HSS: Hoćemo li Ljubuški?

Općina Ljubuški je po općem uvjerenju u teškom stanju, gospodarstvenom, kulturnom, sportskom pa i moralnom. Što je možda i najgore, malotko ima nadu u bolje sutra, rijetki vide svjetlo na kraju tunela. Prevladavajuća je teza da za boljitak trebaju ogromni novci, tj da bez njih nema nikakve šanse za napredak. S druge strane, među onima koji pričaju o napretku, stupovi istog su opet novci, najčešće imaginarni, upitni, poput stranih ulaganja ili svetog grala svih stranačkih skupova - raznoraznih fondova koji samo čekaju da određeni xy dobije izbore pa će početi ulagati u nebrojene projekte i poteći će med, mlijeko i vrhunsko vino. Naša tvrdnja je da nam je potrebna ‘samo' jedna stvar - odgovornost.

Nema poboljšanja uvjeta života bez preuzimanja odgovornosti od strane svih, primarno javnih uposlenika, ali i političkih čimbenika te cjelokupnog stanovništva. Kada uspostavimo sustav u kojem se svatko odgovorno ponaša u svom djelokrugu zanimanja, postati ćemo sredina ugodna za život i ispunjenje svih potreba modernog čovjeka, sredina privlačna za ulagače i, kao krajnja pobjeda, sredina pogodna za povratak onih koji su zbog uvjeta u kojima jesmo morali otići u potrazi za osnovnom egzistencijom.

Odgovornost javnih službi je primarni stup razvoja, na kraju krajeva javni uposlenici su i profesionalno odgovorni, barem bi trebali biti. Ipak ih mi žitelji, iznadprosječno, plaćamo. Nažalost, trenutno u strukturama javnih službi ne vidimo nikakvu odgovornost, nikakav impuls, nikakvu iskru. Te osobe moraju shvatiti da ih mi ne plaćamo kako bi održavali zatečeno stanje, kako bi bili pasivni i radili po inerciji, po principu ‘što voda nanese'. Od njih se očekuje puno više. I za to puno više oni su plaćeni, rekli bismo kada pogledamo učinak i predobro plaćeni.

Odgovorna javna služba bi u svakom trenutku znala za probleme žitelja, posebno onih koji pokušavaju nešto uložiti, stvoriti novu vrijednost.

U moru primjera neodgovornog ponašanja izvući ćemo dva.

Neodgovorno je da Općina nema registar uzgajivača smilja u trenutku velike ekspanzije koji se događa protekle dvije godine i ulaganja koja prate tu ekspanziju. Općinske službe u ovom trenutku jednostavno ne znaju kolika je površina pod smiljem u općini, kamoli da imaju specifikaciju po površinama i popisane planove daljnjih ulaganja pojedinaca i tvrtki. Općinske službe do sada nisu smatrale potrebnim organizirati nijedan ozbiljan seminar u cilju edukacije proizvođača, niti jedan pokušaj zaštite manjih proizvođača. Ne izlazi se na teren, ne pokušava se pojasniti, približiti i pojednostaviti procedura udruživanja malih proizvođača kako bi imali bolje pregovaračke pozicije prema dobavljačima i otkupljivačima. Cijela priča oko smilja se gleda sa strane, a to je sve samo ne odgovorno ponašanje. Neodgovorno je da Općina, koliko je nama poznato, nikada do sada nije napravila sastanak sa priznatim agronomima iz naše sredine i okolice, saslušala njihove prijedloge, kritike, sugestije. O inicijativi organiziranja radionica za pojedince zainteresirane za izradu kozmetičkih preparata korištenjem lokalno dostupnih sirovina možemo očito samo sanjati.

Iako od vladajućih konstantno možete čuti tvrdnje da su priče o iseljavanju prenapuhane i samo predizborna tlapnja političkih oponenata, brojke govore drugačije. Konstantan pad broja djece u našim školama je jasan dokaz da nas je sve manje. Što rade općinske službe po tome pitanju? Kakva je njihova vizija rješenja ili bar ublažavanja posljedica ovoga problema? Da li se brinu za rodilje kojima kasni porodiljna naknada? Da li razmišljaju o dodatnoj pomoći, daru za svako novorođenče? Da li povećanjem cijena gradskog vrtića iskazuju svu svoju brigu? Nikakvim investiranjem u škole? Nejasnim i netransparentnim izračunom preplaćenih karata za prijevoz đaka?

Apsolutno je neprihvatljivo stajati sa strane jer ne postoji kritična masa koja bi natjerala te službe da se prihvate posla. To jeste posao općinskih službi i moraju kao prvo detektirati problem a onda reagirati i novčano barem u onim slučajevima koji su kritični, a poželjno je pronaći model sanacije štete za sve naše mame, sve naše obitelji koje su dobile novog člana, našu novu nadu, našu novu sreću. Ako nema novaca, ima banaka. Dizali smo kredite i za gluposti, kako ne bi za najvažniji dio naših života, našu djecu.

Možemo nabrojati još primjera neodgovornosti poput katastrofalne službene web stranice, zastoja u razvoju projekta ljubuškog mladog krumpira, nedostatka ikakve inicijative vezano za reaktivaciju ljubuških polja, itd. Jednostavno previše toga ne funkcionira i treba prvenstveno mijenjati sustav, a po potrebi i pojedince koji se ne mogu prilagoditi novom sustavu.

Što se tiče političkih čimbenika, stranaka i pojedinaca, nužna je odgovornost prema javnosti u svakom trenutku i u svakoj prigodi. Politički angažirani pojedinci su svojim angažmanom preuzeli i odgovornost predstavljanja svog biračkog tijela, a u onom trenutku kada su izabrani na neku izbornu funkciju i cjelokupnog biračkog tijela. Oni koji lažima, podmećanjima, ad hominem pristupom, insinuacijama i drugim raznim prljavštinama, posebno izraženim upredizborno vrijeme, pokušavaju steći ili održati pozicije ustvari vrijeđaju prvenstveno svoje biračko tijelo a nakon toga i sve ostale. Izrazito je opasna i isključivost u smislu apsorpcije kvalitetnih ideja, gdje se često stranački interes stavlja ispred javnog.

 

Kada i ako uspostavimo sustave odgovornosti kod javnih službi i političkih čimbenika, isto to možemo tražiti od svih naših žitelja. Postoji cijeli spektar situacija u kojima se mi, žitelji općine Ljubuški, ne ponašamo ispravno. Puno nas je a priori protiv raznih protekcija i pogodovanja, ali ćemo u određenom trenutku rado prihvatiti isto, hraneći pritom lančani sustav usluga i protuusluga koji je jedan od najjačih izvora opće krize. Odgovornost prema okolišu također ima svojih nedostataka te se i u tom segmentu mogu tražiti značajna poboljšanja. Okoliš, naši prirodni resursi, su jedna od naših rijetkih komparativnih prednosti i svako narušavanje istog je direktna šteta cijeloj zajednici. Krivnja je i javnih službi što svijest o tome nije dovoljno razvijena, no to svakako ne opravdava pojedince koji se ponašaju neodgovorno.

Možemo li promijeniti ovaj kurs, ovaj put u neizvjesnost ili na zapad kao drugu opciju, sve popularniju nažalost? Naš odgovor je - možemo. Svi skupa možemo učiniti prvi korak, kojim počinju i najduža putovanja, već na predstojećim izborima. Pozivamo sve žitelje općine da se odazovu i daju svoj glas onima za koje misle da su najkompetentniji za vođenje općine u narednom razdoblju. Ne glasajte za rodbinu, ne glasajte za prijatelje, ne glasajte za one koji su ‘zadužili' vas, vaše ukućane, rodbinu, susjede ili susjedovu rodbinu koristeći javne resurse. Isto tako vas pozivamo da stalno podsjećate birane, prvenstveno one kojima ste dali svoj glas, koliko je taj glas bitan i kolika je on obveza a ne privilegija.

Glas za HSS je glas za osobe koje imaju znanje, volju i integritet, za osobe koje su neovisne, u svojem svakodnevnom profesionalnom angažmanu naučene radu i redu, za osobe koje su istinski zaljubljenici u svoj kraj, za osobe koje se neće praviti najpametnijima na svijetu nego će koristiti znanje i iskustva stručnjaka za svaki segment rada. Glas za HSS je glas za korjenite promjene odnosa javnih službi prema građanima, za izlječenje kronične sterilnosti kojima te službe odišu. Glas za HSS je hrabar glas, to je glas koji ne bira manju štetu, koji ne bira zbog osobne koristi nego bira program, ljude, ideje i novu energiju, bira bolju budućnost. Glas za odgovornost i rad, a ne odrađivanje.

HSS BiH Ljubuški
Ines Mucić
Vitomir Boras