Bošnjak iz Ljubuškog: Film Neđo od Ljubuškog promocija kamufliranih komunista
Žao mi je što ovim putem moram iznijeti istinu o Ljubuškom, i to ne žiteljima Ljubuškog već javnosti Bosne i Hercegovine, a i svim dušebrižnicima za naš grad izvan granica naše zemlje.
Bošnjak sam iz Ljubuškog, jedan od mnogih kojima smeta sva ova hajka na naš grad, a sve radi nečije osobne i političke promocije. Film Neđo od Ljubuškog ništa je drugo nego osobna promocija Svetlane Broz, Memnune Mahić, obitelji pokojnog Neđe i naravno SDP-a BiH. Sve do prikazivanja filma mi Bošnjaci u Ljubuškom nismo osjetili nikakve pritiske i nelagodu zbog suživota sa našim susjedima Hrvatima. Ni nakon filma nismo ničim ugroženi, ali jednostavno se sramimo pogledati svojim susjedima u oči zbog svih ovih nepotrebnih događanja. Mi smo skupa sa svojim susjedima i komšijama bili ugroženi od komunističke diktature zločinca Tita čija unuka sada pokušava prikazati drugačiju sliku o našem gradu. Zna se dobro što su komunisti sa UDBOM na čelu radili skoro 50. godina Ljubuškom i Ljubušacima. Naši očevi su skupa sa očevima naših susjeda Hrvata bili mobilizirani u vojsku NDH, i breme te vojske smo morali trpjeti svi mi skupa sve do dolaska demokracije. Drug Neđo Galić to nije ni osjetio iz prostog razloga što je bio dio manjine koja je na sve načine ugnjetavala većinu naroda ljubuškog kraja, jednako i Muslimane i Hrvate. Općenito njegova obitelj i preci nisu nikada ni bili omiljeni u Ljubuškom zbog komunističke prošlosti.
Dolaskom demokracije, pa zatim i rata svi većina nas Bošnjaka (tada Muslimana) smo skupa sa svojim susjedima uzeli oružje u ruke i branili smo BiH. Ne trebam sada nabrajati koliko je naših suboraca i život dalo u toj borbi protiv agresije srbo-četnika i komunista. Da li je tada Neđo imao radio stanicu sa kojom je komunicirao sa neprijateljima nije mi poznato, ali znam da je cijeli grad o tome pričao. To sada nije ni bitno, ali već tada je gospodin Galić bio obilježena osoba od strane svih žitelja Ljubuškog. Nakon toga je došao nesretni rat između Hrvata i Muslimana. Većina mojih sunarodnjaka je tada razoružana i odvedena na mostarski Heliodrom. Međutim imali smo sreću što nitko nije ubijen, a većina i izbor da ode u treće zemlje. Teška vremena za sve nas, ali živa glava sve nadoknadi. Neosporno je da je u to vrijeme gospodin Neđo skupa sa svojom obitelji pomogao nekim mojim sunarodnjacima, ali je također neosporno da je od nekih te svoje usluge debelo i naplatio. Pouzdano znam za nekoliko takvih slučajeva, tako da mi je sve ovo što se dešava zadnjih dana smiješno, ali i žalosno. Ja osobno nisam napuštao Ljubuški, mogu sada reći da su me spasili i sačuvali moji susjedi Hrvati koji su sada po gospođama ili drugaricama iz SDP-a fašisti.
Tu vam je jedina istina, to će vam potvrditi svi žitelji Ljubuškog bili oni Bošnjaci ili Hrvati. U Ljubuškom postoji ogroman broj Hrvata koji su za rata pomagali i spašavali svoje susjede Muslimane, ali nažalost o njima nitko nije snimio nikakav film, niti to obični ljudi žele.
Hvala portalu Hercegovina.info što će moje pismo objaviti, tako da istinu o Ljubuškom znaju svi, a ne samo oni koji ne vide dalje od Sarajeva i kamufliranih komunista u liku i djelu Svetlane, Memnune i Štefice.
hercegovina.info
Vezani članci