Ljubinje: Smilje niče umjesto duhana

Razloga zašto napuštaju kulturu svojih djedova je više. Nakon obranog duhana, čiji su samo jedan dio uspjeli sačuvati od bolesti, suočavaju se sa mnogo ozbiljnijim problemima nedostatka otkupnih postaja, što je uvjetovalo sadnju ove industrijske biljke u Ljubinju odumire, pišu Nezavisne novine.

"Ove godine smo imali svega desetak vagona, što je, u odnosu na neki raniji period, kada se u otkupnoj postaji predavalo oko 35 vagona, zaista mnogo manje i svake godine će ga biti manje, a kao sadioci ostaju samo stariji ljudi", objašnjava Dragoljub Sorajić, šef Odsjeka za privredu u općini Ljubinje.

Kaže da je ove godine 20 posto roda uništila bolest, tako da će i oni sadioci koji su navikli na ovu kulturu sve više odustajati od nje zbog velikih ulaganja u obradu zemlje i zaštitu biljke, a na kraju prodaja ide toliko teško da ove godine nisu zabilježene značajnije količine u distribuciji, pa je većina roda još kod proizvođača.

Sorajić tvrdi da o otkupu, ne samo u Ljubinju, nego i u bližem okruženju, nema ni govora, s obzirom na to da su odavno ukinute u otkupne postaje u Stocu ili Čapljini, pa su domaćini, koji prodaju tek pokoji kilogram, potpuno zbunjeni i ne znaju šta da rade, osim da čekaju nakupce koji će im eventualno duhan kupiti na kućnom pragu.

Najprije je, kaže, prije nekoliko godina ugašeno ljubinjsko preduzeće "Doganija", jedino u istočnom dijelu Hercegovine koje je otkupljivalo duhan. Ugašene su i ostale otkupne postaje u zapadnohercegovačkoj regiji, a, prema zakonu, proizvođači ne smiju računati ni na slobodno tržište, ali ne smiju duhan odvoziti ni na pijace.

Jedinu nadu za otkup ljubinjski proizvođači zasad polažu u novu općinsku vlast, kako bi se napravili izvanredni ugovori za otkup s Fabrikom duhana u Banjaluci, jer su na prostoru cijele Republike Srpske otkupljivači u Bijeljini i Obudovcu.

"Ono što, također, utječe na sve manju sadnju duhana su veoma niske otkupne cijene od svega tri i po marke, gdje bi se jedino povećanjem premija od resornog ministarstva ili općinskim subvencijama povećala isplativost sadnje ove kulture, koju, zbog svih nedostataka, sade uglavnom stariji sadioci, a sve ga više zamjenjuje smilje", kaže Sorajić.

Dodaje da je, i pored velike ekspanzije sadnje smilja, koja je oborila njegovu otkupnu cijenu, i dalje isplativija sadnja ove i drugih ljekovitih biljaka, jer pojedini otkupljivači i prerađivači daju besplatan sadni materijal i svoju mehanizaciju, čiju naknadu rješavaju kroz otkup koji je, što je ljubinjskim poljoprivrednicima i najbitnije, zagarantiran.

Zbog toga je u Ljubinju sve više smilja, a sve manje duhana, jer se prave dugoročni, desetogodišnji ugovori za otkup po tri do tri i po marke po kilogramu, a već sada se u Ljubinju prerađuje po petnaest tona smilja...

Ono čime su se Hercegovci nekada ponosili bila je duhanska sorta visoki hercegovac, koji je, prema sačuvanim spisima, bio omiljeni duhan turskih sultana, a pušio se i na bečkom dvoru, pa je tada spadao među najfinije duhane svijeta.

Danas ga slabo puše i sami Hercegovci, koji sve češće posežu za prerađenim industrijskim pakovanjima duhana uvezenim iz inozemstva, o čemu svjedoči prodaja na hercegovačkim trafikama.