IDEMO U RAMU Što posjetiti, gdje objedovati, čemu se diviti, te kako najkvalitetnije provesti vrijeme u tom kraju

Mjesec kolovoz idealno je vrijeme za posjetiti općinu Prozor-Rama.

Ova općina nalazi se u sjevernoj Hercegovini na samom prijelazu iz Hercegovine u Bosnu. Putujući magistralnom cestom iz smjera Mostara na samom ulazu u Prozor pažnju nam zaokupljaju ostaci nekadašnje tvrđave.

Ova tvrđava je jedan od najstarijih srednjovjekovnih spomenika U BiH. U narodu se prepričavaju brojne legende a jedna od njih je i ta kako su Osmanlije na čelu s Mehmedom II. bezuspješno pokušavale osvojiti tvrđavu.

Tako su ponudili veliku nagradu onom tko im pomogne, a pomogla im je takozvana „baba Dedićka” koja ih je savjetovala da onemoguće dotok vode jer bez vode nema života. Tako je i bilo i tvrđava je osvojena.

Etno sela

Od tvrđave nastavljamo put prema Menjiku u kojem se nalazi Etno selo ”Remić”. Ovo mjesto je smješteno na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu  te je samim tim i granica između dvije klime i dvije vegetacije.

Etno selo pogodno je za turizam u svakom godišnjem dobu te nudi za svakoga po nešto; igralište za djecu, rekreacijsko jahanje, stazu za bicikliste i motocikliste, smještaj i još mnogo toga. U selu se nalazi pet drvenih kućica uređenih u etno stilu, kapelica blaženog Alojzija Stepinca te restoran koji nudi bogat izbor tradicionalnih i drugih jela. Ako ste ovisnici o adrenalinu ovdje možete iznajmiti motore a pružaju i mogućnost organiziranja motocross ruta s vodičem.

S Menjika idemo na Ramsko jezero, možda i najljepše umjetno jezero u ovom dijelu Europe. 

Skulptura Ramski gastarbeiter

Putem primjećujemo i Dolićevu monumentalnu kamenu skulpturu koja u sebi spaja tradiciju i suvremenost, a nalazi se na samom ulazu u grad Prozor. U Prozoru se nalazi još jedna zanimljiva skulptura istog umjetnika, Ramski gastarbeiter, koji je posvećen prošlosti, a sam naziv govori na koji način su stanovnici ovoga kraja prehranjivali a i sada prehranjuju obitelji. 

Iz Prozora krećemo prema selima. Naše prvo odredište je Podbor, selo koje je raj za turiste. Uređene plaže, skakaonice, splavovi, brodice, skuteri, mnogo toga nude gostima stanovnici ovoga sela.

U restoranu Miracul možete kušati domaće specijalitete, zaigrati odbojku na pijesku, okušati se u boćanju i nakon toga splavom se otisnuti jezerom i otkrivati skrivene uvale ovoga mjesta. Miracul za mlađe nudi i dobar noćni provod.

Ljepote Šćita

 Nedaleko od ovog restorana nalazi se, možemo slobodno reći, kultna Laguna, restoran koji godinama privlači mnogobrojne goste.  Ovdje možete popiti najbolju kavu i imat ćete ”gratis” pogled na jezero i crkvu na Šćitu.

Naše sljedeće odredište je poluotok Šćit na kojem se nalazi Franjevački samostan kojeg su podigli franjevci u 15. stoljeću. Dvorište samostana krase vrijedne umjetničke skulpture; Ramska majka, djelo akademskog kipara Mile Blaževića, Posljednja večera djelo kipara Kuzme Kovačića, te Diva Grabovčeva, također djelo navedenog kipara.

U okviru franjevačkog samostana nalazi se i Etnografski muzej na dvije etaže u kojem je predstavljen život stanovnika ovoga kraja te Umjetnička galerija fra Ljubo Lucić.

Savršeni uvjeti za veslače

U blizini samostana nalazi se  sjedište Veslačkog kluba „Rama“ koji okuplja mlade i ostvaruje zapažene rezultate. Predsjednik i trener kluba je Filip Šimunović. Koliko je ovo mjesto značajno za ovu općinu ali i za cijelu BiH govori i to da su se u ovom klubu pripremala i velika imena ovoga sporta: Damir Martin, braća Sinković te australska reprezentacija. 

Odmah nakon sela Ripci nalazi se poluotok Matkovići. Matkovići su raj za kampere koji mogu birati između Autokampa Oaza mira, Proslap-Eko Campa i Camping Bošnjak. Ovo vrijeme je idealno za sve ljubitelje netaknute prirode kojima je potreban godišnji odmor bez stresa.

Domaća hrana po normalnim cijenama

Nakon mnogo prohodanih koraka i svježeg zraka osjećamo glad te dolazimo do restorana Ramsko jezero gdje uživamo u domaćoj kuhinji i pogledu, cijene su pristupačne a kvaliteta hrane je vrhunska.

Rezervaciju za večeru pravimo u restoranu Mediteran koji se nalazi u Jaklićima. Mediteran nudi dobru hranu te prenoćište u moderno uređenim sobama s pogledom na jezero.

U blizini ovoga mjesta, na Jelašcu, smještene su tri drvene vikendice obitelji Bešker koje su raj za obitelji s djecom. Vikendice su idealne za one koji traže mir i privatnost u prirodnom okruženju.

Izvor čiste ledene vode

Put pokraj vikendica vodi nas uzbrdicom do mjesta Trzan gdje se proizvodi poznati Ramski sir, a u sklopu objekta nalazi se i mjesto gdje se putnici mogu osvježiti, popiti kavu i uživati u nestvarnom pogledu.

Mještani nas upućuju na izvor Bilo na kojemu teče prava, hladna izvorska voda. Uzimamo vodu i idemo u Seosku kuću Vidikovac, gdje vrijedna obitelj Bešker godinama dočekuje svoje goste, koji odlaze zadovoljni i  iznova se vraćaju.

Put nas vodi dalje, a uz put u mjestu Rumboci pažnju nam privlači stariji gospodin koji sa sjetom gleda prema jezeru. Prilazimo mu, ljubazan je i otvoren za razgovor, kaže da ga zovu Bućan te nam rukom pokazuje na mjesto gdje se nalazila njegova kuća prije potopa. S Bućanom pijemo kavu u kafiću Jakib i od mještana saznajemo mnoge zanimljivosti.

Priča o begu Kopčiću

 Uputili su nas na Turbe, mjesto u kojem je prema predaji pokopan beg Kopčić i „gromila“ u kojoj je pokopan njegov konj. Vezir je begu Kopčiću obećao onoliko zemlje koliko može obići na konju za jedan dan i tako je beg stigao i do ovog mjesta. Posve umoran i iscrpljen došao je do ovoga mjesta prije zalaska sunca, pitao je jednu baku što je dobro za umorna junaka i konja, ona je begu dala „ljuta mlika“ a za konja  „Dragnja vode“ (hladna,“pogana“ voda iz vrela). Tako su i beg i konj završili svoje putovanje.

S Turbeta se spuštamo prema Varvari u kojoj je Ahmet Manjušak prilikom kopanja temelja za pomoćni objekt naišao na kamene ostatke rimskih nadgrobnih spomenika tj. ranokršćansku crkvu svete Barbare. Na tom mjestu, prema svjedočenju mještana, ponosno stoje dva hrasta, koja nitko ne može posjeći i ako netko pokuša oštetiti stablo ono se odmah obnovi.

Zavjet Gospi

Rumboci čuvaju i jedno posebno mjesto, skriveno od očiju javnosti, to mjesto su Grude - zavjetno mjesto. Prema svjedočenju bake Mare Džolan na tom mjestu se oko 1941. godine djeci-pastirima Miji i Jozi ukazala Gospa, napominje i kako je njezina svekrva čula djecu kako viču: “Vidiš li ti curu u plavom?“

Do ukazanja, nevrijeme u ovom mjestu je bilo često, selo Varvara bi bi bilo pod vodom, a voda bi sa sobom donijela ogromno kamenje. Od ukazanja se takvo nevrijeme nikada nije ponovilo. Mara svjedoči i  brojnim ozdravljenjima  koja su se dogodila na ovom brdu. Uspeli smo se do zavjetnog mjesta, pomolili i osjetili neki poseban mir, koji nas je ”držao”ostatak dana. Nemojte zaobići ovo mjesto, staza je označena i lagana. Mještani su sačuvali ovo mjesto, koje je ostalo netaknuto, nalazi se u šumi, pod vedrim nebom odakle Majka grli svoju Ramu i čuva brojne tajne, molbe, ozdravljenja i zahvale.

Predivno jezero, predivna planina

Krećemo i na zadnje mjesto koje ćemo posjetiti, a to je planinsko naselje Zahum. Putem prolazimo pored vidikovca Izlaz cestom koja vodi prema Tomislavgradu. Planinsko selo pruža bajkovit prizor, raštrkane kućice na četiri vode i prekrasna priroda vraćaju nas u neka davna, bezbrižna vremena. Selo se smjestilo podno planine Raduše na visini od oko 1100 metara. Ovdje se i danas može osjetiti zajedništvo, mir, poštenje i vjera koju su svjedočili i živjeli stanovnici ovoga mjesta.  

U njemu danas žive samo tri obitelji, neke kuće su pretvorene u vikendice a ima i onih koje je „nagrizao zub vremena“. Vozimo se prema Domu Dive Grabovčeve i zastajemo pokraj stare, oronule kuće. U kući su u davna vremena živjele tri obitelji Šarčevića, ukupno 23 osobe, kako se kod nas kaže: „Di čeljad nije bisna, kuća nije tisna.“   

Diva Grabovčeva

Zahum je rodno mjesto djevojke koja je opjevana u brojnim pjesmama, Dive Grabovčeve, koju progoni Tahir beg a ona radije bira smrt, nego njegovu strast. Mještani su dali izgraditi repliku stare zahumske kuće u čijem dvorištu se nalazi brončani kip djevojke Dive koji je djelo kipara Ilije Skočibušića.

Tko nije napravio fotografiju s U(m)ne glave kao da nije bio u Rami pa smo se i mi zaputili na ovaj vrh a pogled koji pruža oduzima dah. Do Umne glave se može doći automobilom.

Zbog ljepote koju pruža ova planina nismo se mogli oprostiti od nje tako lako nego smo svratili na okrjepu u restoran Zaum. Restoran je u vlasništvu obitelji Džolan, koja nudi domaću hranu po jako pristupačnim cijenama. Planinski zrak, pita pod sačem, sir s maslom, pura i ambijent restorana je sve što treba čovjeku da predahne od ubrzanog i stresnog načina života.

Zahum je raj i za planinare jer se s ovog mjesta može doći, označenom stazom, do najvišeg vrha planine Raduše  - Idovca, koji se nalazi na 1956 metara nadmorske visine. Na kraju idemo na poluotok Greben u vikendicu Janu, gdje nas dočekuje vlasnik Tomo i nudi nam daleko poznatu ramsku rakiju-šljivu. Kako otići iz Rame a ne popiti koju čašicu?!