Mirjana Dragićević-Soldo: Molim vas da se svi ujedinimo pod Gospinim barjakom, barjakom mira i ljubavi
kad ona ode, nastaviti ovaj život. Tada uvijek idem u svoju sobu moliti koliko je potrebno, da mi molitva pomogne shvatiti da tako mora biti, da mi molitva dadne snagu za nastaviti dalje. I onda pomislim: Bože moj, koliko je lijepo u raju, kako li je lijepo gledati nju uvijek, a da ne govorim tek o Isusu, njezinu Sinu! Sad gledajući vas ovdje i gledajući sve ove barjake koje ste raširili- moj dragi hrvatski barjak- pozvala bih vas na ono što Gospa hoće: Da se svi okupimo pod njezinim barjakom.
Voljela bih da se svi borimo za nju, za ljubav i mir, za ono što ona traži od nas, jer Gospa dolazi toliko godina ovamo i nikada nije rekla "dragi Hrvati". Ona samo kaže "Draga moja djeco", a to znači da smo svi mi njezina djeca. Jednoga dana, kada dođemo pred dragoga Boga, pred Njegovo lice, On nas neće pitati kakvi smo bili kao Hrvati, kakvi smo bili kao Talijani, Njemci... On će nas pitati kakva je bila naša duša.
Što je za mene Međugorje, reći ću vam na jednom primjeru. Išla sam na Križevac, a ispred mene je išla jedna grupa Talijana. Na nosilima su nosili jednoga teško bolesnog mladića. Vi koji ste išli na Križevac znate kako je to teško. Oni su patili, ali s osmjehom. Poslije nekog vremena prišla im je grupa Njemaca i samo su rekli: "Možemo li vas zamjeniti?" Oni nisu poznavali ni tog bolesnog momka, ni tu grupu Talijana, i nosili su ga jedno vrijeme. Onda su prišli Amerikanci i samo su prihvatili toga momka... i da ne dužim, taj mladić je donesen na Križevac na rukama čitavoga svijeta.E, to je za mene Međugorje, i ja vas zato molim da se ujedinimo pod Gospinim barjakom, pod barjakom mira i ljubavi, i da se borimo za našu braću i sestre koji još ljubav nisu upoznali. Vjerujte mi, tako ćemo i mi biti sretni. Hvala vam.
Vezani članci