FOTO  Hercegovački fenomen: Suhozid (duvar) i kamene kuće

...terena koji postoji u gotovo svakom dijelu Hercegovine ? - svatko onaj koji poznaje Hercegovinu, pa i onaj koji je ne poznaje ali je barem jedanput posjetio, među par potencijalnih odgovora zasigurno bi uvrstio hercegovački suhozid koji se lokalno naziva još suvozidina ili duvar. Suvozidina je izraz koji se koristi više u sjeverozapadnijoj Hercegovini koja graniči s dalmatinskim područjem, dok se naziv 'duvar' koristi pretežno u dijelu srednje te u cijeloj donjoj ili niskoj Hercegovini.

No, nažalost, zadnjih godina, postali smo svjedoci, mogli bi smo reći - nezamijenjive zamijene - ovog višestoljetnog povijesnog blaga hercegovačkog naroda. O čemu je riječ? Riječ je o nerazvijenosti svijesti o značaju ovog oblika baštine naših predaka, što kod pojedinaca rezultira time da prilikom proširiviranja okućnica i dvorišta, doslovno ruše postojeće stare suhozide i zamijenjuju ih betonskim zidovima ili što je još gore željeznim ogradama. Smiješan i neshvatljiv ovakav način gradnje i uređivanja privatnog prostora, ogleda se u tom da betonske ograde i željezne ograde postoje u gotovo svim zemljama svijeta i njih je poprilično jednostavno izraditi, dok su suhozidi tj.duvarovi s ovakvim udijelom prisustva po jedinici površine na cijeloj planeti Zemlji specifični i karakteristični upravo za područja primorske Hrvatske i Hercegovine. Slobodno možemo reći da je stari kameni suhozid 'unikat' ovih prostora. Ako ovome dodamo još ogromni trud koji je bilo potrebno uložiti da bi se izgradio samo metar dužine suhozida - jasno je o kakvom značajnom dijelu autohtone arhitekture jest riječ.

No, osim suhozida, ono po čemu cijela Hercegovina jest zanimljiva i na jedan način potpuno različita od kontinentalnih područja tj.Bosne jesu stare obiteljske kuće građene od bijelo-sivog vapnenca. Ovakvih kuća ima po gotovo svim selima u Hercegovini, i to od istočnih dijelova oko Trebinja i Bileće pa sve do krajnjih sjeverozapadnih granica u Kupresu i Livnu. U srednjem dijelu Hercegovine ( Čitluk, Široki Brijeg, Ljubuški i dr.) ovakve kuće nose naziv 'stojne kuće'. U načinu gradnje i arhitekturi ovih kuća postoje određene razlike no glavna i osnovna karakteristika sviju jest da je osnovni element gradnje izklesana vapnenačka stijena. U južnoj Hercegovini u dosta područja krovovi ovakvih kuća su bili od kamenih ploča, u drugim dijelovima od cigle, a ponegdje i od slame. Nažalost kao i kod suhozida i ovdje se u određenoj mjeri vrši rušenje tj.uništavanje ovakvih kuća, što je vrlo loš primjer.

Ono najvažnije što treba naglasiti pri pokušaju ukazivanja vrijednosti o ovome jest to - da rušenjem i uklanjanjem ove graditeljske baštine mi našim budućim generacijama ne ostavljamo ništa za direktnu spoznaju o prošlosti ili im ostavljamo vrlo rijetke tragove. Drugim riječima rečeno- osim nepoštivanja naših predaka i njihove ostavštine mi ne poštivamo ni naše buduće naraštaje. Ali, da ne ostane sve u negativnim prognozama, ipak, u zadnje vrijeme po Hercegovini se javljaju i mnogi pozitivni primjeri tretiranja ovog oblika baštine. Moglo bi se reći kako ekspanzijom turizma sve su češći i primjeri gdje pojedinci vrše restauraciju i obnavljanje starih kamenih kuća, te pravljenje zidova oko novih kuća u staroj tehnici suhozida. No, možda najbolji pozitivni primjeri u cijeloj Hercegovini jesu novoizgrađeni kompleksi tzv. etnosela, ekosela, ekocentri ili sl. Među njima (od kojih se neki još grade) najpoznatiji pa čak i u široj regiji jest Herceg Etno Selo kod Međugorja. Fantastično izgrađeni kompleks u potpunosti od vapnenačkih komada koji su iz neposredne okolice, te uređene staze, vodotok, parkići, itd., mame iz godine u godinu sve više posjetitelja iz cijelog svijeta. Sve češća posjećenost ovakvim mjestima za dnevnog svijetla dokazuje ljudsku želju za opuštanjem u ovom okruženju i divljenjem ovom načinu gradnje te nadajmo se sve većem poštivanju prave autohtone graditeljske baštine.

fosilihercegovina.blogspot.ba