Livnjak s 29 godina ima tvrtku vrijednu milijardu kuna

Kako je to uspio sa samo 29 godina? Jesu li električni automobili budućnost te što točno proizvodi Rimac, neka su od pitanja emisije. “Ljudi su mi na prvom mjestu. To je normalno u svim normalnim firmama. Imamo 250 ljudi, 16 nacionalnosti, sprečavamo da Hrvati idu van. Mi zapošljavamo Amerikance, Nijemce, Australce, Irce, a naši ljudi idu u te zemlje. Radnička prava su floskula, mi se trudimo da kod nas bude vrhunski”, rekao je na početku emisije Rimac. Govoreći o djetinjstvu rekao je kako su živjeli skromno dok je njegov otac radio na ‘baušteli’ u Njemačkoj, a majka čistila hotele. U

Hrvatsku su se vratili 2000. Osnovnu školu završio je u Samoboru, a kako je rođen u Livnu, nije mu bilo lako. Kaže, govorio je kao bosanska baba. Bio je županijski državni prvak u elektrotehnici i predstavljao Hrvatsku na brojnim svjetskim natjecanjima. “Da toga nije bilo, da me profesor nije gurao i nagovarao da idem na natjecanja, tko zna bih li danas uopće bilo Rimac Automobila. Jako sam zahvalan na tome”, kazao je. Rimac je kazao kako se oduvijek htio baviti automobilima pa je spojio svoju strast s inovacijama. S 18 godina kupio je BMW “kockicu”, uz pomoć roditelja, ali je izdržao samo dva natjecanja. “Nisam nikad glumio da radimo auto da spasimo svijet, samo želimo pokazati da i električni auto može biti zabavan”, rekao je Rimac. Dodao je kako je iskoristio sva moguća znanja i pokušavao što više saznati iz raznih izvora – živio je za to. Mnogo je naučio u praksi, postavljao je pitanja i na forumima.

“Ako sedam sati čitaš što te zanima četiri godine, bit ćeš među jedan posto ljudi u tom području. Morate se puno toga odreći u životu da biste radili takvo što. Ujutro dođem u firmu, do 18 imam sastanke, u 22 idem kući, onda još radim od kuće dok god mogu gledati. Treba se svega odreći i raditi na svojoj viziji”, kazao je Rimac. U nastavku emisije Rimac je govorio o tome kako funkcioniraju njegove dvije tvrtke Grey Bike i Rimac Automobili.

Počeli su, kaže, razvijati tehnologiju i nju prodavati drugima. “To je bio način da napravimo auto sami i da izdržimo”, kazao je. Danas svakodnevno dobivaju ponude za kupnju tvrtke. Međutim, Rimac kaže da ga ne motivira novac – njemu je cilj raditi. Ipak, prodaje komadiće tvrtke kako bi se održali i pokušava ostati većinski vlasnik. “Tražimo inženjere, od 250 ljudi koje imamo, 110 ih je u razvoju. Jedan čovjek je došao u firmu električnim biciklom koji je sam napravio – odmah sam ga zaposlio”, kaže Rimac. Kad zapošljava, za većinu kandidata ne gleda obrazovanje ili iskustvo. Nitko nije radio s baterijama. Nama trebaju inženjeri entuzijasti koji znaju osnove, a ostalo će naučiti kroz projetke, kaže Rimac. Prosječna plaća u njegovim tvrtkama je 9663 kn, a ne 5000, kaže. “Hrvatska je na samom začelju po investicijama u istraživanje i razvoj. Kad ulažete u istraživanje i razvoj, to se knjiži kao duogtrajna imovina i plaće ljudi ne ulaze u prosjek. Godinama ukazujem da se to promijeni, jer pokazuje krivu sliku”, rekao je Rimac. Dodao je kako u tvrtki ima ljudi koji su bolje plaćeni od njega jer donose velike vrijednosti.

hms