Iz Splita na ukop u Livno preko - Zagreba
Ivica mi je ispričao kako Livnjaci žive diljem svijeta, ali se većina njih želi pokopati u zavičaju. Zbog toga je nastala prava jagma za mrtvacima, o čemu svjedoči podatak da u Livnu djeluje čak šest pogrebnih društava, tek tri manje nego u Zagrebu, dva manje nego u Splitu i jedno manje nego u Tomislavgradu.
Rodijak se ne buni,a ja lajem ko ćuko
- Muka me uhvati kada me zovne mušterija i kaže da trebam dovesti mrtvaca iz splitske bolnice. Čovjek računa da je to blizu, ni sto kilometara, i da će biti jeftino. A ne zna moje probleme. Ja moram prikupiti sve podatke i potvrde o pokojniku - rodni list, smrtni list, policijsko izvješće, liječnički nalaz, potvrdu sanitetske inspekcije... A onda sa svim tim potvrdama otići u bosansko-hercegovački konzulat u Zagrebu da mi oni daju potvrdu da je pokojnik zaista umro i da može prijeći granicu.
Dakle, Ivica sa svim tim potvrdama "preuzme" otpremnicu za pokojnika, ali zna da s tim ne može prijeći granicu dok ne dobije potvrdu svih potvrda, onu iz Konzulata u Zagrebu.
- Dobri su ljudi u splitskim bolnicama, znaju naše nevolje, pa nam ostave pokojnike u mrtvačnicama dok ne odemo u Zagreb do Konzulata BiH. Ali se nekada nađe i onih koji kažu: Preuzmi robu i goni! Što ću?! Onda moram s mrtvacem "skoknut" do Zagreba i BiH Konzulata.
I zamisli, dodaje Ivica, u Konzulatu BiH u Zagrebu ne priznaju potvrde koje skeniram i pošaljem preko Interneta. Ne, moram doći kod njih s originalima. A mrtvaci ne biraju kad će umrit. Ljudi umiru i vikendom. Onda moraš čekat do ponediljka.
A ja krenuo s pokojnikom iz Splita u Zagreb. I šta ću, pokojni se "rodijak" ne buni, ali ja lajem ko ćuko i državi i konzulatima i službenicima... iljadu kilometara ja moram obigrat s pokojnikom po Lijepoj našoj. Da barem mogu vidit kako je lipa. Lakše mi je dotrat mrtvaca iz Njemačke ili Austrije nego iz Splita. U Njemačkoj pet konzulata, u Münchenu, Hamburgu, Berlinu, Frankfurtu i Bonnu.
BiH ima 42 konzulata diljem svijeta. Od toga pet u Njemačkoj, tri u Turskoj (u Istanbulu, Izmiru i Ankari) i samo jedan u Hrvatskoj (u Zagrebu), premda BiH uopće nema fizičke veze s Turskom i Njemačkom, a ima više od tisuću kilometara granice s Hrvatskom (i EU). I stalni "protok ljudi i robe".
A Dalmacija je naprosto fizički naslonjena na BiH. Split jer je Sarajevu (i Mostaru) najbliži veliki grad, a beha državljani svakodnevno prelaze granicu bilo da traže posao, uživaju u turističkim čarima Jadrana, švercaju... ili se pak liječe u splitskim bolnicama... i tu umiru.
Zar to nisu dovoljni razlozi za uspostavu konzularnog predstavništva?! Ne samo u Splitu, nego još barem u Osijeku. Inače ćemo imati situaciju da se Hrvatska ruga Hercegovcima da "švercaju" mrtvace, što sladostrasno prenose bošnjački mediji (Hrvati svojih i nemaju). A stvar se jednostavno može riješiti. Naprosto, BiH mora otvoriti konzulat u Splitu. Ne samo radi mrtvih.
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija
Foto: Mario Todorić/CROPIX
Vezani članci