Spektakl za pamćenje: Nezaboravan Thompsonov koncert u Kupresu
Hercegovina.info
Ni kiša, ni vjetar, ni hladno vrijeme koje je bilo priličnije studenom negoli srpnju, nisu mogli pokvariti događaj kojeg slobodno možemo nazvati spektaklom godine, jer ovakvo okupljanje Kupres nije već odavno doživio.
Da se u Kupresu događa nešto izvanredno moglo se primijetiti već u ranim poslijepodnevnim satima kad su počeli pristizati autobusi iz svih krajeva obiju nam domovina, Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske. Bilo je tako ljudi iz Dalmacije, Like, Slavonije, Posavine, Srednje Bosne, Hercegovine... Posebno me razveselila grupa od sedamdesetak Brčaka koji su putovali cijeli dan samo da bi stigli na ovaj veliki koncertni spektakl.
Autobus po autobus, automobil po automobil... Kupreške gradske ulice lagano su bile preplavljene mladim ljudima koji su redom bili obilježeni domoljubnim obilježjima. Da, domoljubnim!!! Onih drugih, fašističkih, zaista nije bilo... Nakon jučerašnjeg dana zaista se postavlja pitanje jesu li uistinu stvarni ti ljudi koji se na ovakvim koncertima pojavljuju s takvim obilježjima ili su oni možda plod zlih pera mojih kolega novinara kojima su se, od silne želje da napišu nešto senzacionalno i sočno, svastike, ustaška "U" i slični simboli, pošli priviđati.
Kupreški kafići napokon su izgledali onako kakvim su ih njihovi vlasnici ispočetka zamišljali... Bili su puni... A svi ti gosti željno su isčekivali dolazak večeri i odlazak na kupreški gradski stadion.
Putem prema stadionu sretoh dvije grupe mladića u ranim dvadesetim godinama... Upitah ih: - Dečki, odakle ste?, a oni mi odgovriše: - Iz Čitluka i iz Viteza... Ali ima nas još, od svuda i svi smo došli zajedno pozdraviti Marka (Thompsona, op. a.) i pomoći u izgradnji ove velebne bazilike.". Te me riječi uistinu dirnuše, jer čini se da nisu samo Kuprešaci srcem vezani za našu velebnu crkvu Sv. Obitelji nego je svi Hrvati u BiH osjećaju svojom, baš onako kako to i priliči njenoj ljepoti.
Na stadion dođoh nešto ranije, oko 19 sati. Lagana kiša koja je padala lagano je bacala sjeme sumnje i straha na sve nas koji smo se u tom trenutku zatekli u blizini velebne središnje pozornice. Iz minute u minutu plato uz nogometni stadion primao je sve više i više ljudi... Prvo oko tisuću, pa dvije tisuće, pa tri... I tako sve do nekih desetak tisuća koliko ih je bilo pred sami početak koncerta.
I najdugovječniji Kuprešaci ne pamte toliki broj okupljenih ljudi u Kupresu, a jedini događaj koji je donekle usporediv po broju okupljenih ljudi bio je Srednjoeuropski katolički dan koji je u lipnju 2005. godine okupio približan broj ljudi.
I napokon, lagano se pale svjetla na pozornici... Iz potpunog mraka izranjaju četiri siluete, siluete četiriju djevojaka božanstvenoga glasa. Ana, Antonija, Karla i Kristina svojim izvedbama na samom početku pozdraviše tih desetak tisuća promrzlih, ali ponosnih doboljuba i dadoše im snagu da ostanu i izdrže hladnu kuprešku večer, pri tom ne znajući kakav će vatren spektakl priuštiti Thompson i njegov bend.
Prije Thompsona i sa suzom u oku, okupljene je pozdravio i naš dragi župnik don Marko Tomić koji se zahvalio svima na dolasku i potpori u izgradnji naže predivne bazilike. Kako rekoh ranije, naša bazilika nije samo naša... Ona je ponos svih Hrvata u domovini i inozemstvu i svima nama koji smo sinoć bili na koncertu velika je čast što smo svojim malim doprinosom mogli pomoći njenoj izgradnji. Pred kraj svojeg obraćanja župnik je spomenuo i humanitarne brojeve telefona na koje se slanjem SMS-a ili pozivom mogu donirati jedna konvertibilna marka za izgradnju crkve. Kako on to reče, tisuće lica bijahu obasjani ekranima mobitela...
I napokon... "In principio erat verbum, et verbum erat apud Deum, et Deus erat verbum..." Poznatim biblijskim citatom počelo je ono što smo toliko željno isčekivali. Bez obzira na temperaturu od približno 5°C, kišu malo vjetra, atmosfera se užarila do usijanja... Zapjevali su se i stari i novi Thompsonovi hitovi. Ipak, očekivano, najviše emocija pobudila je njegova poznata pjesma kojom je proslavljen Kupres... "Moj Ivane" koju je Thompson zajedno s članovima HKD-a "Napredak" započeo na našem tradicionalnom, kupreškom napjevu...
Ni sam Thompson nije skrivao emocije. I sam je kasnije priznao kako mu je ovo jedan od najljepših koncerata u životu, a sve je dodatno upotpunjeno i činjenicom da je cijeli prihod koncerta išao u fond za izgradnju naše velebne bazilike.
Malo po malo, nakon dva i pol sata izvrsne svirke, došlo je vrijeme da se svi zajedno oprostimo jedni od drugih. Thompson se od nas oprostio najavom: - Vidimo se dogodine na slijedećoj turneji!, a jedino što mi možemo reći je da jedva čekamo.
Za kraj, valja se zahvaliti Bogu što nam je dao da za svojeg života doživimo ovakvo nešto u Kupresu. Također, veliko hvala i Marku Perkoviću Thompsonu koji je ovim koncertom uvelike doprinio dovršetku izgradnje naše crkve. Hvala svima Vama, dragi naši gosti koji ste došli u Kupres i tako nam dali i materijalnu i moralnu potporu pri izgradnji našeg i Vašeg ponosa, bazilike Svete Obitelji. Veliko hvala zaslužila je i policija koja se pobrinula za očuvanje reda i mira na ovom koncertu i koja nije zabilježila NITI JEDNO narušavanje istog.
Posebno HVALA svima onima koji su se dragovoljno stavili na raspolaganje organizatorima ovog koncerta, redarima, konobarima, sponzorima... Bez kojih organizacija ne bi bila ovako besprijekorna. I posljednje HVALA ide organizatorima koji su nam priuštili ovaj veliki dan koji će zlatnim slovima biti upisan u knjigu kupreške povijesti.
Fotogaleriju možete pogledati klikom OVDJE!
kupreskiradio.com/Ivan Gašpar / FOTO: Tomo Ivić
Da se u Kupresu događa nešto izvanredno moglo se primijetiti već u ranim poslijepodnevnim satima kad su počeli pristizati autobusi iz svih krajeva obiju nam domovina, Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske. Bilo je tako ljudi iz Dalmacije, Like, Slavonije, Posavine, Srednje Bosne, Hercegovine... Posebno me razveselila grupa od sedamdesetak Brčaka koji su putovali cijeli dan samo da bi stigli na ovaj veliki koncertni spektakl.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Autobus po autobus, automobil po automobil... Kupreške gradske ulice lagano su bile preplavljene mladim ljudima koji su redom bili obilježeni domoljubnim obilježjima. Da, domoljubnim!!! Onih drugih, fašističkih, zaista nije bilo... Nakon jučerašnjeg dana zaista se postavlja pitanje jesu li uistinu stvarni ti ljudi koji se na ovakvim koncertima pojavljuju s takvim obilježjima ili su oni možda plod zlih pera mojih kolega novinara kojima su se, od silne želje da napišu nešto senzacionalno i sočno, svastike, ustaška "U" i slični simboli, pošli priviđati.
Kupreški kafići napokon su izgledali onako kakvim su ih njihovi vlasnici ispočetka zamišljali... Bili su puni... A svi ti gosti željno su isčekivali dolazak večeri i odlazak na kupreški gradski stadion.
Putem prema stadionu sretoh dvije grupe mladića u ranim dvadesetim godinama... Upitah ih: - Dečki, odakle ste?, a oni mi odgovriše: - Iz Čitluka i iz Viteza... Ali ima nas još, od svuda i svi smo došli zajedno pozdraviti Marka (Thompsona, op. a.) i pomoći u izgradnji ove velebne bazilike.". Te me riječi uistinu dirnuše, jer čini se da nisu samo Kuprešaci srcem vezani za našu velebnu crkvu Sv. Obitelji nego je svi Hrvati u BiH osjećaju svojom, baš onako kako to i priliči njenoj ljepoti.
Na stadion dođoh nešto ranije, oko 19 sati. Lagana kiša koja je padala lagano je bacala sjeme sumnje i straha na sve nas koji smo se u tom trenutku zatekli u blizini velebne središnje pozornice. Iz minute u minutu plato uz nogometni stadion primao je sve više i više ljudi... Prvo oko tisuću, pa dvije tisuće, pa tri... I tako sve do nekih desetak tisuća koliko ih je bilo pred sami početak koncerta.
I najdugovječniji Kuprešaci ne pamte toliki broj okupljenih ljudi u Kupresu, a jedini događaj koji je donekle usporediv po broju okupljenih ljudi bio je Srednjoeuropski katolički dan koji je u lipnju 2005. godine okupio približan broj ljudi.
I napokon, lagano se pale svjetla na pozornici... Iz potpunog mraka izranjaju četiri siluete, siluete četiriju djevojaka božanstvenoga glasa. Ana, Antonija, Karla i Kristina svojim izvedbama na samom početku pozdraviše tih desetak tisuća promrzlih, ali ponosnih doboljuba i dadoše im snagu da ostanu i izdrže hladnu kuprešku večer, pri tom ne znajući kakav će vatren spektakl priuštiti Thompson i njegov bend.
Prije Thompsona i sa suzom u oku, okupljene je pozdravio i naš dragi župnik don Marko Tomić koji se zahvalio svima na dolasku i potpori u izgradnji naže predivne bazilike. Kako rekoh ranije, naša bazilika nije samo naša... Ona je ponos svih Hrvata u domovini i inozemstvu i svima nama koji smo sinoć bili na koncertu velika je čast što smo svojim malim doprinosom mogli pomoći njenoj izgradnji. Pred kraj svojeg obraćanja župnik je spomenuo i humanitarne brojeve telefona na koje se slanjem SMS-a ili pozivom mogu donirati jedna konvertibilna marka za izgradnju crkve. Kako on to reče, tisuće lica bijahu obasjani ekranima mobitela...
I napokon... "In principio erat verbum, et verbum erat apud Deum, et Deus erat verbum..." Poznatim biblijskim citatom počelo je ono što smo toliko željno isčekivali. Bez obzira na temperaturu od približno 5°C, kišu malo vjetra, atmosfera se užarila do usijanja... Zapjevali su se i stari i novi Thompsonovi hitovi. Ipak, očekivano, najviše emocija pobudila je njegova poznata pjesma kojom je proslavljen Kupres... "Moj Ivane" koju je Thompson zajedno s članovima HKD-a "Napredak" započeo na našem tradicionalnom, kupreškom napjevu...
Ni sam Thompson nije skrivao emocije. I sam je kasnije priznao kako mu je ovo jedan od najljepših koncerata u životu, a sve je dodatno upotpunjeno i činjenicom da je cijeli prihod koncerta išao u fond za izgradnju naše velebne bazilike.
Malo po malo, nakon dva i pol sata izvrsne svirke, došlo je vrijeme da se svi zajedno oprostimo jedni od drugih. Thompson se od nas oprostio najavom: - Vidimo se dogodine na slijedećoj turneji!, a jedino što mi možemo reći je da jedva čekamo.
Za kraj, valja se zahvaliti Bogu što nam je dao da za svojeg života doživimo ovakvo nešto u Kupresu. Također, veliko hvala i Marku Perkoviću Thompsonu koji je ovim koncertom uvelike doprinio dovršetku izgradnje naše crkve. Hvala svima Vama, dragi naši gosti koji ste došli u Kupres i tako nam dali i materijalnu i moralnu potporu pri izgradnji našeg i Vašeg ponosa, bazilike Svete Obitelji. Veliko hvala zaslužila je i policija koja se pobrinula za očuvanje reda i mira na ovom koncertu i koja nije zabilježila NITI JEDNO narušavanje istog.
Posebno HVALA svima onima koji su se dragovoljno stavili na raspolaganje organizatorima ovog koncerta, redarima, konobarima, sponzorima... Bez kojih organizacija ne bi bila ovako besprijekorna. I posljednje HVALA ide organizatorima koji su nam priuštili ovaj veliki dan koji će zlatnim slovima biti upisan u knjigu kupreške povijesti.
Fotogaleriju možete pogledati klikom OVDJE!
kupreskiradio.com/Ivan Gašpar / FOTO: Tomo Ivić
Vezani članci