Kako je Udba gušila Međugorje

Prema podacima dokumenata iz baze podataka dosjea brisanih operativnih veza i suradnika nekadašnjeg SDB-a Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike BiH u Sarajevu, razvidno je da je UDBA pratila svaki korak i djelovanje svećenika, posebno onih s prostora Hercegovine.

Tako jedan od dokumenata otkriva da je još 1977. godine zavedena operativna obrada nad fra Šitom Ćorićem, koji je tada bio kapelan u Konjicu. U Udbinu zapisniku se navodi kako se zbog njegovih izdiferenciranih veza među srednjoškolskom vjerskom mladeži angažira za suradnju maturantica srednje Strojarsko-tehničke škole iz Konjica, izvjesna Gordana Azinović pod kodnim imenom Lela. Lela je pored podataka o verbalnoj neprijateljskoj aktivnosti fra Šite Ćorića, prikupila i dio pisanog materijala neprijateljskog sadržaja, kako se navodi u zapisniku, čiji su autori fra Šito i fra Bonifacije Barbarić, koji je također jedno vrijeme bio kapelan u Konjicu. O kakvom je neprijateljskom djelovanju riječ, otkrivaju naslovi tih materijala. Naime, jedan je bio igrokaz pod nazivom „Slučaj Galilejca", „Maturantska molitva" i „Gospodin zove". Udba je u neprijateljski materijal uvrstila i župno glasilo „Znaci i koraci" te zidne novine.

Kasnije je s ciljem daljeg praćenja fra Bonifacija Barbarića angažiran Ante Crnogorac kodnog naziva Krupac. Koliko je Međugorje bilo na meti Udbe i tadašnjih vlastodržaca, vidljivo je iz podatka koje je operativcima Udbe morala dostavljati osoba kodnog imena Laki. Naime, Udbu je najviše zanimao broj vjernika koji se okupljaju povodom ukazanja u Međugorju te ponašanje svećenika fra Tomislava Vlašića i fra Slavka Barbarića. S druge strane, Laki ih je obavještavao o dolascima u Međugorje osoba za koje je UDBA iskazivala posebno zanimanje. Posebno ih je zanimao francuski teolog Rene Lorentin te Ludvig Stopar, neuropsihijatar iz Maribora. UDBA se posebno zanimala i za djelovanje svećenika pri katedralnoj crkvi u Mostaru. U tom cilju angažirana je osoba kodnog imena Domagoj. Njegov rad je bio usmjeren na praćenje, ponašanje i djelovanje mons. Pavla Žanića, don Luke Pavlovića, fra Gojka Muse i don Mate Zovkića. Naime, spomenuta imena svećenika bila su zanimljiva za Udbu iz razloga što su organizirali i predvodili rad Teološkog instituta za teološku izobrazbu laika, koji je sve do njegove zabrane u studenome 1987. godine djelovao pri katedralnoj crkvi u Mostaru.

Osoba s kodnim imenom Domagoj pratila je i pokrivala skoro sve javne nastupe don Srećka Majića, don Petra Vuletića, fra Vladimira Kozine i fra Ante Perkovića,

„Premda nisam imao previše kontakata s vidiocima i fratrima, niti sam se bavio vjerskim aspektom Međugorja, nisam se mogao oteti dojmu da se tamo nešto natprirodno događa. Sjećam se da bi tu djecu za ukazanja iznenada uboli iglicama, a oni nisu reagirali, ništa, bili su kao hipnotizirani. Jednom je u liječničkom vozilu iz Splita dovezen Talijan u teškom stanju, doslovno je bio na umoru. Unijeli su ga u sakristiju gdje su fratri, časne i vidioci molili. Izašao je na nogama! Pitao sam liječnika što se dogodilo. Samo je slegnuo ramenima... „ govori NN.

KRUGOVAL DOMOVINA