LJUBAV MOSTARCA I JAPANKE Zoran je zamijenio skijanje na Blidinju s planinom u Japanu, a tamo je upoznao ljubav života

U Zemlji izlazećeg sunca i državi gdje se godine još uvijek broje prema carevoj vladavini, 35-godišnji Mostarac Zoran Zovko pronašao je svoje mjesto pod suncem, a spojivši azijsku i hercegovačku kulturu sa samo jednom kupljenom kartom za Japan, zauvijek je promijenio svoj život. Nekada profesionalni učitelj skijanja na Blidinju, a danas jedan od najboljih i izabranih učitelja na planini u Japanu, ni sanjao nije da će hercegovačku ljepotu zamijeniti azijskim snom, pa je tako slučajnom i spontanom prijavom putem društvenih mreža otišao samo na nekoliko mjeseci u Japan, barem po svojim prvim planovima, a već sada ipak hrabro korača ka sedmoj godini života u ovoj dalekoj zemlji.

Danas, Zovko ima suprugu Shiori, rođenu Japanku, i jedan san do kojeg ga dijeli samo korak, a u razgovoru za Hercegovina.info odlučio je opisati cijelu svoju priču kako je sve počelo, do detalja život u Japanu, iskustvo svoje supruge u Hercegovini, ali i planove i savjete koje će realizirati u skorijoj budućnosti.

„Skijanje sam zavolio još sa sedam godina, a ljubav prema tom poslu zajedno sa svojim bratom naslijedio sam od oca. Blidinje, Kupres, Bjelašnica i Jahorina od tada su bili moj dom, a vremenom sam dostigao napredni nivo ovog posla, pa sam tako postao učitelj skijanja trećeg nivoa, što je najiskusniji nivo. Priča s Japanom i moja životna prekretnica počela je 2017. godine, kada sam, prateći skijaške stranice širom svijeta, zapazio poziv za učitelja skijanja u Japanu. Iskreno, nisam se previše nadao, realno, s te točke gledišta koja je bila vjerojatnoća da će baš mene, Mostarca, uzeti“, započeo je Zovko za Hercegovina.info.

Kako priznaje, oduvijek je imao želju otići tamo još zbog čuvenih dječjih igrica koje su u djetinjstvu svi igrali, a kada je vidio ovaj poziv, koji je uključivao njegovu zemlju i posao iz snova u jednom, stvarno je pomislio da postoji šansa da se to i ostvari.

„Idućeg trenutka dobivam i poziv za intervju putem interneta i narednih 15 dana odlučujem da nikome ne govorim o tome. Nakon nekoliko dana već dobivam pozitivan odgovor i ugovor, a svoju sreću više nisam morao kriti. Reakcije obitelji su bile sjajne, punu podršku sam dobio od svih, znali smo da je to dobra odluka. Do Tokija sam imao nekoliko presjedanja i dug put, a kada sam sletio ne znam kakve sve emocije me nisu obuzele. Do tada sam putovao po Europi, ali ovo je bilo nešto potpuno drugačije, sjećam se. Jednu noć sam spavao u, sada već poznatom, Capsule Hotelu, što je također bio poseban doživljaj, jer kao da spavate u košnici. Nakon toga stižem na skijalište i tu počinje priča...“, objašnjava Zovko.

Na skijalištu radi sa strancima, a već predstojeće zime tu će biti 88 istaknutih učitelja iz cijelog svijeta. Danas živi u gradu Sapporo, koji je glavni i najveći grad otoka Hokkaido u Japanu s otprilike 1,8 milijuna stanovnika.

„Prve godine, sjećam se, kada sam se vratio iz Japana, ljudi su me masovno pitali jesam li naučio japanski jezik, pa sam svima morao objašnjavati da ja radim sa strancima, živim sa strancima i pričam isključivo na engleskom. Ipak, sada je već druga priča, s obzirom na to da sam došao već do svoje sedme sezone. Sada već mogu da se sporazumijevam i snalazim, a ono što je specifično kod njih, oni nemaju rodove u svom jeziku, a prošlost, sadašnjost i budućnost se isto govore. Oni imaju tri abecede, prve dvije sam naučio, ostala mi je još treća koja se zove – kandži“, pojasnio je Zovko.

Sličnosti i razlike

Sličnosti i razlike između Japana i Bosne i Hercegovine su ogromne, a Zovko iz svog iskustva kaže da je sve drugačije.

„Bez obzira koliko dugo tamo živim, bez obzira na putovnicu, obitelj ili neke druge stvari, ja sam za njih stranac i oni to toleriraju. Na primjer, kada je u pitanju posao, Japanci nikada neće napustiti radno mjesto iako je radno vrijeme završeno, ukoliko to prvi nije učinio njihov nadređeni. Naravno, svaki dodatni sat će biti plaćen, ali oni bi to svakako učinili. U velikim gradovima radno vrijeme je od 9 do 17 sati, s tim da je od 12 do 13 sati pauza za odmor i to vrijeme mogu svi iskoristiti kako žele. Puno rade, ali su i plaćeni za to“, ističe Zovko za naš portal.

Generalno, situacija s radnom snagom je slična kao i u Europi, nje stalno manjka, tako da posla ima preko glave. Ipak, oni i dalje ostaju „teški“ na promjenama i zbog uređenosti sustava i države, vizu je teško dobiti.

„Kada je u pitanju zdravstveni sustav, rekao bih da oni imaju mješavinu američkog i našeg sustava, pa tako medicinsku uslugu plaćate 30 posto, a ostalo pokriva osiguranje. Država je izuzetno uređena, pa tamo nećete zateći situaciju da, ukoliko se pokvari jedna sijalica na javnoj rasvjeti, treba zvati i pozivati od mjesne zajednice do električara. Takvi problemi se rješavaju za dan i zna se tko će to uraditi“, rekao je Zovko.

Osjećaj sramote

Korupcija i kriminal su na veoma lošem glasu, nekako se u javnosti napravilo to da cijela obitelj ispašta sramotu tog jednog člana koji je krao, a on bude debelo kažnjen, pa se rijetko tko i usuđuje.

„Prije nego što ću stići u Mostar, jedan stariji čovjek je kažnjen jer je istresao dvije prikolice smeća u prirodu, čime je oštetio sustav očuvanja ekologije. To je velika sramota i za njega i za njegovu obitelj, a novačne kazne su velike u tom slučaju. Još bih izdvojio da se kod njih privatnost poštuje na visokom nivou, neće vas oni mnogo zapitkivati ako vi sami to ne budete željeli, a s druge strane, ukoliko zatražite pomoć, budite sigurni da će se svim silama potruditi i da je dobijete. Nazočio sam situacijama kada ljudi crtaju mape kako bi nekome nešto objasnili, a realno, nisu morali“, pojasnio je Zovko.

Japanci su izuzetno susretljivi i pristupačni, ali ima situacija i kada će vas policija zaustaviti na ulici samo zato što ste stranac, pa ćete morati pokazati dokumente ili čak otvoriti torbu.

Radna kultura je također drugačija, pa mu se samim tim tamo se više dopada.

„Tijekom života u Mostaru, radio sam nekoliko godina i u jednoj informatičkoj firmi i nikada nisam dobio pohvalnu riječ. Tamo ćete svaki dan dobiti zahvalnost i vjetar u leđa za dalji rad i takve stvari vam zaista znače. To shvatite tek kad usporedite kakav je rad bio bez njih“, naglasio je Zovko.

Bosna i Hercegovina za Japan ne postoji

Kada se u Japanu spomene Bosna i Hercegovina i neke zemlje u regiji, mladi pretežno nemaju predstavu gdje smo na mapi niti postojimo li uopće, iskustvo je Zovkino.

„Čak mi se događalo na da nas miješaju s Bolivijom, pa nas smjeste i u Južnu Ameriku. Ipak, kada su u pitanju stariji Japanci, na spomen Jugoslavije prepoznat ćete da znaju o čemu se radi, ali mlađe generacije još uvijek ne. Jedna zanimljiva činjenica, mnogi su gledali naše filmove Bitka na Neretvi i Valter brani Sarajevo. Dakle, možete naići na razičita iskustva“, objasnio je Zovko.

Japanska hrana

Na spomen Japana i hrane, prva pomisao ljudi veže se za nudle ili sushi. Ipak, priča je drugačija.

„Moram vas sve razuvjeriti. Japanci u ogromnim količinama jedu svinjetinu, iako to možda ne biste očekivali. Tu je naravno i piletina, ali i govedina koja se ipak češće izbjegava jer je tamo to meso izuzetno skupo i dostiže ogromne cijene. Obožavaju ljutu hranu, pa u nekim restoranima imate i skalu na kojoj birate koju ljutinu hrane želite dosegnuti. Riža im dođe kao nama kruh, pa se tako jede uz sve. Dakle, moja supruga kada pravi jelo, uz to obavezno ide i riža, ali nije rijetkost da se tu zbog mene nađe i kruh kojeg možete kupiti u trgovini“, pojasnio je Zovko.

Ljubav Hercegovca i Japanke

Da će ljubav svog života pronaći u Japanu, nikada ne bi mogao ni pomisliti, ali kako kaže, to je nešto najbolje što mu se dogodilo u životu.

"Razdoblje korone je još uvijek bilo manje-više nepoznanica, ali su meni letovi za kući masovno bili otkazivani. Došlo je do toga da se ne mogu više vratiti u Mostar, a nije bio baš sjajan izbor ni ostati u gradu. Za vrijeme korone sam radio na farmama pošto sam odlučio ostati na selu i ne ići u velike gradove, koji su bili „pod ključem“ zbog cijele situacije u svijetu. Vlada Japana nam je dala radne vize, jer preživjeti se moralo i baš u tom nekom trenutku pojavljuje se i moja sadašnja supruga Shiori“, rekao je Zovko.

Ljubav se, baš kao i upoznavanje, dogodila jako slučajno, a sve je kroz kratko vrijeme preraslo u brak. Kako kaže, to mu je jedna od najboljih odluka u životu.

„Od tada je moj život dobio jedan potpuno drugi ton, zasigurno ljepši. Par mjeseci od početka veze predlažem joj da dođe u Europu, s ciljem da upozna našu kulturu. Obišli smo za kratko vrijeme Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Crnu Goru, a želja joj je još ostala da vidi Grčku. Moja obitelj, prijatelji i poznanici na Shiori su odreagirali najpozitivnije moguće, prihvatili su je u potpunosti i mislim da se i ona vrlo lako uklopila među nas ovdje. Moja obitelj je opisuje kao da je naša i po mentalitetu, otvorenosti i toplini“, istaknuo je zadovoljno Zovko.

Razlike skoro da ne postoje, vjere i nacije nisu prepreke, a želja mu je još da Shiori dođe u Mostar i doživi pravi blagdanski duh, jer čini mu se da se tim stvarima tamo manje posvećuje pažnja.

„Vjenčali smo se u Japanu, a planovi su nam da svadbu napravimo u Mostaru, hecegovačko-japansku, kako bi rekli. Imala je priliku da sa mnom ide već u jedne hercegovačke svatove, pa se sjećam njenog iznenađenja kada je vidjela koliko je to sve veselo i koliko ima uzvanika, naročito jer je do sada u svom životu imala priliku nazočiti samo jednim svatovima u Japanu. Ona je fascinirana svim što je vidjela i okusila kod nas“, prokomentirao je Zovko.

Nepce za ajvar

Japanki Shiori naročito se dopao ukus domaćeg specijaiteta ajvara, pa sada već imaju i malu anegdotu u vezi toga koje se vrlo rado sjećaju.

„Svaki dan je uz svaki obrok jela ajvar, mnogo njega, pa je nakon nekoliko dana i u hitnoj završila jer joj je proradio gastritis, ali evo, sad je tu lijepa i šaljiva uspomena. Shiori obožava ljeto, pa joj je i ova naša hercegovačka toplina veoma dobro došla i nekako, za zaključak, mogu reći da bi se ona itekako dobro ovdje uklopila“, rekao je Zovko.

Budućnost u Japanu

Zovko je mišljenja da je za njihovu budućnost mnogo bolja opcija ostati u azijskoj zemlji.

„Našoj budućoj djeci bi sigurno tamo bilo bolje. Moji planovi su da nađem posao nekog drugačijeg usmjerenja, možda opet nešto vezano za informatiku. Ja sam se već prilagodio, nemam nikakvih problema. Kada su u pitanju nekretnine, tamo nije lako biti baš vlasnik nekretnine, ali opet je lakše organizirati se nego ovdje. Ono što mi se posebno dopada jest to što se režije mijenjaju, tipa, ako ti se plata povećava, za neki mali iznos će se povećati i cijena stana, isto tako ukoliko član obitelji ode, cijena stana će se smanjiti, a isto tako i ako dobijete prinovu, najamnina će se smanjiti. Dakle, za sve postoji rješenje i izlaženje u susret. Japan bih opisao uz riječi organiziranost, ljubaznost i efikasnost i svakako bih svima preporučio da dođu“, opisao je Zovko.

Planovi za budućnost

Za budućnost, Zovko ima velike planove u koje spada promocija samog života u Japanu.

„U planove za budućnost mogao bih ubrojiti još i mogućnost za pokretanje YouTube kanala, gdje bih predstavio našim ljudima kako je to živjeti u Japanu, izvan tih turističkih okvira. Snimao bih svakodnevnicu, tu mi nije krajnji cilj zarada, nego svojevrsni posao 'veleposlanika'. Na primjer, mislim da bi ljudi vrlo rado gledali, da su imali mogućnost, moje skijanje u vulkanu, točnije krateru, na kojeg sam se penjao šest sati s cijelom opremom. To je bio jedan fantastičan adrenalinski doživljaj, a takvih je zaista mnogo i volio bih da ljudi imaju priliku da ih vide. Mene je u Japan nešto vuklo, na kraju me i zadržalo, a volio bih da nakon ove priče i drugi dobiju želju da ga obiđu“, zaključio je Zovko.