Svjedočanstvo vjere i ozdravljenja zahvaljujući duhovnosti Međugorja
metastaza karcinoma dojke. Ponovno kemoterapije, zračenja, puno jače doze teških lijekova... Naknadno je utvrđeno kako je dijagnoza njezine bolesti planocelularni karcionom baze jezika. „Ovoga puta zaista nisam mogla dalje, znajući da me čeka užas i pakao, i da će život i smrt postati izjednačeni. Hoću li preživjeti ovu do sada najtežu operaciju? Suze, bol i tuga u obitelji, a ja moram biti hrabra, tješiti djecu i supruga, moram dalje... Ne, ne predajem se" napisala je u pismu, koje je uputila međugorskom župniku Mirjana iz Osijeka.
Nekoliko dana nakon operacije došla je u Međugorje i kako priznaje „tamo saznajem nešto što ranije nisam znala". Zavjetovala je da će dolaziti u Međugorje zahvaljivati Majci Božjoj i Isusu i ispuniti sve što bude tražio od nje, ako preživi... „Prije toga nisam bila praktična vjernica... Spoznala sam strahote i užas u ovoj bolesti i tada shvatila što je naš ljubljeni Isus, bez i jednog grijeha morao proći radi nas i grijeha naših. Od tada svakodnevno pronalazim spasenje u molitvi. Izgubila sam 23 kg na težini, ali vjera u meni jačala je moj duh i spoznala sam da moja Gospa čuvajući me ima plan sa mnom."
Svoje svjedočanstvo vjere i ozdravljenja zahvaljujući duhovnosti Međugorja podijelila je i sa slušateljima Radiopostaje MIR Međugorje i čitateljima Glasnika mira.
„Ono što sam doživjela u Međugorju ponijela sam sa sobom kada sam pošla na operaciju. Otišla sam sretna i vesela u operacijsku dvoranu. Medicinska sestra je bila iznenađena mojom radošću. Znala sam da sa mnom još netko ide i da me čuvao i čuva cijelo to vrijeme kroz teško razdoblje borbe kroz koje sam prošla. Ja sam svoje srce dala Gospi, Isusu, svakodnevno zahvaljivala moleći se. Tada mi je Gospa poslala Mariju koja je ovdje sa mnom pa sam saznala kroz njen razgovor kako je mene Gospa držala, nosila sve ovo vrijeme, a to je duh koji sam ja osjećala koji je mene snažio koji je meni rekao: Izdrži još ovo. Ja sam tu snagu osjećala. U bolesti sam smršavila, nisam mogla govoriti... Tada je u obitelji vladala tuga i očaj, a ja sam se izvukla i svjedočim danas. Samo u iskrenoj, čistoj vjeri bez obzira koje molitve znamo moliti sve će nam Gospa reći i dati ako to od srca iskazujemo."
Mirjanina je bolest utjecala na povratak prakticiranju vjere cijele obitelji. Na upit - kada bi se ponovo dogodio povratak teške bolesti bi li mogla pogledali smrti u oči, odgovorila je kako bi to shvatila kao jedan drugi znak, jer ni na ovom hodočašću, moleći uz Brdo ukazanja po vrlo hladnom i ružnom vremenu nije molila za sebe osobno, nego „Bože ako preživim onda me čuvaj da budem od pomoći i koristi svojoj obitelji".
Dodala je „Za mene je Međugorje ponovno rođenje. Takav osjećaj nigdje nisam doživjela. Svi oni koji dođu i žele se iskreno pokloniti, a tada i nastaviti živjeti po tome sigurno će spoznati Majku Božju i mir. Ja se Gospi zahvaljujem i uvijek ću doći ovdje. Gospa je sve to potvrdila i prije ovog papira kojeg držim ovdje gdje liječnici potvrđuju da sam ja ozdravila. Gospa je to potvrdila prije njih i zato joj hvala u ime moje obitelji i mene osobno."
Marija Vučak je u Međugorje došla 1983. prvi put. I pri tom prvom posjetu silazeći s Brda ukazanja znala je da će se opet vraćati. Dolazi po nekoliko puta godišnje. Praktična je vjernica koja živi Gospine poruke. Rekla je „Preporučam svima da žive po njenim porukama da mole, poste i bit će mir svim ljudima, jer ako ja imam mir onda ga širim oko sebe. Svi otvorite srce, odlazite često na svete mise jer kroz srce sve dolazi."Za Međugorje kaže „u njemu vlada jedan poseban mir, poseban odnos svećenika prema toj masi ljudi koja dolazi. To su predivni ljudi koji nikada nisu nikog odbili. Ja nisam nikada čula, godinama dolazim, da nisu bili ljubazni. To je dar, tu je Gospa, tu je Bog."
medjugorje.hr
Vezani članci