Priče iz Hercegovine: Šarka i Suzana u sredozemnom pojasu

Nisam shvatio za koliko je mlijeka dovoljan, ali moglo bi biti i petnaest litara. Krave daju i do trideset litara mlijeka dnevno, imaju dvije. Govorim ja Šefki da jednu prodamo. Šefko ni čut!

Cijedili smo kavu i mirisali proljeće i oštri zrak sa Čvrsnice. Ma, kakvi prodat! Šefko će. Vazda sam imao stav: kad si na selu, onda živi - seoski. Mlijeka ovoliko ne trebamo, ali se usiri, pa sira vazda ima, a što se ne pojede, u mijeh pa more dulje trajat. Nikada ni trun nije propala.

Posljednji lovočuvar

Šefko je posljednji lovočuvar u Šehića u Divi Grabovici. I otac Hasan mu je bio. Kada je vodio po Čvrsnici lovce sa engleskoga dvora 1939, Hasan je od kralja Aleksandra na dar za vjernu službu dobio triling pušku. Sa kraljevom posvetom. Puška je imala tri cijevi, dvije za sačmu i jednu za kuglu. Nigdje nadaleko nije bilo takve puške. Ali, nakon što se ta puška dugo motala po kući, otišla je jednom u nekoj neozbiljnoj slavljeničkoj situaciji ''za bocu rakije'' nekom čovjeku koji ju je dugo vrebao. A Hasan bio meka srca. Rakija pak jaka.

Posljednje što se o toj puški čulo je da je viđena davno u nekom selu visoko ponad Jablanice, u čovjeka koji je radio jame za kreč. U međuvremenu je umro. Tako da se o tom rijetkom trofeju više ništa ne zna. Na lovačku povijest obitelji Šehić podsjećaju impozantni lovački trofeji, sve statusa ''zlatni'', što sa zidova lijepo uređene kućice pod planinom kao da mrtvim očima zure u prozor i hoće natrag u visine. Radeći kao lovočuvar, Šefku je zatekao rat.

Nedostajala mu dva mjeseca do mirovine. Nikada mu nisu priznali staž! A ponos mu ne dopušta druge načine, u ovoj zemlji logičnije. Pa je ostao bez mirovine. Zato ne baca sir niti ne prosipa mlijeko, sve on radi.

Ima i tridesetak uluišta pčela, eno ih zuje nad cvjetnim livadama. Zna tajnu uzgoja matica, pa radi i taj složen posao.

Od drveta će sve napraviti. U kući je napravio sećiju, trosjed, stol i stolice, kuhinju. Ima malu radionicu i tu radi.

Nekada bi netko znao što i naručiti. Sada više nitko. Nema narod. Super on to radi. Čvrsto i udobno. Tajna obrade drveta u ljudi ovoga kraja čuvena je, a kulminira majstorskim rezbarijama u i oko Konjica. To je ta priča. S tim da je Šefko davno naučio praviti i rezbariti i kundake za lovačku pušku i cijelo ono drveno ležište. I to se nekada poručivalo pa prestalo. Sve je prestalo pod ovom planinom. Samo priroda obnavlja svoje cikluse, a čovjek je posustao.

Odlazim s njim do livada na kojima pasu njegove krave, Šarka i kćer joj Suzana. Potonja je maza, čim joj je prišao, naslonila mu je glavu na rame. Često on prošeće praznim selom sa sestrom Šefikom, skoro svaki dan mu dođe. Njih dvoje su ovdje posljednji čuvari priča o tom selu pod planinom.

S proljeća amo dolaze planinari, penjači i šetači. Ostave auta negdje pri kosini i odlaze u penjanja. Ima i stranaca.

Ponajviše Slovenaca, kada ih se danas već tako zove. Odlaze na Vilinac ili drugdje, dok se šetači i neiskusniji šetači drže ''obližnjega'' Žlijeba. To je koji metar ispod tisuće i pol, ali i dotud ima više od dva i pol sata.

Gorski endemi

Daleko su vrhovi planine. I valja proći kroz četiri bioklimatska pojasa. Selo se nalazi u polusredozemnom, kao i sva južnoistočna strana Čvrsnice. Tu prevladava mnoštvo raznolikog bilja, a šuma je grabova, prevladavaju crni i bijeli grab. Potom se neko vrijeme valja uspeti do umjerenog srednjoeurospkog pojasa, a već je spomenuti Žlijeb zahvatio subalpski i hladniji predplaninski pojas, a oni bijeli grebeni su alpski, visokoplaninski, iznad 1.800 metara. Takvih je na Čvrsnici kao bodlji na omanjem ježu.

Sve je znanost ovdje istražila. I dvadeset pet gorskih endema, nigdje drugdje izvan ovih prostranstava Hercegovine ih nema: Oreoherzogia illyrica, Edraianthus hercegovinus, Campanula hercegovina, Saxifraga hercegovina, Asperula hercegovina, Seseli hercegovinum, Minuartia handelli, Heliosperma retzdorfiana, kažu knjige i napominju kako se u bogatoj fauni ističu divokoze i razne ptice grabljivice. Ja bih dodao i ove dvije Šefkine krave!

Niski sredozemni pojas s ovu stranu Čvrsnice upoznah. Nije mi do pentranja. Te je vrijeme za druge skitnje.

Dragan Marijanović/oslobođenje