Čudesno ozdravljenje međugorske župljanke na 37. obljetnicu Gospinih ukazanja
Dragi prijatelji, vi koji ovo čitate, za mene je godišnjica Gospinih ukazanja jedan od najmilosnijih dana koje nam je Bog darovao, uz Božić i Uskrs naravno, i svaka godišnjica je posebna.
Ali ova današnja, posebna je za moju obitelj na jedan drugi način, jer dogodilo se ono što nitko nije očekivao.
Moja majka je prije nekih 5 godina oboljela od raka, išla na pretrage, kemoterapije, zračenja i liječenja ne bi li ostala koji dan duže s nama.
Bog je uslišao tada, prije nekoliko godina, naše molitve, te je preživjela.
I mislili smo da je tada sve u redu, a i bilo je.
No, kako gotovo svako liječenje kemoterapijama i zračenjima nosi i svoje posljedice, tako su i njoj od tog liječenja s vremenom bili oštećeni mokračni mjehur i bubreg koji je toliko natekao da je jedva mogla i sjediti, a kamoli hodati ili raditi nešto, te je bila toliko nemoćna da je išla na nekoliko infuzija da dobije bar malo snage.
Prije 3 mjeseca, oko Uskrsa, otišla je na liječenje, taj bubreg je "proradio" koliko toliko, no svejedno je morala nositi uz sebe takozvanu "vrećicu za urin" jer je mokraćni mjehur bio dosta dosta začepljen i za 21.06. je bio zakazan glavni pregled, te ako ustanove da se stanje nije pogoršalo, onda danas, na godišnjicu Gospinih ukazanja, je trebala biti primljena u bolnicu i sutra je trebala biti operacija s kojom bi se pročistio njen prezačepljen mokračni kanal.
Molio sam Boga na Križevcu da joj Bog dadne snage da i ovaj križ izdrži.
No, što se to toliko čudesno dogodilo, pa je vrijedno toga da vam napišem?
Dana 19.06., dakle prije samo nekoliko dana, za vrijeme večernje svete mise, bio sam u blizini vidjelaca Ivana i Marije koji su se spremali u sakristiji da nakon svete mise izmole "Veliča - Hvalospjev Gospin" na vanjskom oltaru. Ivana sam zamolio da li je moguće da majka sutradan dođe kod njega u kapelicu, da prisustvuje Gospinom ukazanju, te uz njenu molitvu i vjeru da dobije snagu za tu operaciju koja ju čeka.
Ivan je, naravno, odgovorio potvrdno, te je sutradan otišla na ukazanje u Ivanovu kapelicu, molila krunicu i sjedila satak vremena u bilizini Ivana unatoč teškim bolovima i nemoći koju je imala sve ovo vrijeme u zadnja 3 mjeseca.
I rano jutros je otišla u bolnicu na dogovoreni pregled, te na završno dogovaranje za sutrašnju operaciju.
No nije prošlo ni 2 sata, vratila se maloprije uz riječi iz njenih usta:
"Doktori jednostavno ne mogu vjerovati, neću trebati na operaciju, sve je u redu, cijeli mokračni kanal je prohodan kao da nikada ništa nije ni bilo, nalazi čisti kao suza, nemam niti bolova, niti išta osjećam vezano za to!
Doktori su ostali bez teksta!"
I što sada reći nakon toga?
Nije slučajno da sam susreo Ivana i Mariju na svetoj misi, nije slučajno da je majka prisustvovala Gospinom ukazanju, nije slučajno da se sve dogodilo ovo na današnji dan, na samu godišnjicu Gospinih ukazanja, na dan kada je Nebo prije 37 godina se spustilo k nama. Ne kaže Gospa uzalud u jednoj svojoj poruci: "Molite i vjerujte u snagu molitve...." Mi možda nismo toga svijesni, ali Bog i danas ozdravlja, Gospa i danas ozdravlja, Isus i danas ozdravlja, na nama je samo da molimo i čvrsto vjerujemo u Oca - našega Stvoritelja! Daje nam Gospu evo već 37 punih godina, da joj se utječemo, da joj se molimo i da nas njen Sin po Njenom zagovoru ozdravlja.
I duhovno i tjelesno...
Bogu i Kraljici mira hvala za sve! :)
Vezani članci