FOTO  Lagumdžijina 'Država za čovjeka' u Hercegovini

Radnici većinom Bošnjaci, koji čekaju od ranih jutarnjih sati nekoga tko treba njihovu pomoć i spremni su raditi cijeli dan za dnevnicu od 30 maraka. Kako dan odmiče cijena pada, a oko podneva iznosi 15 km, a kasnije su spremni raditi  za ručak ili večeru. Većina ih spava u osobnim automobilima, ili u nedovršenim kućama ljudi za koje rade. Ime mi je Avdo, iz Bosne sam gdje imam ženu i troje djece. Ovdje sam došao da zaradim crkavicu kako bih ih nahranio. Ima dana kada ne zaradim ni za sendvič, ali iz ove kože ne mogu, reče nam jedan od ljudi koji na tromeđi čekaju bilo kakav posao.

Na naš upit o novoj Federalnoj vlasti i Državi za čovjeka on odmahuje rukom i kaže: Sve su moj jarane na vlasti lopovi. I oni prije, a ovi sad su još najgori. Narod je prevaren,  ja sam glasovao za SDP i njihov program i vidi gdje me je ta njihova država dovela. Ti isti koji su obećavali tu državu su govorili o Hercegovini i Hercegovcima sve najgore, a da mi nije Hercegovine krepao bih od gladi, i ja i moja obitelj. Da je po Lagumdžiji davno bi umro čekajući njegovu državu, reče Avdo žureći do plavog Golfa čiji vlasnik treba radnika za rad u vinogradu.

Avdo je taj dan imao sreće i našao posao, a njegov prijatelj Faruk ostao je praznih ruku, ali i stomaka. Sve vam je to lutrija, nekada imate sreće i zaradite dnevnicu, nekada ne i tako iz dana u dan. Nemam ja ni brata, ni kuma, ni zeta na vlasti da me zaposli bilo gdje. Lani sam kao i većina nas radio u Neumu, ali nas je inspekcija potjerala da krepamo i to vam je Lagumdžijina država blagostanja.

Napuštamo tako ove ljude koje je svak napustio i koje je nevolja dovela u Hercegovinu. Oni do kasnih večernjih sati čekaju bilo kakav posao, a mještani su davno Tromeđu zbog njih nazvali ulicom Alije Izetbegovića. Sudeći po njihovim pričama komotno se to može preimenovati u ulicu Zlatka Lagumdžije i Države za čovjeka.

hercegovina.info