Ikavicu nosimo u genima i ne smijemo je zaboraviti
Hercegovina.info
Četvrti ikavski skup, posvećen ovom govoru, održan je u četvrtak navečer je u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru u sklopu ovogodišnjih, 11. humskih dana poezije u organizaciji Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i u suradnji s Odjelom za književnost Filozofskog fakulteta u Mostaru. Na ovom skupu o jeziku i ikavskom narječju sudjelovali su jezikoslovci i književnici koji pišu na ikavici, pa je skup tako imao dva dijela – filološko gdje su izneseni stručni radovi o ikavici, te literarni u kojemu su pisci čitali svoja djela pisana u ikavskom duhu. Tako su u filološkom izlaganju sudjelovali Antun Lučić, Iva Šuvak Martinović i Lorina Sabljo, a u literarnom Slavo Antin Bago, Miljenko Buhač, Jozo Jakiša, Kristina Posavac i Anto Zirdum. Književnik Miljenko Buhač je na skupu pročitao fragmente svog prvog proznog djela “Glasovi s propunte”, koje je napisao na ikavici.
Očuvanje narječja
“Cilj ikavskih skupova je, prije svega, očuvanje tog hrvatskog govornog narječja i ukazivanje na to da je većina Hrvata kroz povijest ipak govorila i pisala na ikavici. Štokavsko narječje koje imamo sada, nakon nacionalnog preporoda Hrvata, nešto je čime se svi služimo, ali uspomenu i svu tu vrijednost ikavice koju sa sobom nosimo, takoreći u genima, ne smijemo zaboraviti. Upravo mi koji pišemo i oni koji se time bave znanstveno, moramo ukazivati na ikavicu i ako je ikako moguće barem jednom godišnje organizirati ovakve skupove”, kazao nam je Miljenko Buhač. Iako danas rijetko u svakodnevnom govoru rijetko imamo priliku čuti ikavicu, Buhač kaže da se ona itekako zadržala u nekim našim sredinama koje žive tradicionalno, bez obzira na svu dostupnost tehnologije i modernizaciju društva.
“Ljudi i dalje, pa i oni mlađi, govore onako kako su govorili naši djedovi i bake. Međutim, s druge strane, kroz školu, kroz medije, kroz druženje s pripadnicima drugih podneblja i drugih kultura, jednostavno smo prisiljeni više koristiti standardizirani hrvatski jezik i u tom smislu ikavsko narječje se može samo spontano sačuvati, a manje kroz neke organizirane ili ciljane metode. Uvijek mi je drago čuti ljude iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa i naše zapadne Hercegovine, koji govore tim jezikom koji je prirodan, koji je postao arheološka relikvija u službenim medijima, ali vidi se koliko je on živ, koliko je on u narodu duboko ukorijenjen. Mislim da to ima smisla i da će to ostati i opstati”, kaže nam Buhač. On je, kaže nam, svoje prvo prozno djelo “Glasovi s propunte” pisao na ikavici jer je htio sačuvati uspomenu na taj način govora i na priče koje je kao dijete čuo upravo na tom načinu izričaja.
Ipak je sačuvana
“Svi junaci u toj knjizi govore autentičnom hercegovačkom ikavicom. Ideja vodilja mi je bila sljedeća: ako to ostane negdje zapisano, između dvije korice, onda će i moja knjiga biti jedno autentično svjedočenje da je to ipak živi jezik, da se na tom jeziku i pisalo i govorilo, eto, i u 21. stoljeću, makar i na samim počecima”, kaže Buhač. Prof. Antun Lučić sudjelovao je u filološkom dijelu ovog skupa.
Skup je na najbolji način predstavio ikavsku baštinu, kaže nam prof. Lučić, koja potvrđuje ne osporavanje standarda, nego približavanje onomu što je najbolje za sam jezik, za njegovu čistoću i puninu – da se ukaže na ono što je i sama baština nudila kao dobra rješenja, osobito u leksičkom, sintaktičkom i filološkom pogledu uopće.
Teme skupa su bile različite – usporedba ljubuške i travničke ikavice, oslanjanje na usmenu baštinu (Andrić i A. B. Šimić), odnos prema etnologiji i folkloru, pitanje dijalekta i književnosti, čitala su se djela na ikavici...
Ikavica se obnavlja
“U tom duhu se potvrdilo da je ikavica dobro došla i da se čak na neki način ona i obnavlja u tom duhu. Ikavica je živa ne samo u ruralnim krajevima, iako pod nasrtajima naravi različitih komunikacijskih oblika, i kao pojam, domislica, poslovica i izraz, koji zadovoljava čovjekovu dušu, tako da se može reći da se ona i koristi, a ne da se samo zabacuje, sklanja...Održavanje ovakvih skupova naravno da je korisno i Odjelu za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta i Društvu hrvatskih književnika HB, i mi svi zajedno, i studenti i profesori i afirmirani i manje afirmirani književnici, tražimo neke putove, poveznice i kanale prema ikavici. To je dobro koristiti, afirmirati, ako se može i književno-znanstveno na taj način doraditi tim bolje, a ostalo prepustiti životu, da i ona sama kroz život traži svoj prostor”, kaže nam prof. Lučić. U sklopu Ikavskog skupa predstavljena je i etnološka radionica glazbala.
Večeras nastupa preko 30 pjesnika
Večeras u 19 sati je završnica Humskih dana poezije pod nazivom “Sveknjiževna večer” koja je podijeljena u četiri cjeline, a nastupit će preko 30 pjesnika. Prvi dio bit će posvećen preminulom pjesniku Ferdi Kovaču o kojem će govoriti književnik Ivan Sivrić. U drugom dijelu večeri predstavit će se posebni gosti, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore iz Kotora, a Boško Grgurević, član Upravnog odbora, predstavit će rad ovoga društva. Hrvatski glasnik predstavit će Tama Popović, urednica. Također će se predstaviti Andrija Petković i Tripo Grgurević, pjesnici. U trećem dijelu večeri nastupaju afirmirani pjesnici, članovi DHK HB i DHK iz Hrvatske, a u četvrtom dijelu članovi Književnog kluba Mostar, mladi pjesnici i pjesnici gosti.
“Cilj ikavskih skupova je, prije svega, očuvanje tog hrvatskog govornog narječja i ukazivanje na to da je većina Hrvata kroz povijest ipak govorila i pisala na ikavici. Štokavsko narječje koje imamo sada, nakon nacionalnog preporoda Hrvata, nešto je čime se svi služimo, ali uspomenu i svu tu vrijednost ikavice koju sa sobom nosimo, takoreći u genima, ne smijemo zaboraviti. Upravo mi koji pišemo i oni koji se time bave znanstveno, moramo ukazivati na ikavicu i ako je ikako moguće barem jednom godišnje organizirati ovakve skupove”, kazao nam je Miljenko Buhač. Iako danas rijetko u svakodnevnom govoru rijetko imamo priliku čuti ikavicu, Buhač kaže da se ona itekako zadržala u nekim našim sredinama koje žive tradicionalno, bez obzira na svu dostupnost tehnologije i modernizaciju društva.
“Ljudi i dalje, pa i oni mlađi, govore onako kako su govorili naši djedovi i bake. Međutim, s druge strane, kroz školu, kroz medije, kroz druženje s pripadnicima drugih podneblja i drugih kultura, jednostavno smo prisiljeni više koristiti standardizirani hrvatski jezik i u tom smislu ikavsko narječje se može samo spontano sačuvati, a manje kroz neke organizirane ili ciljane metode. Uvijek mi je drago čuti ljude iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa i naše zapadne Hercegovine, koji govore tim jezikom koji je prirodan, koji je postao arheološka relikvija u službenim medijima, ali vidi se koliko je on živ, koliko je on u narodu duboko ukorijenjen. Mislim da to ima smisla i da će to ostati i opstati”, kaže nam Buhač. On je, kaže nam, svoje prvo prozno djelo “Glasovi s propunte” pisao na ikavici jer je htio sačuvati uspomenu na taj način govora i na priče koje je kao dijete čuo upravo na tom načinu izričaja.
Ipak je sačuvana
“Svi junaci u toj knjizi govore autentičnom hercegovačkom ikavicom. Ideja vodilja mi je bila sljedeća: ako to ostane negdje zapisano, između dvije korice, onda će i moja knjiga biti jedno autentično svjedočenje da je to ipak živi jezik, da se na tom jeziku i pisalo i govorilo, eto, i u 21. stoljeću, makar i na samim počecima”, kaže Buhač. Prof. Antun Lučić sudjelovao je u filološkom dijelu ovog skupa.
Skup je na najbolji način predstavio ikavsku baštinu, kaže nam prof. Lučić, koja potvrđuje ne osporavanje standarda, nego približavanje onomu što je najbolje za sam jezik, za njegovu čistoću i puninu – da se ukaže na ono što je i sama baština nudila kao dobra rješenja, osobito u leksičkom, sintaktičkom i filološkom pogledu uopće.
Teme skupa su bile različite – usporedba ljubuške i travničke ikavice, oslanjanje na usmenu baštinu (Andrić i A. B. Šimić), odnos prema etnologiji i folkloru, pitanje dijalekta i književnosti, čitala su se djela na ikavici...
Ikavica se obnavlja
“U tom duhu se potvrdilo da je ikavica dobro došla i da se čak na neki način ona i obnavlja u tom duhu. Ikavica je živa ne samo u ruralnim krajevima, iako pod nasrtajima naravi različitih komunikacijskih oblika, i kao pojam, domislica, poslovica i izraz, koji zadovoljava čovjekovu dušu, tako da se može reći da se ona i koristi, a ne da se samo zabacuje, sklanja...Održavanje ovakvih skupova naravno da je korisno i Odjelu za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta i Društvu hrvatskih književnika HB, i mi svi zajedno, i studenti i profesori i afirmirani i manje afirmirani književnici, tražimo neke putove, poveznice i kanale prema ikavici. To je dobro koristiti, afirmirati, ako se može i književno-znanstveno na taj način doraditi tim bolje, a ostalo prepustiti životu, da i ona sama kroz život traži svoj prostor”, kaže nam prof. Lučić. U sklopu Ikavskog skupa predstavljena je i etnološka radionica glazbala.
Večeras nastupa preko 30 pjesnika
Večeras u 19 sati je završnica Humskih dana poezije pod nazivom “Sveknjiževna večer” koja je podijeljena u četiri cjeline, a nastupit će preko 30 pjesnika. Prvi dio bit će posvećen preminulom pjesniku Ferdi Kovaču o kojem će govoriti književnik Ivan Sivrić. U drugom dijelu večeri predstavit će se posebni gosti, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore iz Kotora, a Boško Grgurević, član Upravnog odbora, predstavit će rad ovoga društva. Hrvatski glasnik predstavit će Tama Popović, urednica. Također će se predstaviti Andrija Petković i Tripo Grgurević, pjesnici. U trećem dijelu večeri nastupaju afirmirani pjesnici, članovi DHK HB i DHK iz Hrvatske, a u četvrtom dijelu članovi Književnog kluba Mostar, mladi pjesnici i pjesnici gosti.
Andrijana Copf | Dnevni List
Vezani članci