IVAN ŠUŠNJAR – poznatiji kao kolumnist NIKOLA ZIRDUM – II. DIO

Teška tema. Zamjeram joj sve i istovremeno ništa. Svi njeni potezi od rata do danas, mislim na strateške političke poteze, bili su loši. Loši kao loš plod od zla oca i od gore matere. I u samom startu bilo je očito da se Zagreb prema nama ponaša kao prema manje vrijednoj braći, kao prema psima rata koji su nacionalno zadojeni pa ih valja iskoristiti. Tipičan kaubojski i kolonijalistički stav. Već tada je to trebalo prekinuti. I Zagrebu reći Ne. Onako kako je Beogradu to recimo onomad rekla Banjaluka.

Ujedno si postavljam pitanje imam li prava da RHaziji išta zamjeram jer su u konačnici, naši politički mudraci, drugovi iz Gruda, Širokog, Mostara, Doboja, Travnika, Kiseljaka, Dervente, u pravilu bezglavi zagrebački politički kvislinzići, nesmisleća klimoglava generacija to dopustila da nam Zagreb čini. Radi se o grupi od nekih stotinjak ljudi koja ni dan danas ne želi sići s političke scene Hrvata u BIH i kormilo prepustiti onima koji barem imaju sve zube u vilici i barataju tastaturama i stranim jezicima.

Posavski-obzor: Često u svojim kolumnama optužujete političke čelnike u BIH za slijepu odanost i inferiornost prema Zagrebu i tvrdite da je takav odnos skupo plaćen i plaća se i danas.

A što bi trebao? Pljeskati im? Odnos Hrvata BIH i Zegeja, plastično kazano, bio je kao loš seks. Pri čemu smo mi, da prostite, najebali. A Zagreb je ispao bezobzirni jebač.

Djevojka zvana HercegBosna zaslijepljena sjajem i nepogriješivošću “glavnog grada svih Hrvata” bez ikakvih kriterija otrčala je u zagrljaj Banskim dvorima. Previše im je vjerovala i previše bila zaljubljena u njih. A službeni Zagreb ju je višekratno iskoristio i na kraju ispljunuo. A onda je njene haljine, brda i doline, njene Posavine , Lašve i Hercegovine prodao za svoje interese. Za nekakve Krajine. Koje drugačije nije mogao osvojiti. Oluja je uslijedila tek nakon što su prodane sve hrvatske pozicije u BiH. Tek tada je RH dobila zeleno svjetlo za rješavanje srpskog pitanja. To je činjenica koja se stalno prešućuje, kao i podaci da je povlačenje srpskog življa iz Krajine vježbano tjednima unaprijed. Sama Oluja danas izgleda kao vojni igrokaz iako ju medijii u RH slave kao veliku vojnu akciju. Kada se pogleda koliki je teritorij oslobođen u samo par dana i sa koliko malo žrtava dođete do zaključka da je vodstvo RH iz tog vremena bilo puno vojnostrateških vanzemaljaca ili je u pozadini cijele stvari bio prešutni dogovor s Beogradom i Washingtonom. Dogovor na račun Hrvata u BiH

To je nama naša borba dala. Prvo je trampu tih haljina ZG-establishment ozakonio u Washingtonu, kasnije potvrdio u Daytonu a ovo sa minimaliziranjem glasova izvan RH tek je potvrda tog postkoitalnog kolonijalnog odnosa Zagreba i nas. Hrvati iz BIH dok su se te haljine rasprodavale nisu smjeli ni zucnuti. Tek im je dato kad je stvar rješena da potpišu dogovoreno i krenu kući. Tako je i bilo. I tako je nažalost i danas. Uzmite primjer nedavnih događaja oko ustavnih promjena i glasovanja dijaspore. Mislite da je HDZ pitao zastupnike dva HDZ-a iz BIH za bilo kakvo mišljenje? Nije. Jer znaju da ga nemaju. Ili ako ga kojim čudom imaju, opet znaju da ti lutci zvani sabornici iz BiH ne smiju ni avaza pustiti protiv matične stranke.

Posavski-obzor: Mislite li da se taj odnos od Daytona na ovamo imalo promijenio?

Odnos službene Hrvatske prema nama nakon samog rata čak je i gori. Prvo ste imali situaciju u kojoj vam RH elite kroje sve političke stavove da bi se preko noći taj odnos promijenio u odnos u kojem gotovo niti jedan političar iz RH o BH Hrvatima nema ili ne želi iznijeti bilo kakav stav. Erhazijski političari su nas doslovce odgurnuli u stranu kao mutnu ratnu epizodu koju je bolje ne spominjati.

Umjesto javnog odavanja respekta i zahvalnosti zbog cijene koju smo zbog njih platili, umjesto da spuštaju šešir i čine naklon kada sretnu BH Hrvata, umjesto da u RH medijima zauzimamo posebne termine nakon svakog slučaja preglasavanja i institucionalnog terorizma koji država BiH nad nama provodi, 20 punih godina, mediji u RH, istina pod stranom palicom ali pred očima hrvatske nacije koja to mirno gleda, šire nesmiljeni i odvratni rasizam protiv mog naroda.

I danas bi najradije da nas nema jer u “svijetlom putu” u Europu ratna hard core drama zvana “Orgije u HercegBosni” tek je samo ružna uspomena koje se bolje što prije rješiti.

U ratu smo im bili topovsko meso, danas smo im biološki rasadnik koji služi za uzgoj jeftinih znanstvenih elita i jeftinih bauštelaca za najteže i neatraktivne poslove u RH koje gospoda ne želi raditi, no povremeno nas znaju koristiti i kao bezglavu glasačku mašineriju koja se po potrebi tovari u šlepere i vozi preko granice kada treba ustoličiti kojeg HDZ načelnika.

Govorim dakle o hrvatskoj političkoj eliti i jednom dijelu medijske klike u Hrvatskoj. Ne o cijelom hrvatskom narodu. Namjerno iznosim tu digresiju da oni koji doista dišu hrvatski u RH ne bi digli nos.

Posavski-obzor: Spomenuli ste medije u Hrvatskoj i 20 godina anatemiziranja. Mediji su jedno ali kako je moguće da se hrvatskom narodu u Hrvatskoj koji je samo koju godinu ranije skupa krvarilo s ovim hrvatskim narodom u BIH ta propaganda tako jednostavno prodaje i to nesmiljeno sve ove godine?

Iskreno, ne znam. Vazda slušam o tihoj i nacionalno svjesnoj hrvatskoj većini ali ih baš i ne čujem. Ja nikada nisam čuo hercegovačku ili bosansku majku koja postavlja pitanje zašto je njen sin morao poginuti u Vukovaru ili Dubrovniku. Ali jesam i to nekoliko puta u eterima hrvatskih medija, koji su ta pitanja vjerojatno i namjerno ponavljali, čuo upite majki iz RH koje postavljaju pitanje zašto je njihov sin morao poginuti u nekoj tamo Bosni da prostiš, u nekom tamo Orašju, Glamoču itd. Kao da bi bile ponosnije i kao da bi im bilo lakše da su im sinovi poginuli u Hrvatskoj. I kao da se u Orašju nije branila i Županja ili u Livnu i Glamoču Sinj.To su recimo stvari koje jasno pokazuju kako hrvatska nacija baš i nije neka do kraja zrela nacija. Što će reći da uopće još uvijek i nije nacija. Ili jesi nacija ili nisi. Horizontalna solidarnost kao preduvjet definicije jedne nacije postoji iz našeg smjera prema njima ali od njih prema nama već godinama se uništava i mislim da je na izmaku.

O tome najbolje govori podatak kako više od 2/3 Hrvata u RH želi da se BH Hrvatima ukine pravo glasa za RH Sabor s argumentacijom kako nije fer da mi odlučujemo o njihovoj sudbini. Istovremeno zaboravljaju da su oni nama nacrtali Dayton. I da nikada do sada Hrvati iz BIH nisu presudili na hrvatskim izborima.

Sumnjam da je i procenat onih koji bi nam ukinuli državljanstva RH manji od 40%. I ne možemo ih sve optužiti da su KOS-ovci i orijunaši. To su činjenice. I stvarni prikaz odnosa velikog dijela hrvatske nacije prema nama. Sve to govori koliko smo mi naivno s puno srca i malo mozga ušli u sve ovo. Optuživati medije u takvoj situaciji je licemjerno jer nikakvi mediji jedan narod ne mogu okrenuti da se tako međusobno ne podnosi. To onda znači da taj narod nikada i nije nacionalno sazreo.

Posavski-obzor: Pa kakav odnos bi mi, s obzirom na sve to, trebali imati prema RH i kakav bi trebali očekivati?

Zbog onih koje smo za interese RH poslali u smrt i zbog nekorektnog odnosa službenog Zagreba prema nama dužni smo se itekako propitati i redefinirati svoj odnos prema Hrvatskoj. On mora svakako biti partnerski ali ujedno mora biti i samosvjestan. Nikako poltronski kakav je danas. Međutim kod svih hrvatskih političkih elita u BIH primjetan je strah od odbijanja zagrebačkog blagoslova i strah od artikulacije vlastite politike. Ljudi su u politici godinama a još uvijek nisu politički sazreli. Ponašaju se kao mala djeca. Trebamo si postaviti pitanje kako će se naše elite ponašati sutra ako Bruxell da zadatak službenom Zagrebu da svako “talasanje” BH Hrvata i naše legitimne zahtjeve utiša, opet kao neku novu cijenu što bržeg ulaska u EU. Mislite li da će postojeće elite BH Hrvata tada Zagrebu znati reći “Dosta više braćo, odbijte”!? Čisto sumnjam.

Žalosno je da se i dan danas u hrvatskim medijima u BiH njeguje potpuno nekritički odnos prema službenom Zagrebu. Kakav god glavonja da se politički ispofilira svoj facelifting pred narodom dokazuje “boljim” odnosima sa Zagrebom nego što mu ih ima konkurent. Najsvježiji primjer je mahanje Kosoricom. Gospođa nad tvojim narodom i ujedno nad tvojim biračkim tjelom ozakoni ustavnu diskriminaciju a ti ju najavljuješ kao džokera koji će ti dići rejting u kampanji. I to nitko od recentnih kroničara hrvatske BH političke zbilje da primjeti. Jadno.

Posavski-obzor: Kad govorite o postkolonijalnom odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BIH na što točno mislite?

Tijekom prošlog rata politički predstavnici RH sklopili su kolonijalne ugovore s našim predstavnicima, koje su opet oni i postavili na vlast, kako bi nas i nakon rata mogli što efikasnije ekonomski izrabljivati. Uzmite primjer Buškog jezera. Više je milijardi eura iščupano iz njega u zadnjih 15 godina nego što bi tisuće nekakvih Kutli moglo za sto života pokrasti po Hrvatskoj. Ali o tome se u RH šuti.

Drugi primjer su uvozni lobiji kojima su tvrtke partneri matične tvrtke u Hrvatskoj. Preko političara koje kontrolira službeni Zagreb potiče se uvoz proizvoda iz RH, pojedinci na tome ostvaruju ogromne prihode dok se istovremeno ne čini ništa ili se čak, opet preko franšiznih stranaka u BiH, sabotira onog pojedinca koji tu u BiH odluči proizvoditi konkurentski proizvod. U 15 godina nakon Daytona mi smo se doslovno pretvorili u hrvatsku izvozničku koloniju.

Treći primjer eksploatacije možete naći u primjeni medijske slike prosječnog Hrvata iz BiH koja se stvara u RH glavama. Taj prosječni BH Hrvat je glup, neotesan, goropadan, sklon nepotizmu i kriminalu, smrdi, psuje, kopa nos i nikada se neće prilagoditi uljuđenoj i finoj arijevskoj Hrvatskoj. Takvu propagandu imale su sve kolonijalne zemlje o ljudima koji su pristizali iz njihovih nekadašnjih kolonija. Isto takvu sliku kakvu RH mediji stvaraju o nama nekada su u kolijevkama fašizma Austriji i Italiji stvarali o samim Hrvatima. Recimo postoje austrijske bajke u kojima je Hrvat čudovište koje jede malu djecu. Fama o Morlacima je zapravo stara talijanska fantazija o dalmatinskom zaleđu koju su malograđani Dalmacije svojski usvojili. Primjena te medijske propagande nije bilo kakva. Ona služi jačanu osjećaja lažne pravednosti, lažne izvrsnosti i povećanju nacionalne kohezije u samoj Hrvatskoj u kojoj je pitanje dana kada će zbog neizdrživog centralizma doći do jačanja regionalizama.

Četvrti primjer su među državni ugovori oko dvojnog državljanstva i kolonijalna pravila u njima. Hrvati iz BIH koji rade najnepoželjnije poslove u RH dužni su prijaviti prebivalište u RH. U najčešćem slučaju na fiktivne adrese. Dakle da bi ti ljudi, koji su također hrvatski državljani, ostvarili svoje osnovno ustavno pravo na rad dužni su napraviti prekršaj lažne prijave. Jer ih na to tjera država. Sada ista ta RH koja godinama prijavljuje BH Hrvate na fiktivne prijave prijeti kaznama za iste te adrese. Inače pravo na rad je jedno od Ustavom RH zagarantiranih prava koje ničim ne bi smjelo biti uvjetovano. Ali “uljuđena i fina” RH ne prizna činjenicu da u njoj žive sezonski radnici. Ljudi u kontejnerima.

Peti primjer je zloporaba istih tih ljudi u političke svrhe. S takvim fiktivnim adresama HDZ provodi političku eskploataciju za vrijeme lokalnih izbora stvarajući fiktivne glasače pritiscima, ucjenama i pričom o tome kako će izgubiti prava ne glasuju li za HDZ. Pa se onda događa da Hrvati iz BIH odrede načelnike u Vrgorcu, Županji, Baškoj vodi... Međutim, opravdani gnjev građana Hrvatske nakon izbora ne preuzima HDZ nego tada nastupaju mediji u RH koji ga kanaliziraju opet na Hrvate iz BIH u interesu opet neke političke opcije u RH. Demokratske stranke ne bi smjele imati takav odnos prema ljudima. Europska pučka stranka trebala bi sankcionirati tu praksu.

Sve ovo gore navedeno je čisto potcjenjivanje i tipičan kolonijalistički odnos “više rase” prema “nižoj” o kojem stalno pišem i govorim.

Posavski-obzor: Poprilično ste radikalni prema Hrvatskoj. Kako komentirate stav Vesne Pusić da je Hrvatska izvršila agresiju na BIH? To je također radikalan stav.

Vesna Pusić je potpuno u krivu kada kaže da je Perecija izvršila vojnu agresiju na BIH. Hrvatski tenk nije pucao po Sarajevu, Žepi i Goraždu. Niti su RH vojnici palili sela u okolici Zenice. S druge strane imate mnoštvo dokumentiranih događaja u kojima je iz BH pucano po Hrvatskoj. Perecija je, ako ćemo ekstenzivno tumačiti stvar poput Vesne, tijekom rata izvršila političku, ekonomsku i kulturološku agresiju na Hrvate u BIH. Na način da ti je pomogla obraniti kuću a potom ti politički uskratila mogućnost da u toj kući ostaneš živjeti. I takvu vrstu agresije vrši i dan danas. I za to vjerojatno nikada neće odgovarati. Jer je očito nitko i nema za optužiti. Budući da mi naprosto volimo kad nas Lijepa Naša izrabljuje...

Posavski-obzor: Kako bi ocijenili tri dosadašnja predsjednika Hrvatske, primjerice pokojnog dr. Franju Tudjmana?

Tuđmana, kao osobu i karakter donekle simpatiziram. Znam da je bio je rat i da je do pogrešaka moralo doći. Tuđman je imao onu jednu gotovo luđačku opsesivnu crtu kakvu državotvorac mora imati ali ju mora i znati kontrolirati. Zbog tog karaktera mi je ostao simpatičan. Ali kao Hrvat iz BIH nemam ga pravo cjeniti. U jednom dijelu njegove opsesije ga i žalim. Sanjao je Hrvatsku pod svaku cijenu i dobio ju je, ali pojma nije imao kome ju gradi i u kakvo obezglavljeno društvo i kakav tek poligon europskih kamatara će se ta ista Hrvatska za koje desetljeće pretvoriti. Da bi ju što prije dobio nije pitao za žrtvu. I tako su kao zalog za današnju Hrvatsku prekriženi strateški interesi hrvatskog naroda u BIH. Koji je potpisima službenog Zagreba gurnut u politički ponor. Cijele hrvatske zemlje u BIH u kojima se hrvatstvo doista živi prekrajane su i kraćene po volji Zagreba. Ne mislim samo na Posavinu nego i na Lašvu i Hum. Koliko znam Tuđman do 91-e nikada nije kročio u Hercegovinu i Bosnu. Ne znam je li taj podatak točan ali ako jest puno stvari objašnjava.

Posavski-obzor: Slažete li se s teorijama o tome kako je Tuđman prodao Posavinu?

Kad se govori o vojnoj prodaji Posavine to su tek samo teorije. O kojima mi možemo danas tek nagađati. Da su istinite palo bi sigurno i Orašje. Ali ono je dokaz da te teorije škripe. Ako Posavina i jest vojno prepuštena njegovom odlukom to je strateški bio vrlo mudar potez koji je trebalo napraviti puno prije svih tih žrtvi. Pušten je i Ilok strateški, bez borbe, pa nitko ne govori o izdaji Iloka. U Posavini su s druge strane bilo ogromni gubici, ljudi u rovovima nisu stigli ni pokapati jedni druge. Kod Srba u RS-u invalidi s posavskog ratišta imaju poseban, gotovo herojski status. Tako da mi je ta priča o vojnom prepuštanju Posavine klimava.

Najsmješnije je kad ju pakuju Hercegovcima iako je puno logičnija teza, ako ćemo već pakovati, da je Posavina pala dogovorom Zagreba i Beograda kako bi koju godinu kasnije kroz nju mirno mogao proći konvoj Srba iz Krajine. I to ne baš mali konvoj. Recimo ta teorija donekle pije vode. Al o njoj se u RH medijima šuti. Jer bi netko mogao zaključiti kako je Zagreb prodao hrvatsku zemlju u BIH za interese RH. Što nije dobro za tlak i raspoloženje RH građana.

Tuđmanu najviše zamjeram ponašanje u Daytonu. Ako je Posavina igdje prodana, onda je prodana u Daytonu. U to uopće ne treba sumnjati. Dok su interesi Hrvata Srednje Bosne i Hercegovine prodani prvo u Washingtonu pa onda i u Daytonu. Ne na terenu. Mi smo, ako pogledate kraj rata, s terena otišli kao pobjednici. Rat smo izgubili u Daytonu. I to ne našom voljom.

Ako pogledate kartu Daytona vidjet ćete da je ona crtana po Tuđmanovom ukusu. I interesima Perecije. Išao je na zadebljanje pojasa iza Knina i Dubrovnika. Povratak Posavine apsolutno ga nije zanimao niti je takvih prijedloga bilo u Daytonu od strane službenog Zagreba.

Hrvate iz BiH u Daytonu nitko ništa nije pitao. Tuđmana u Daytonu općenito nisu zanimali naši strateški ciljevi poput recimo povezivanja Središnje Bosne sa Hercegovinom i Livnom. Npr. čemu vraćanje Šipova? Ako se ijedna općina nije smjela vratiti Srbima onda je to Šipovo zbog strateške veze s Jajcem.

Treba bti iskren i reći da je Tuđman od Hrvata u BiH kao pobjedničkog naroda u Daytonu napravio političke gubitnike. Nemojmo se lagati. Prevelika je to cijena za nas, toliko velika da poslije nje Tuđman nipošto ne zaslužuje nikakvu službenu zahvalnost nas u BIH.

To što mnogi Hrvat u BIH i danas fanatično obožava Tuđmana posljedica je dugogodišnje agresivne medijske indoktrinacije i činjenice da mnogi od nas nisu rasčistili sami sa sobom što nam se zapravo u prošlom ratu dogodilo.

Isto onako kako se mi čudimo ličkim Srbima koji danas u nekakvom vojvođanskom salašu drže slike Slobodana Miloševića tako se i neki čude nama kako možemo nakon svega obožavati Tuđmana. No kako vrijeme ide ljudi pomalo otvaraju oči.

Tuđman je bio pomalo mimikrijski tip. Znao je urlati po EU pokazivati šaku, i pokazivati minimum respekta prema njima ali u ključnim trenucima povukao bi se. Taj trenutak je onaj kad mu prijete sankcijama i on gasi HercegBosnu a drugi je kad je povukao vojsku od Banjaluke iako je odgovornost za daljnje napredovanje mogao prebaciti na Armiju BIH. Konačno, Dayton je vrhunac te mimikrije.

Posavski-obzor: Što mislite o bivšem predsjedniku Stipu Mesiću?

Stipe Mesić je klasični politički oportunist, vrlo zao čovjek, kompleksaš i budala. Svjestan vlastite malograđanštine svoj populizam temeljio je upravo na perpetuaciji iste te malograđanštine jalnoj naciji žednoj malograđanstva koja ga je dva put trčeći birala. I danas plače za njim. I to sve govori kakva je to nacija. I koliki je u Hrvatskoj postotak tzv nacionalno svjesne tihe većine.

Nikada u povijesti čovječanstva jedan predsjednik nije dobivao izbore u vlastitoj državi sijući rasizam i šovinizam prema jednom dijelu vlastita naroda. Zamislite da predsjednik Amerike pobijedi na spinu ismijavanja Teksašana? Ili da Francuski predsjednik Bretanjce nazove lijenčinama koje će naučiti pecati ribu i potom zasluži dva mandata.

Postoje i jasne naznake da je Mesić bio preplašenjak, ucjenjeni pokajnik koji je deset godina prao sa sebe suodgovnost sa hrvatsko – muslimanskog sukoba za koji je i sam odgovoran, i to tako što je trčao na Baščaršiju ponavljati velikobošnjačke političke teftere jasno odričući Hrvatima u BiH bilo kakvo pravo na političku artikulaciju koju ne dopusti Sarajevo. Čime je direktno prekršio Ustav RH i pravila obnašanja predsjedničke funkcije.

Za to naravno u tzv. ” pravnoj državi RH” nikada neće biti tužen. Iako protuustavno djelovanje u kaznenom pravu pogotovo ako ga je počinila institucija predsjednika, za sobom vuče tužbu za nacionalnu izdaju.

Od čovjeka koji je huškao i ustašovao po HercegBosni i hercegbosanskoj dijaspori te na vlast doveo samog Matu Bobana, Mesić je postao preplašeni vicomat i fanatični antifašist. Sarajevski halal-lobist. Kako se povijest samo poigrala s njime.

Za mene on nikada nije bio predsjednik. Čovjek je deset godina po svijetu sramotio Hrvatsku. No ista ta takva ponižena i izmanipulirana Hrvatska boljeg predsjednika i nije zaslužila. On je zorni prikaz stanja duha hrvatske nacije. Nacije koja ga je dvaput birala. Cijeli diplomatski kor zna koliko se Mesić isprovaljivao vani. Podatak je to o kojem mediji u RH šute.

Mesića ne doživljavam kao suvislo biće. Djeluje mi kao neko malo čudovište, sa smiješnom životinjskom glavom u kojoj je nastanjena nekakva preplašena dušica. Da je umjesto u onom partizanskom filmu glumio u Gospodaru prstenova vjerojatno bi ga pripala uloga Golluma. Ne bi stoga o njemu više ni slova. Lijep mi je dan.

Posavski-obzor: Kakav je Vaš stav o Josipoviću?

Josipović je gospodin, državnik, i osoba koja strateški misli interese RH. Sve što je napravio do sada služi na čast Hrvatskoj i ne samo Hrvatskoj nego svim hrvatskim državljanima koje on predstavlja. Iako je većina tog što je do sada napravio zapravo popravljanje Mesićevih ruševina od vanjske politike, mediji u RH pod Pavićevim vlasništvom već su ga u startu proglasili kao Mesićeva nasljednika. Mesić dakle pakuje i iz umirovljeničke funkcije preko svog sms frenda iz EPH grupe.

Josipović je sve samo ne proizvod Mesićeve političke škole. Mislim da je on najbolje što smo mogli dobiti od ponuđenih kandidata iz predizborne utrke. Ono što me žalostilo kod njegova izbora je činjenica da je naš narod ovdje ponovno pokazao koliko je politički naivan i koliko reagira zavičajno, gotovo plemenski, kada je izišao na izbore glasovati za Bandića.

Ne govorim to zato što mislim da je Bandić nekakvo veliko zlo i idiot kako mu u RH pakuju, nego zato što bi nam ga oni koji drmaju medijima u RH kasnije proturili kao mač s dvije oštrice. Bandić sve da je pobjedio što bi nam mogao pomoći?

Svaki njegov glas ili potez za naša prava u BIH okarakterizirao bi se kao rodijački pokušaj “podjele Bosne”. Ne treba biti posebno mudar za to shvatiti.

Ali ipak 34% Hrvata iz BIH izišli su mu dati glas. Naš je kolektivni politički instikt toliko izgleda zakržljao da mi nismo u stanju razlučiti kako nam više može pomoći umjeren ljevičar koji tu i tamo izjavi kako prava Hrvata u BIH nisu na razini na kojoj bi morala biti nego živopisni Ero koji hoda po Pantovčaku i galami “Treći entitet”.

Shvatimo to već jedanput. Najbitnije je da nam predsjednik RH nije neprijatelj. Zato postavljam pitanje onima među nama koji uporno žele rat s Josipovićem. U čije ime to činite?

Posavski-obzor: Koje je vaše misljenje kad je u pitanju sve veći broj novoutemljenih stranaka koje nigdje u Statutu ne spominju ime naroda (hrvatsko) nego samo državu a istovremeno se zaklinju da im je preči narod od države?! Nije li to tek zaobilazni manevar kojim sarajevski SDP umnožava svoje filijale?!

Neznam na što mislite. Ako mislite na Posavsku stranku imate zgodne paralale s takvim projektima u RH početkom 90-ih. U vrijeme stvaranja nacionalne države Hrvata KOS-ovci su po hrvatskoj osnovali nekoliko regionalnih stranaka. Većina ih je propala. Među njima prva Dalmatinska inicijativa. Održao se samo IDS. Sve one imale su za cilj očuvanje Jugoslavije i građansku intenciju tipa jedan čovjek jedan glas. Za Posavsku stranku znam da ju je osnovao HDZ1990. Radi se o bivšim članovima HSS-a bliskima HDZ-u 90.

Hrvati u BIH su sada u jako sličnoj fazi kao Hrvati u RH prije osamostaljenja. Kako bi nas se sabotirali u svojim zahtjevima za vlastitom federalnom jedinicom potrebno je što češće ubacivati problem Posavine kao kost koja nas treba međusobno poklati a u medije što češće gurati one kooperativne Hrvate koji su protiv federalizacije BIH i njihov broj medijski umnažati.

I svaka tipično nacionalna hrvatska stranka kojoj na idućim izborima prijeti krah po logici stvari postaje kooperativna pa je također dobrodošla u sarajevskim medijima. Takvim strankama čak se dopušta veće hrvatovanje i mantranje trećim entitetom nego onima koje su označene kao antibosanske. Takve se ne napada. Budući da neće biti snaga koja će nakon izbora moći postavljati uvjete. Kako ćete znati da će neka hrvatska stranka doživjeti krah na idućim izborima? Upalite FTV i pogledajte koga guraju. Ne možete pogriješiti.

Posavski-obzor: Zašto je Mostar jedini grad koji svojim statutom negira demokraciju odnosno većinsko stanovništvo i zašto to nije slučaj i sa drugim gradovima BiH?!

Racionalan razlog ne postoji. Ako jedan princip vrijedi za Mostar zašto ne bi vrijedio za sve ostale prijeratne multietničke gradove? Ako je Statut dobar dajmo ga svima. Ako je loš zašto je njime kažnjen samo Mostar? Paddy je imao nekakvu vikendicu u Jablanici. Legenda kaže da je mlada i zanosna Elma iz Istočnog Mostara tu odradila svoje. Možda onda da ga nazovemo Elmin Statut? Neki opskurni desničari tu vide još jednu vjekovnu britansku urotu protiv Hrvata. Ja ju ne vidim. Prije će biti da se Paddyu jednostavno digla neka stvar ili je Saudijskom princu u onom restoranu pod starim mostom napisao poruku na salveti – “ojačam ti muslimansku poziciju u Mostaru ako mi do kraja tjedna pošalješ milijun galona nafte u tu i tu britansku luku”. Hoću reći , političke urote više nisu in , danas u svijetu u kojem živimo o političkim odlukama najčešće presuđuju banalnosti i praktične stvari. Poput recimo seksa i novca.

Ako je Daytonski ustav apsurd onda je Statut grada Mostara apsurd usred apsurda i trebalo bi doista priupitati Paddya bar da nam kaže o čem se radi i jel moguće da nas je u Mostaru prodao za jedan obični jablanički felacio. Bio bi red barem da znamo o čemu se radi...

Posavski-obzor: Prosarajevski orijentirani čuvari lika i djela pokojnog Gojka Šuška, ratnog ministra Hrvatske, tvrde da je Šušak izdao Hrvate Bosne u zamjenu za Hercegovinu. Otkud onda nije zauzeo cijeli Mostar (Hrvatska je imala snage za to) i znači li to da je Šušak izdao i Mostar a ne samo npr. B.Brod kako to oni vole reći?!

Da je ta teorija točno Hercegovina bi danas trebala bila Eldorado u sastavu Hrvatske. Gledajte, ja o Šušku privatno imam jako dobro mišljenje kao o čovjeku. Isto kao i o Bobanu. Boban je recimo svoje sinove cijelo vrijeme rata držao na prvoj liniji a mogao ih je maknuti. To treba cijeniti. Kao i mnoge ljudske crte Gojka Šuška.

Ali gledano politički Hrvati iz BIH, barem ne moja generacija, njima dvojici nemaju šta dizati spomenike i davati imena ulicama po njima. Politički gledano oni su služili isljučivo Zagrebu i u trenutku kad su se naši interesi razdvojili oni su ostali vjerni Zagrebu. U ključnom trenutku kad se odlučivalo hoće li se izdati interes Hrvata HercegBosne za račun interesa Hrvatske i jedan i drugi su na to pristali.

Mi to konačno moramo shvatiti i odrediti se prema tome. Ne zato da sada s neke povijesne distance osuđujemo i presuđujemo ili ih mrzimo, nego kako bi konačno zauzeli pravi i autohtoni smjer političkog djelovanja.

Smjer koji Irci jednostavno zovu Sinn Fein ilitiga Mi sami. Smjer koji ne trpi autoritete izvana. Smjer koji neće dopustiti da zastupnici iz BIH u RH Saboru budu mimoze nego misleći intelektualci spremni na rušenje RH Vlade u trenutku kada ista odbije raditi za Našu stvar.

Vratit ću se na Šuška kao izuzetno bitnog lika naše novije povijesti. Lika čija biografija u devedesetim godinama poprima gotovo mitske razmjere. Imate emigranta koji se spletom okolnosti od lokalnog kanadskog poduzetnika preko noći nađe u uniformi ratnog ministra i to države koju cijeli život sanja. Gdje ćeš veće časti. I taman kad dosanja tu istu Hrvatsku život pred njega stavlja možda najteže iskušenje koje jedan hrvatsk politčki emigrant može zamisliti.

Šuška su Ameri u Washingtonu praktički stavili pred dilemu – Biraj rodijače, Hrvatska ili HercegBosna. Ako ostaje HercegBosna Hrvatskoj idu sankcije. Ako gasite HercegBosnu i pristanete na Federaciju mi više nikada nećemo spomenuti Z4 i autonomiju Srba i RH će vrlo brzo u EU integracije.

Dakle biraš između ekonomskog tereta braći u RH i političke izdaje braće u rodnom zavičaju. I on u tom trenu staje uz ovo prvo, objašnjavajući Hrvatima u BIH da ono za što su ginuli nije bilo zalud , iako je znao da jest, te ih prepušta političkoj majorizaciji Federacije, vjerujući kako je najbitnije da zaživi Hrvatska koja će kasnije i nama u Federaciji moći pomoći. No ni on ni Tuđman nisu pojma imali da će najpopularnija riječ nakon njihove smrti biti “detuđmanizacija” a najčešća pomoć Hrvatima u BIH parola “Okrenite se Sarajevu”.

Da sam ja obični samodostatni državljanin RH koji nema veze sa BiH niti me briga za Hrvate u BIH do neba bi onda bio zahvalan Gojku Šušku , svom ratnom ministru, na oslobođenju države. Kao takvog stid bi me bilo što Šušak još nema dvjestometarskog spomenika u Zagrebu i još više bi me bilo stid što mu žele maknuti ulicu iz Zagreba.

Na žalost tako ne razmišlja većina stanovika Perecije. Smatraju ga zločincem koji u bečkofinom Zegeju ne zaslužuje niti uličicu. Istovremeno dok ga proglašavaju zločincem ne izražavaju baš neku naročitu želju da se Srbi vrate u RH i da im se da teritorijalna autonomija. To je to licemjerstvo urbanih RH rasista. Šušak i Gotovina su u ovoj priči ona Jergovićeva “cura iz sela” koju se zove kad se kokoši kolju da odradi prljav posao. Jer gospoda to ne rade. Kasnije se tu curu otjera s dvora jer truje zrak plemićke sredine.

Međutim ja sam u prvom redu Hrvat iz BIH i kao takav smatram da Šušak ne zaslužuje spomenik ni na jednom dijelu HercegBosne te da bi općina Široki Brijeg onaj spomenik trebala pokloniti Gradskoj četvrti Donja Dubrava u Zagrebu ili taj metar kvadratni u Širokom proglasiti teritorijem Hrvatske.

Puno je više, do neba više Šušak valjao Hrvatskoj nego nama. Uostalom rečenicom “Hrvatska je domovina a Hercegovina je sveta zemlja” on je jasno rekao što smatra domovinom a što vikend regijom za relaksaciju i religijski turizam.

Posavski-obzor: Poprilično oštar stav. Kako mislite da bi naša javnost u BiH to nakon ovolikih godina HDZ propagande to mogla prihvatiti? Vjerujem da većina BH Hrvata doživljava i danas Šuška i Bobana kao heroje.

To je moje mišljenje. Na koje imam pravo. Svima koji su opsjednuti Šuškovom veličinom i koji se ne mogu složiti s ovom mojom opaskom oko Šuška predlažem ovaj umjereniji stav: “Ponosan sam što je sin Hercegovine bio ministar rata za vrijeme čijeg je vojskovođenja Hrvatska izborila slobodu, i žalosno je da ta ista Hrvatska to ne cijeni, što se tiče njegove uloge oko opstanka HercegBosne to mu ne mogu oprostiti, tu je nadišao sam sebe žrtvujući vlastiti zavičaj za dobrobit zagorskih brega, stoga smatram da mu Hrvati HercegBosne osim emocionalne ne duguju nikakvu simboličku zahvalu”.

I u slučaju Šuška Hrvatska je jedinstvena zemlja na svijetu. Bit će prva zemlja koja će svom ratnom ministru pod kojim je ostvaila nezavisnost ukinula čak i ulicu u glavnom gradu. O spomeniku da i ne govorim. Takav je naš glavni grad. Prvaci u samostidu.

S druge strane u mom gradu postoji Avenija Mate Bobana ali ne postoji npr. Avenija HVO. Čime je Mate Boban zadužio HercegBosnu? Možda potpisom na gašenje iste te HercegBosne? S druge strane Hrvati u BIH su opstali samo u onim općinama koje je držao HVO. Ovaj primjer samo potvrđuje ovo o čemu govorim. Mi jednostavno ne znamo gledati u bližu povijest nego čekamo da nam je drugi napiši. Ne znamo postaviti stvari na mjesto.

U cijeloj priči oko Šuška, Bobana, Tuđmana moja generacija treba shvatiti jednu vrlo bitnu stvar. Nas se svi ti mitovi i ti likovi iz prošlosti i svi njihovi grijesi ali i sve njihove zasluge, ma tko oni bili, apsolutno ne tiču niti se smiju referirati na snagu artikulacije naših prava.

Niti to što je radio Boban po naredbi Tuđmana i uz asistenciju Šuška ni na koji način ne iscrpljuje moje pravo i pravo moje generacije da za svoj narod tražimo ono što mu pripada u BiH. Kao što ni Alijina kompromitacija sa mudžaheidnskim jedinicama ne iscrpljuje pravo mladog Bošnjaka da zagovara društvo kakvo on želi.

Posavski-obzor: Mislite li da je to pravo Hrvatima u BIH dozvoljeno?

Pravo na artikulaciju vlastita političkog stava zabranjuje se samo Hrvatima u BIH ili ako se tu i tamo dozvoli onda se to čini samo kako bi se ista ideja automatski iskompromitirala i povezala s “mračnim projektima iz prošlosti”.

Zanimljivo je da je tu najglasnija ona nazovihrvatska uska daidžansko komunistička grupica u Sarajevu. Ako kažeš da si za hrvatski entitet odmah ti pakuju Dretelj, Gabelu, Šuška, Tuđmana i antidržavno djelovanje. To je tipični komunistički obrazac zastrašivanja i ušutkivanja.

Ja, evo vidite, baš po pitanju Šuška i ratnih godina u BIH imam poprilično kritičan pogled gotovo kritičan kao i daidže. Nismo se proslavili kao neki veliki etičari u ovom ratu. Nisu doduše ni drugi pa to donekle tješi. Razlika između mene i daidža je ta što ja ne šutim o greškama drugih dok oni šute o zločinima Armije BIH i bošnjačku paradržavu za vrijeme rata smatraju jedinom legalnom.

Dijagnoza povijesti nam se dakle donekle može naći na istom kolosijeku. Ali recepti za budućnost su nam dijametralno suprotni.

Zbog pogrešaka koje su se dogodile na teritoriju koje su u ratu kontrolirali Hrvati daidžanska teorija odriče pravo Hrvatima na bilo kakvo institucionaliziranje hrvatstva na teritoriiju BIH. A mjera hrvatovanja koje je dopustivo je mjera koju će nam odrediti Sarajevo. Ili možda Ivan Šarčević i Franjo Topić.

Međutim prošle su gotovo dva desetljeća od početka rata i ne pada mi na pamet prihvatiti imputaciju po kojoj bi se moja generacija trebala bilo čega stidjeti ili se odreći bilo kakvih nacionalnih prava zbog grijeha drugih.

Po toj nekakvoj izvrnutoj filozofiji tereta prošlosti zbog zla kojeg su Turci napravili u 500 godina janjičarenja oni Bošnjaci koji se deklariraju kao pristalice i potomci kvislinga i koji i danas džamije imenuju po El Fatihu, agresoru na BIH i ubojici posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića, te svi oni koji šurovanje s turskim agresorom slave morali bi ostati bez svih građanskih prava u BIH i imati status stranaca, ako ćemo već biti toliko maliciozni pa ekstenzivno tumačiti stvar.

Moglo bi se po toj matrici grijeha prošlosti prozvati i i onih par daidža što slave Ahdnamu, zbog grijeha predaka, budući da su njihovi strukovni i duhovni preci u tako teškim trenucima, iako su se kao franjevci zarekli na mučeništvo, izdali načela sv. Stjepana i sv. Franje te poklekli pred turskim osvajačem nudeći mu, baš ono kvislinški, suradnju i držanje naroda u pokornosti. Umjesto da su se kao pravi franjevci žrtvovali za svoju vjeru. Pa bi im se po istoj toj logici krivnje koju oni nameću svom narodu u BiH, kao takvima trebalo oduzeti pravo misionarstva.

Umjesto mučeničkog načela “I u smrt za Krista” njihovi preteče kojima se danas te daidže dive ponašali su se po načelu bolje i šurovanje s vragom nego bilo kakva smrt.

Neznam jeste li primjetili ali daidže nisu dale niti jednog blaženika niti mučenika. Oni pravi bosanski franjevci pak jesu.

Posavski-obzor: Jesu li Hrvati iz Hercegovine za svehrvatsku stvar na nivou BiH ili su za hercegovačku?!

Hrvati iz Hercegovine su dio poliitčkog bića Hrvata BIH. Ne postoje zasebni hercegovački, srednjobosanski ili posavski politički profil Hrvata iz BIH. To je najopasnija politička podvala smišljena u Sarajevu čiji je cilj brutalnom anatemom Hrvata Hercegovine, ovaj put iz Sarajeva, razviti bosanski identitet i jednu vrstu neopatriotizma Hrvata Sredisnje Bosne prema panbosanskoj ideji u kojoj je bosanstvo glavna odrednica identiteta katolika u BiH dok je to neko tamo hrvatstvo tek folklorni dio tog identiteta.

Ja prvi kao i svi ljudi koje poznajem u Hercegovini nikad ne bi pristali na političko rješenje za BIH na koje ne bi pristali ni Hrvati u Bosni. Štoviše, mislim da bi upravo Hrvati Srednje Bosne kao ljudi koji su iznijeli najveći teret rata u BIH trebali biti i kreatori i pregovarači i u krajnjoj liniji potpisnici budućeg ustavnog rješenja za BIH.

Konstantno se nama Hercegovcima imputira kako nam je entitet jedini cilj i to onaj u koji će ući samo Hercegovina. To je glupost. Mi obrise takvog entiteta već imamo i on ne rješava hrvatsko pitanje u BIH. Hrvatski politički prostor od Drvara na sjeveru do Ravnog na jugu je potpuno kompaktan i u njemu imamo kakvu takvu zakonodavnu izvršnu i sudsku vlast. Što bi se onda borili za nešto što je ionako već naše.

Hrvatska federalna jedinica međutim , kada se o njoj kolokvijalno govori, podrazumijeva puno širi teritorij, onaj u koji bi ušle sve općine s hrvatskom većinom u BIH i ta ideja je jedna od ponuđenih i potpuno legitimnih rješenja za teritorijalni preustroj BIH. I ona ne može proći ako ju ne prihvate i Hrvati Bosne. Pogotovo Srednje Bosne.

U medijima se stalno imputira kako su Hrvati iz Bosne protiv hrvatske federalne jedinice. Što je glupost. Pa pitajte Lašvane za kakvu su BIH pa ćete čuti pravu istinu. Ja sam čak za to da se donese nekakva hrvatska deklaracija po kojoj rješenja koja neće prihvatiti Kiseljačani, Vitežani , Jajčani, Žepaci, Orašani, Odžačani i dr. jednostavno ne mogu proći. Ono što valja njima valja i nama u Hercegovini. I to je to. Mislim da korektnijeg stava ne trebam iznositi.

Posavski-obzor: Otkud prema Hrvatima iz Hercegovine toliki animozitet od strane političara Sarajeva ali i dobrog dijela bošnjackog naroda, kada je poznato kako u Hercegovini nema masovnih grobnica ubijenih Bošnjaka od strane HVO-a, dok je Središnja Bosna, Uskoplje i Rama, prekrivena bezbrojnim masovnim grobnicama ubijenih Hrvata od strane bošnjačke vojske?!

Animozitet nema veze s grobnicama. Grobnice su u BIH postale dio sveopćeg nacionalnog folklora. Grobnice su ujedno jedino što je ostalo od multietničke BIH. Samo u njima još možete vidjeti različite nacije kako u miru leže skupa. To je brutalna i tužna istina.

Animozitet je političke prirode. Hercegovci su krivi što su se obranili. Što smo kakav takav faktor. Što imamo kontrolu u nekoliko županija. Što imamo kičmu i dišpet. Što se stalno bunimo i ne prihvaćamo sistem majorizacije kakav su zamislili.

Krivi smo jednostano što ne postanemo kooperativni kao što su to već postali drugovi iz HNV-a, sarajevskog Napretka i daidžanski krug. Što ne govorimo samo o srpskim zločinima i Dodiku nego postavljamo pitanje odgovornosti i Sarajeva. Animozitet se generira čisto politički. Jednako kako je Zagrebu trebalo generiranje tog animoziteta prema nama kako bi se sačuvala centralizacija države u Zagrebu, kohezija unutar hrvatskog društva i mit o apsolutnoj nevinosti RH-azije tako i Sarajevu kojem treba kohezija bošnjačkog društva koje bi moglo uskoro postavljati i neka pitanja o pljački, treba redovno nekakav krivac. Sarajevo za razliku od Zagreba ima širi izbor. Može mantrati o genocidnom Dodiku ili o iredentistima Hercegovcima. Po volji mu bilo.

Posavski-obzor: Za razliku od hrvatskog i srpskog političkog i vojnog vodstva kojem se sudi u Haagu, kako vi objašnjavate da do sada nitko iz bošnjačkog političkog i vojnog vrha nije osudjen za protjerivanje preko 170.000 Hrvata tijekom rata i preko 250.000 Hrvata nakon rata kao i za preko 4000 ubijenih hrvatskih civila i branitelja?! Ganić nije kriv, gen. Sefer Halilović nije kriv, preminuli gen. Rasim Delić nije kriv. Tko je onda kriv iz bošnjačkog vrha?! Može li pojedinac protjerati i ubiti ovliki broj Hrvata kao što to Sarajevo tvrdi inzistirajući da se radi o pojedinačnim a ne od bošnjačkog vrha organiziranm zločinima.?!

Rasim Delić je osuđen, i to posthumno. Federalni mediji koji bi dakle trebali biti i hrvatski predstavili su ga kao žrtvu i heroja. Sefer Halilović je oslobođen. Ako ništa onda barem iz pijeteta prema žrtvama za čija se ubojstva sumnjiči FTV je mogao zadržati toliko dostojanstva i ne trpati ga u eter u dva uzastopna serijala. Ali ne. I osumnjičenik iz redova Armije BIH veći je heroj od najvećeg heroja HVO-a. Jeste li, btw, ikada na FTV-u gledali prilog o junaštvu HVO-a?

Odavno je kazano da je Haaški sud politički. Budući da Bošnjaci u Europi zbog uspješnog brendiranja vlastite žrtve imaju specifičan tretman naroda koji je najviše propatio i koji bi se zbog te islamske komponente mogao dodatno radikalizirati njih se na sudovima posebno tretira.

Rezultat toga je i zaključak da su hrvatske žrtve u BIH same sebe poubijale. Međutim ako je korumpiran haaški sudac ne bi trebao biti pošteni hrvatski zastupnik u parlamentu BIH. Davno je naime taj hrvatski zastupnik zvao se on Velimir Jukić ili Božo Ljubić trebao pokrenuti postupak ocjene ustavnosti imena „Armija BIH“ budući da je to ime neustavno.

Naime ako neka Armija čisti Bosnu i Hercegovinu od građana Bosne i Hercegovine, pače civila, samo zato jer su pripadnici nacije koja toj armiji ne odgovara njeno ime nikako ne bi smjelo ostati Armija BiH. To je još jedan pravni apsurd suvremene BiH.

Posavski-obzor: Prosarajevska struja neumorno ponavlja priču o stradanju generala HOS-a Blažu Kraljeviću i interpretira je kao krunski dokaz hrvatske krivnje za oružani sukob sa Bošnjacima i istovremeno prešućuju ubistvo Vlade Šantica generala HVO-a kojeg su - i pored savezništva u bihaćkom kraju - oteli, razoružali a zatim ubili pripadnici muslimanske vojske i do dan danas nije mu pronadjeno tijelo. Kako Vi to objašnjavate?!

Blaž Kraljević se javno izjašnjavao kao ustaša. Po svojim životnim načelima, otvorenim šovinizmom prema Srbima, pričom o Drini i muslimanskom cvijeću on je to doista i bio. Stoga je jako zanimljivo promatrati kontekst u kojem sarajevski komunisti salutiraju jednom “fašisti”. I drže njegove ikone u uredima. Što ih je natjeralo na to svima je jasno. Blaž kao i cjelokupno romantično utopijsko pravaštvo izvrsno koketiraju sa građanskom vizijom BIH, pri čemu su pravaši Bošnjacima mjera maksimalno dozvoljenog hrvatovanja. Onog hrvatovanja koje će im biti dopušteno sve dok hrvatsko pitanje u BIH postane bespredmetno. Tada će i ti tzv. pravaši morati pristati na matricu političkog bosanstva ili će biti eliminirani.

Pravaštvo dakle ponovno nakon 45-e obavlja svoju dokazanu svrhu političke kompromitacije. Svaki put kada ih puste s lanca, kao što su onomad iz talijanskih zatvorskih baza pustili Pavelića, ti glupi pravaši služe svom povijesnom naumu – da za račun neprijatelja iskompromitiraju cijelu stvar.

Kao što je Pavelić iskompromitirao jednog Mačeka i projekt Banovine Hrvatske, kao što je Kraljević iskompromitirao HVO i ideju HercegBosne tako i danas pravaši u BIH služe da iskompromitiraju projekt hrvatske federalne jedinice.

Nije stoga njihova ljubav za Posavinom iskonska. Ona je honorirana u Sarajevu i služi samo u svrhu kompromitacije cijele hrvatske političke ideje u BIH. Blaž Kraljević je najplastičniji prikaz iskonskog pravaša. Zelen, naivan, neobrazovan, lud I glup. I čak i kao mrtav odlično služi za kontraobavještajnu manipulaciju.

Tu vam je ujedno i odgovor na vaše pitanje zašto su nečije smrti brendirane a o drugima se šuti. Da neki idiot sutra upuca Jurišića i njegovu sliku bi Komšić okačio za zid s objašnjenjem da se to dogodilo samo zato jer se zalagao za jedinstvenu BiH.

Slučaj Vlade Šantića paralelan je slučaj koji zorno dokazuje kako ni u smrti svi nismo isti. Dakle ono što se pakuje HVO-u u slučaju Kraljević može se napakovati Armiji BIH u slučaju Šantić. Većina Bošnjaka u BIH nikada međutim nije čula za Šantića dok je Kraljević u Komšićevom uredu. Koje se čudo treba dogoditi da Komšić i Šantića stavi u ured? Nema ga. Zlatni ljiljan u taj ured više ne bi ušao.

Posavski-obzor: Preuzimajući dužnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ž. Komšić javno je obećao istragu i rješavanje slučaja ubijenih i nestalih Hrvata iz Bugojna ali i još uvijek nerazjašnjeno ubistvo hrvatskog generala Šantića. Kao što znamo od obećanog ništa nije ostvareno. Nakon svega može li se vjerovati Ž. Komšiću?!

Čovjek koji je nominalno socijaldemokrat pristajući na igru majorizacije malobrojnijih sam je sve rekao o svojoj socijaldemokraciji ali i o svojoj ljudskosti. Naime jedno od osnovnih načela socijalističke internacionale jest posebna briga i odnos prema maloborojnijima. Ako je ta briga u Komšićevoj praksi izražena kroz preglasavanje tih malobrojnijih, aferim mu.

To vam je kao da pripadnik demokršćanske stranke zagovara pravo na pobačaj ili kao da laburisti traže ograničenje radničkih prava.

Komšić je dakle i u političkom smislu najobičniji politički šupak. Obični sarajevski folirant. Zadnjom izjavom o Srbiji i Kosovu to je pokazao i susjedima. I nitko ga lucidan nakon te izjave više neće uzimati za ozbiljnog političara. Prema tome kada politički šupak nešto obeća dobijete to što danas imate. Floskulu. Šupljak. Željka Komšića...

Posavski-obzor: Što je za vas Banja Luka a što Sarajevo?!

Banjaluka je centar moći srpskog projekta u BIH. Sarajevo je centar moći bošnjačkog projekta u BIH. I to je to.

I jedan i drugi grad su etnički očišćeni, s tim što se Sarajevo etnički dodatno čisti i nakon rata. Banjaluka je uređena i lijepa. Poslije Trebinja najljepši grad u BIH. J

Tolerantnija je i mekša, više okrenuta Zapadu. Sarajevo je zatvoreno, jednoumno i zakržljalo u vremenu i prostoru. Grad koji tone u utopiji vlastite samodostatnosti. Grad kojeg više ne vole ni njegova vlastita djeca. Oni koji znaju što je Sarajevo nekad bilo.

Privatno Banja Luku također mogu dodatno voljeti. U njoj mi se skrivao djed punih 5 godina nakon rata. Skrivao se dakle među Srbima krijući glavu od Hrvata, posuških OZNAša koji su preko noći promijenili dres i iz ustaških redova prešli u služenje partiji. Zanimljivo je da je kao Hrvat bio sigurniji nakon II svjetskog rata u Banjaluci nego u Posušju gdje je bilo 100% Hrvata. Posuški oznaši, su mu na kraju i došli glave. Sjećam se djedovog brata iz Banjaluke kod kojeg se krio. I njegove krave. Lepe Brene. Koja je jedne godine bila proglašena najljepšom kravom u BIH!

U Sarajevu mi je s druge strane prije Drugog svjetskog rata otrovan jedan pradjed. Bio je praški doktor prava. Odlikovan od tadašnjeg kralja zbog borbi u prvom svjetskom ratu. Imao je filmski životni put. Sa Solunskog fronta bačen kao zarobljenik u Rusiju, pa u Ukrajinu. U memoarima opisuje kako je u Rusiji bio na sastancima i s Trockim. Istraga o ubojstvu nikada nije provedena. Niti mu znam za grob. Otrovan je isključivo zbog političkih stavova još prije drugog svjetskog rata koje je kao javni djelatnik objavljivao u tadašnjim dnevnim novinama. Mislim da su se zvale ”Večernja pošta”. I on je pisao osvrte i kolumne.

Posavski-obzor: Kako bi vi definirali politiku Tihića prema Hrvatima?!

Tihić je realpolitičar i umjerenjak. Čini se iskren i spreman na kompromise. To je čovjek koji je prošao strahote logora. Svjestan je svih surovosti rata. I kad on govori o tome kako je potrebno napraviti BIH po mjeri sviju čovjek mu lako povjeruje. Kada bi svi muslimani u BIH bili kao Tihić ne bi bilo potrebe ni za kakvim hrvatskim entitetom u BIH jer bi s takvim ljudima bila milina živjeti u Federaciji. Meni osobno Tihić je vrlo drag čovjek. Volio bih da bude prvi zajednički predsjednik BIH nakon donošenja novog Ustava. On je ujedno prvi bošnjački političar koji se izdigao iznad sarajevske patetike i mita o Bošnjacima kao isključivim žrtvama.

Posavski-obzor: Dodik?

Dodik je također brutalno iskren političar. Nekada i previše iskren. Njegove ruke ispružene Hrvatima ne treba se bojati. U toj ruci nema nikakve lažne ljubavi. Radi se o čistom pragmatizmu i interesu. Što je posve ok. Srpska politika treba nas koliko i mi nju. Isto kao što su prečanski Srbi pred Drugi svjetski rat trebali pomoć Hrvata kako bi i jedni i drugi ostvarili banovinu. Mi Hrvatsku oni Vrbasku. Srbi su bez nas politička manjina kao i mi bez njih a s nama postaju politička većina, kao i mi s njima. Na nama je hoćemo li i dalje kmečati pod kompleksom srpstva ili preuzeti ulogu političke većine koja odlučuje u BIH. Kad Dodik kaže – uvjet moje podrške hrv. fed. jedinici jeste da nema diranja u RS onda znajte da je to tako. Uzmi ili ostavi. Medjutim ako nema diranja danas ne znači da neće biti sutra. Da bi se eventualno i ušlo u razgovore s Dodikom o povratku Posavine prvo moraš imat nešto svoje da ponudiš. A šta imamo svoje danas što možemo ponuditi za Posavinu? Ništa osim ratnih cijevi i brda emocija. A Srbi cijevi imaju. Emocija im također ne fali.

Posavski-obzor: Silajdžić?

Silajdžić je BH verzija Slobe. Najradikalniji je bošnjački nacionalist s maksimalističkim unitarističkim zahtjevima i negova politika skupo će koštati ne samo Bošnjake nego vrlo vjerojatno i samu BIH. On je slijep čovjek. On više i ne vidi što čini državi koju navodno voli. Mislim da ide na sve ili ništa. I da mu nije mrska ideja ni potpune radikalizacije odnosa u BIH i stvaranja europskog Beiruta. Sjećate se da je to šaptao stalno Mesiću kao mogućnost koje se treba bojati i zbog koje Hrvatima ne treba dopustiti entitet.

Posavski-obzor: Lagumdžija?

Lagumdžija je nešto slično Harisu samo u soft verziji. Amerikanizirani fakin s komunističkim karanfilom, našpricanim EU parfemom. Tragedija Lagumdžije je ta što je suvremenik Silajdžiću. Uz jednu narodsku SDA Lagumdžijin SDP odlično bi eufemizirao pseudograđansku ideju Bosne. Ovako pored Silajdžića koji tu ideju odlično jaše, Lagumdžija djeluje ko suvišni nametljivac. Neka sačeka dok se Haris raznese bombom. Vehabije su kako vidimo počele letjeti u nebo. A Haris naprosto obožavam vehabizam. Neznam jeste li primjetili ali Haris prvi dolazi nakon muslimanskih terorističkih napada u BIH obići zgarište.

Zajedničko i Zlatku i Harisu jeste to da su nezasitni vlastohlepnici i da apsolutno nemaju osjećaj za mjeru. Pod egidom građanske BIH Zlatko i Haris ne traže ništa drugo nego treći bošnjački entitet ali na 100% BIH.

Posavski-obzor: Kako vidite politički angažman reisa Cerića, poglavara Islamske Zajednice?

Reis Cerić je jedan užasno simpatičan i pozitivan lik. Jest da ponekad onako zna djelovati luckasto, ali to ne umanjuje njegovu veličinu. Kroz njegove govore utjelovljena je sva apsurdnost recentne velikobošnjačke ideologije. Cijela bošnjačka svita od Tunje Filipovića do sina mu, godinama muku muči dokazati kontinuitet suvremenih Bošnjaka koji vodi sve do Kulina bana, kontinuitet u kojem nema mjesta Hrvatima budući da po Tunji oni nikada i nisu živjeli u BIH.

I onda dođe jedan Reis, Bog mu dao zdravlja, i izvali kako su Bošnjaci i Turci jedno i kako je i Bošnjacima Turska mati. Kako ga čovjek ne bi volio?

Ili npr. kompletna bošnjačka intelektualna uljudba, točnije Tunjo i sin mu, poderu se od dokazivanja kako je upravo bošnjačka komponenta odigrala ključnu ulogu u rušenju Otomana , i kako je priča oko tih nekih uličica što se daju po Otomanima pretendeciozno protumačena i da savremeni Bošnjak uopće ne pati za Otomanskim agresorima , kad javi se opet čika Cerić koji usred Zenice na derneku koji se zove Moj Umette uprizori slavni ulazak Otomana Mehmeda II El Fatiha i turske konjice u Bosnu, na što raja u Zenici doslovce orgazmira.

Kako ga čovjek onda jednostavno ne bi volio? Cerić je istinoljubac i naprosto odličan lik i želim mu još dugo dugo plodnih dana rada na čelu Islamske zajednice. Predlažem FTV-u posebnu jutarnju emisiju s Cerićevim govorima.

posavski obzor