smo u suorganizaciji Mostarskoga proljeća, DLJI i Galerije Aluminij, a čini ju 38 vrhunskih djela ovoga jedinstvenog stvaratelja, prepoznatljiva po njegovu osebujnomu, samosvojnomu stilu, tako složenoga i dubokog slikarstva, a opet tako nalik pojednostavljenoj infantilističkoj zaigranosti na platnu - komentirao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka, dok je počasni predsjednik MH Mostar, akademik Josip Muselimović, dometnuo kako su u Matici silno ponosni što se DLJI, s kojima surađuju puna dva desetljeća, ove godine u Mostaru predstavio izložbom ovoga kultnog hrvatskog umjetnika.
Kataloški osvrt na Maslin postav napisao je povjesničar umjetnosti dr. sc. Antun Karaman koji naglašava Maslinu izuzetnu i vrlo složenu stvaralačku osobnost.
- Okružje u kojemu je živio i stvarao te motive koji su iz njega navirali, njegov rodni Orašac, kočopernoga pijevca, umilnu janjad, zaigrane konje i vesele maškare koji su ga impresionirali, suprugu Milu koju je obožavao, anđele koje je sanjao, ili, sasvim obične boce na ormaru, poneku ribu ili trešnje na stolu..., sav taj raskošni svakodnevni i snovitošću dodirnuti i oplemenjeni svijet koji ga je veselio i poticao, gledao je očima dječaka kojemu je bilo teško (ili koji možda nije želio) odrasti i svu tu ljepotu izgubiti, a naslikane slike, stihovi i zapisi koje su iz tih opservacija nicali krijese ljepotom, bezazlenošću i ljubavlju kojima je, u emotivnoj (i snovitoj) raščlambi percipirane stvarnosti, stvari oko sebe s ljubavlju grlio i doživljene dojmove i odraze (i sebi i drugima) rado i bespovratno darivao. Premda skroman i samozatajan, Masle je u mnogočemu bio predvodnikom, poglavito sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je na supstratu fovizma, ekspresionizma, art bruta i likovnoga izrijeka djece ostvario posebnu varijantu ekspresionističkim, artbrutovskim i poetskim nabojem uzdignutoga kolorizma. Bio je to, u tomu trenutku, oblik likovnoga govora, posve drukčiji od govora njegovih suvremenika, što ga je činilo izdvojenom i iznimno vrijednom pojavom i u dubrovačkomu i u hrvatskomu slikarstvu njegova vremena. Slike koje je slikao, Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato one i jesu tako neposredne i tako životno istinite - ističe, između ostaloga, Karaman.
Galerijski Salon 1 doslovce je bio nabijen emocijama, što se napose dalo vidjeti na licima Maslinih kćeri Brigite i Dolores koje je, obraćajući se okupljenim poklonicima vrhunske umjetnosti, osobito pozdravila ravnateljica DLJI Ivana Medo Bogdanović. Među posjetiteljima se neočekivano našla i ikona hrvatskoga glumišta Milka Podrug Kokotović, osobna prijateljica pokojnoga slikara, izazvavši oduševljenje nazočnih koje je znalački oplemenila mostarska glumica Tina Laco, kazujući odabrane stihove iz Masline pjesničke bilježnice.
Antun Karaman o Masli još piše: Biti sam i drukčiji, biti svjestan svoje samoće i umjetničke različitosti i od njih stvoriti svoj vlastiti otok - pouzdanu hrid zaklona i bogat vrt toplinom raznobojna cvijeća zagrljen, živjeti sam za sebe u svojoj vlastitosti i biti sam sebi sigurnim sidrištem i svojim vlastitim (izdvojenim i poetsko raskošnim) zavičajem, odlika je samo iznimnih umjetničkih ličnosti. Antun Masle, krhki skeptik, senzibilni i emotivni sanjar, melankolično-sjetni lirik i u svom slikarskom radu zaigrani (prividno) oporo-robusni sardonik, imao je i privilegij i (ne)sreću iskusiti (i živjeti) takvu umjetničku stvarnost.
Masle je rođen 1. rujna 1919. u Orašcu, pokraj Dubrovnika, a umro je 20. kolovoza 1967. godine. Prve je likovne poduke dobio od Koste Strajnića, a prvi je put izlagao kao osamnaestogodišnjak, u Splitu. Diplomirao je slikarstvo 1942. godine, pri zagrebačkoj ALU, u klasi prof. Vladimira Becića, a prvu je samostalnu izložbu priredio 1952. godine, u Dubrovniku. Dvije godine poslije, oženio se i u braku s Milom Grbešić dobio kćeri Brigitu i Dolores. U razdoblju od 1955. do 1964. priredio je niz izložbi s Đurom Pulitikom, a izlagao je i u Francuskoj, Italiji, SAD-u... Posljednje dvije godine života borio se s teškom bolešću, a premda je preminuo prije 48. rođendana, ostavio je iznimno velik slikarski opus. Njegova je monografija, autorski rad dr. Karamana, objavljena 1986. godine, a zbirka njegovih pjesama koju je uredio Luko Paljetak, 1997. godine.
Postavljanje mostarske izložbe, koja otvorenom za besplatno razgledanje ostaje sve do 11. svibnja, pomogli su: Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo kulture RH, Generalni konzulat RH u Mostaru, Croatia osiguranje, Importanne Dubrovnik i Aluminij d.d. Mostar.
Sve fotografije u GALERIJI
Vezani članci