Vidjelica Vicka: Gospa mi javlja da će napraviti nešto veliko

Hercegovina.info
Vidi originalni članak
Pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima već u sedam sati ujutro okupi se nekoliko tisuća vjernika da bi se s njom susreli, piše Slobodna Dalmacija .

Ta se scena ponavlja svakog ponedjeljka i srijede. Tako je bilo i prekjučer. U osam sati pojavila se Vicka, a pred njom se mnoštvo na uskom prostoru razmaknulo kao more pred Mojsijem, pa je ta žena, krhka izgleda i u običnim farmericama i bijeloj majici, dijeleći poljupce s osmijehom na licu, ušetala u mnoštvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svi je žele dodirnuti. Potom se penje uza stube gdje na terasi leži nepokretna curica. Vicka joj priđe, zagrli je, poljubi i pomilova, pa joj stavi ruku na glavu i poče moliti.

Na licu djevojčice pojavi se osmijeh, na što roditelji zaplakaše. Slično se dogodilo i u sobi, gdje je Vicka pomilovala jednog slabo pokretnog dječaka iz Italije. Naprosto se nije dao otrgnuti od Vicke.

Kako to Vicka liječi bolesne dodirima, poljupcima i molitvama?

- Ne liječim ja, meni je samo dana milost da ljude mogu preporučiti Gospi i Gospodinu - veli Vicka kad smo kasnije sjeli razgovarati.

- Ljudi zapravo sami sebe liječe. Kazano je: "Vjera će te tvoja spasiti." Oni koji vjeruju i za to učine žrtvu bit će nagrađeni za svoju vjeru. A vjera i molitva nisu samo govorenje. Ako ona ne postoji unutra u čovjeku, onda to nije vjera. Gospa govori i nas poučava da nikome ne možemo kazati: "Moraš vjerovati!"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne, čovjek je slobodno biće sa svojom voljom i treba mu se vjera dogoditi unutra, u duši. Prvi put bio sam nazočan susretu Vicke s hodočasnicima, pa me se neobično dojmilo da je dijelila osmijehe i poljupce, a osmijeh joj nije silazio s lica ni u vrijeme molitve. Kako to, pitao sam se.

Svećenici su neobično ozbiljni i stalno upozoravaju da se Boga treba bojati. A jednom smo brat i ja kao djeca zbog smijeha za vrijeme večernje molitve od matere dobili batine.

Vickina radost i osmijeh čine se prirodni, ali nisam odolio upitati je je li joj Gospa kazala da se tako radosno i veselo ponaša.

- Boga se ne treba bojati, nego ga treba ljubiti - kaže Vicka.

- Zašto bismo se Boga bojali kad on ne poznaje mržnju, zavist, osvetu..., nego je čista ljubav. Gospa mi je kazala da budem radosna, ja sam radosna što sam odabrana da se s njom susrećem i razgovaram.

Što joj prenosim poruke i molitve tolikih ljudi. Vidite koliko ih je ovdje. Svi su došli zbog neke nevolje. I nema čovjeka bez nevolje. Može imati novac i sve materijalno, ali to ne znači da je sretan.

Blažena Gospa kaže da u najvećoj nevolji moramo računati na to da su ona i Isus tu blizu i da će pomoći. Za trajanja molitvenog skupa jedan se mladić pokušao popeti na terasu pa je nastala gužva.

Vidim momka koji se pentra uz ogradu i lozu držeći u zubima najlonsku vrećicu. Uto mu priđe Ivan Pavičić Ivek, Vickin kum i neka vrsta glasnogovornika, malo porazgovara s njim, uze vrećicu, a obred se nastavi.

- To je bio jedan Poljak koji je donio pisma onih nevoljnika koji nisu mogli doći. Onda Vicka uzme ta pisma, pri susretu s Gospom preporuči te ljude, pa pisma spalimo. Ima ih na tisuće - kazao mi je poslije Ivek, koji je također ispričao da je Vicka napisala biografiju Blažene Djevice Marije od njezina rođenja do uznesenja. Gospa je odobrila tekst, a sada se samo čeka njezino odobrenje za tiskanje.

- Istina, tri sam godine bilježila Gospina kazivanja i to za sada stoji u rukopisu. Kada će biti objavljeno, ja ne znam. Kada Gospa to kaže - dodaje Vicka.

Mediji su već više puta objavili Vickinu i Jakovljevu priču kako ih je Gospa odvela u posjet raju, čistilištu i paklu. Ivek mi je to ponovio u svojoj anegdotskoj verziji.

- Pita Gospe hoćete li sad do raja, pakla i čistilišta, a Jakov veli: "Neka ide Vicka, ona ima osmero braće i sestara, a ja ne bih, ja sam jedinac." Gospa se nasmijala, jer je vidjela kako Jakov misli da se neće ni vratiti - smije se Ivek.

I dodaje da mu žena 12 godina nije mogla roditi, a onda je Gospa poručila preko Vicke da će roditi. Sada Ivek ima dvije prekrasne kćeri, Anu i Mariju.

- Kad je to saznao, nazvao me nogometaš Josip Šimić koji je imao sličan problem - kaže Ivek.

- Pa je dobio sina kojemu je dao ime Jakov po zaštitniku naše župe u Međugorju. A sad zamisli ovo: sveti Jakov je zaštitnik hodočasnika gotovo stotinu godina. Puno prije ukazanja. Gospa je preko Vicke Ivanković Mijatović najavila ostvarenje jednog velikog svoga plana. Što je s time i o čemu se radi, pitali smo.

- Ne znam. Samo znam da je Gospa najavila ostvarenje jednog svoga plana. Kojeg plana i kakvog, to ćemo od nje saznati. Kako je Gospa ljubav, držim da se ne radi o nekoj kataklizmi, nego o radosnom događaju.

Možete samo vidjeti koliko se za ovih 30 godina izlilo Božje milosti ovdje u Međugorju. Koliko je ljudi tu našlo utjehu...

Ja imam u Međugorju svoju misiju i o tome govorim. Ja svaki dan razgovaram s Gospom u 18.40, a npr. prekjučer je zabrinuto govorila o nevoljnom položaju mladih ljudi u čitavom svijetu i odgovornosti obitelji za njih.

Vezani članci