'HERCEGOVAČKA KALIFORNIJA' Poljoprivrednici se masovno okrenuli jednoj kulturi, ali ih muče i brojni problemi

Dok su godinama hercegovačke njive mirovale, a ljudi trbuhom za kruhom odlazili u EU, ne vjerujući da od zemlje ima kruha, čini se da se vjera u poljoprivredu lagano, ali ipak vraća. Sve više obitelji odlučuje se na sadnju maslina, šipka, smokve, trešanja. Vrijeme je došlo da se sve može prodati. No, unatoč tome poljoprivrednike muče i brojni problemi.

Predsjednik Udruge Hercegovački plodovi Mediterana Zoran Raič kaže da je u ovom kraju Hercegovine u porastu maslinarstvo.

"Poljoprivreda se razvija, naročito kada je u pitanju maslinarstvo. Imamo jako puno novih zasada masline. Ona prednjači, ali ima tu i novih nasada šipka i smokve. Mi smo imali malu uljaru koja je radila 80 kilograma na sat još od 2016. godine. Ove godine smo uz pomoć Vlade Republike Hrvatske otvorili novu uljaru koja može raditi 250 kilograma na sata. Odrađeno je do sada nekih stotinjak tona maslina", ističe Raič.

Sajam koji Udruga na čijem je čelu svake jeseni organizira u Stocu, uvelike je dao doprinos promociji poljoprivrede ovog kraja.

"Mi smo na sceni od 2008. godine kada je on i osnovan. Tada nasada šipka, smokve i masline uopće nije ni bilo. Prepoznali smo da bi to moglo biti nešto konkretnije. Ne želim reći da mi preuzimamo zaslugu za to, tu su institucije i malo veći obrtnici, odnosno poljoprivrednici koji su krenuli u tom smjeru i to govorim za cijelu Hercegovinu, no uvelike smo dali svoj obol. Obilazili smo sajmove, naročito što se tiče maslinarstva, posebno u Hrvatskoj, točnije u Istri i prenosili neke dobre prakse prema ovamo. Dovodili smo stručnjake iz Istre i Hrvatske u BiH. Ljudi su slušali struku i danas svjedočimo ljudima poput Dragana Mikulića, poput uljare Ramljak, proizvođača koji su od samog starta slušali što struka kaže. Ima naravno i onih koji ne slušaju savjete struke nego rade na svoju ruku, ali kada dođe vrijeme ubiranja plodova to baš i nije to", kaže Raič za Hercegovina.info.

No, on kaže kako ima ljudi koji napuštaju ovaj kraj budući da ne vide isplativost ovog posla.

"Ima, možda ne izravno, ali neizravno sigurno. Obitelj jednog mladog čovjeka koja se bavila poljoprivredom i  da tako kažem "životarila" od poljoprivrede, kada sagleda sve, a danas je na internetu dostupna svaka informacija, i uvidi kako to baš nije dostatno, onda se odluči na odlazak "trbuhom za kruhom". Kada bi se zaštitili, imali pravu cijenu, stajali iza poljoprivrednika i imali zagarantiran otkup tipa nekadašnjih zadruga, preko kojih je bilo jako dobrih stvari, onda bi bilo bolje. Primjerice, proizvedemo svoj krumpir, zašto ga onda ne bi bolnice ili domovi uzimali. Naravno, oni će uzeti ono što je jeftinije na tržištu. No, zašto država ne bi njih potaknula da kupuje od domaćih poljoprivrednika, zadruga ili otkupnih centara? To je jedan začarani krug u kojem je puno lobija", rekao je Raič.

Njegovo mišljenje dijele i neki poljoprivrednici iz ovog kraja.

Mlada poduzetnica iz Stoca Danijela Džakula koja vodi obiteljski OPG 'Džakula' smatra pak kako država ne radi ništa po pitanju zaštite svojih proizvođača.

"Država ne čini apsolutno ništa da bi zaštitila domaće proizvođače. Svako smanjenje domaće proizvodnje ne rezultira većim otkupnim cijenama, jer se nadomjesti uvozom. Ako pitate bilo kojega političara vezano za poljoprivredu, isti će se "oprati" time da su odobreni silni novci za potporu poljoprivrednim  proizvođačima, reći će vam da je proračun povećan, da će biti veće potpore i da će samim time u poljoprivredi krenuti na bolje. A što mi u praksi vidimo? Mi imamo s jedne strane iz godine u godinu povećanje poticaja za poljoprivredu a s druge strane iz godine u godinu se proizvodnja smanjuje. Što nam to govori? Da poticaji nisu transparentni i funkcionalni. Jer da imamo transparentnost i funkcionalnost poticaja onda bi imali i procvat poljoprivrede, a ovako imamo propast. Kod nas se ne potiču poljoprivrednici, kod nas se potiču ljudi bliski vlasti. Tako da imamo srećkoviće koji dobiju putem poticaja po dvanaest motokultivatora (pod naški freza) ili recimo po šest traktora.

Ne da im ne treba dvanaest motokultivatora, nego im ne treba niti jedan jer takvi ili ne proizvode ništa ili proizvode jako malo čisto onako radi pokrića. Ako se pitate što rade s tolikom mehanizacijom onda ću vam reći da je to uhodan biznis preprodaje iste, a na drugoj strani pošteni poljoprivrednici prije dobiju na lutriji nego na poticajima od naše drage vlasti. Meni bi draže bilo da te novce odobrene za poticaje, što se u nas kaže bace niz Bregavu. Što treba vlast učiniti ? Ono što ja godinama pričam. Preusmjeriti novce od poticaja na drugačiji način", kaže Danijela Džakula za Hercegovina.info.

Po njezinim riječima budućnost poljoprivrede je neizvjesna.

"Mislim da mi što se tiče poljoprivrede više ne možemo pričati o tome kakva će biti ova sezona ili kakva će biti iduća sezona, mi moramo pričati i razmišljati na način kakva je budućnost poljoprivrede, a budućnost poljoprivrede nije dobra baš kao ni sadašnjost, a ni prošlost. Što hoću da kažem time. Hoću reći da u poljoprivredi već dugi niz godina stvari ne funkcioniraju", kaže nam sugovornica

"Tu ne pričam o jednoj ili dvije stvari koje bi trebalo mijenjati, nego o tome da u poljoprivrednoj proizvodnji Bosne i Hercegovine ne funkcionira apsolutno ništa. Potrebne su korjenite promjene, a bilo kakvih naznaka za promjene nema na vidiku. Mislim da je greška što i sami poljoprivrednici razmišljaju na način da ako je susjedu krepala krava (čitaj ako je mraz uništio dio voća ili povrća), da će oni koji su preživjeli proljetni mraz profitirati i imati dobru sezonu. Mi ne smijemo razmišljati na taj način. Moramo se boriti da nam se osigura normalna otkupna cijena bez obzira na količine proizvedene robe. Ali nažalost  nema na vidiku niti naznaka bilo kakvih promjena na bolje ,tako da ne možemo reći da će biti dobra ova sezona ili da je dobra budućnost poljoprivrede. Stvari ne funkcioniraju onako kako bi trebale i to je to", dodaje.

Troškovi veći za 150 posto, a otkupne cijene nikada niže.

"Što se tiče prošle godine sav repromaterijal potreban za poljoprivrednu proizvodnju je poskupio za više od 150% a mi smo imali najniže otkupne cijene ikad. To je sve što ću reći na ovu temu. Proizvodnja se drastično smanjuje i ljudi masovno odustaju od proizvodnje. Evo ja ću navesti jedan primjer iz naše proizvodnje. Već godinama proizvodimo rog papriku. I to jako kvalitetnu rog papriku koja je uzgajana na organski način proizvodnje gdje smo uz kvalitetnu prihranu dobivali plodove ekstra kvaliteta. Rog papriku smo sijali nekad krajem trećeg mjeseca i zadnja branja su nam bila nekad u jedanaestom mjesecu. Za sedam mjeseci rada u nasadu rog paprike kad smo odbili sve troškove proizvodnje smo zaradili oko 500 KM. Ove godine smo odustali od proizvodnje rog paprike. Slična je situacija i s ostalim kulturama i ne treba se čuditi odustajanju od poljoprivrede jer je situacija postala u neku ruku i smiješna. Da nije tužno bilo bi smiješno", kaže.

Poljoprivrednik i dipl. ing. agronomije iz Bivoljeg brda Alen Sabljić dijeli mišljenje s našim prethodnim sugovornicima. Ističe kako ne postoji nikakav plan i vizija po pitanju poljoprivrede iako je Dubravska visoravan "Hercegovačka Kalifornija" kako je nerijetko nazivaju zbog klimatskih prilika. Rijetke su poljoprivredne kulture koje ovdje ne uspijevaju, od krumpira, paradajza, paprike, krastavci, jagode, kajsije, nektarine, šljive, masline i grožđe su samo neke od njih. No, unatoč tome puno je problema.

"Nedavno je mraz poharao mladi krumpir i rane sorte voća koje se uzgajaju na otvorenom polju. Enormne cijene gnojiva, ostali inputi i nedostatak plavog dizela su jedni od razloga, kao i nepostojanja strateške i planske agrarne politike s viših razina vlasti. Više od 70 posto stanovništva koje je ostalo na svojim ognjištima na Dubrovačkoj visoravni bavi se poljoprivredom. Ona je na koljenima i ova će godina biti presudna, što će po meni rezultirati gašenjima manjih proizvođača zasigurno", kaže Sabljić za Hercegovina.info.

Mali proizvođači teško su mogli ove godine i zasaditi krumpir.

"Prošle godine smo uvezli oko 5 milijardi vrijednosti hrane, a ove godine zasigurno će ta brojka biti i veća. Konkretni primjer za uzgoj krumpira ove godine je da treba 6000 KM za jedan hektar. Mali i srednji proizvođači nemaju sredstava da ulože u proizvodnju ove godine", ističe naš sugovornik.

I on je razočaran je odnosom vlasti prema domaćim proizvođačima, prema svojim ljudima.

"Mi smo jedina zemlja u regiji koja u doba pandemije koronavirusa, ali ni u doba inflacije nije donijela niti jednu mjeru kojom bi se zaštitila domaća proizvodnja. Poticaji nisu dovoljni kako bi se održala proizvodnja. Istina je da oni svake godine rastu, no većina tih sredstava povuku velike tvrtke, a do malih pak dođu mala sredstva. Dok se svakodnevno u medijima priča o uspostavi vlasti, Vlade, izbornim zakonima, nitko ne vodi računa što će se jesti i kakve kvalitete će biti proizvedena hrana", dodaje on.

Sabljić kaže kako mladi odlaze, a po njegovim riječima "poticaji dolaze do ljudi bliskih vladajućima".

"Proizvođači su obično umirovljenici, a mladi ljudi koji zasnivaju svoje obitelji masovno sele u urbane sredine ili izvan granica Bosne i Hercegovine u potrazi da sigurnijim životnim uvjetima. Vlada Federacije je preko Ministarstva za raseljene osobe često financirala kapitalne projekte, mehanizacije, pomoćnih i stambenih objekata. Međutim korist od njih su imali ljudi koji su bliski vladajućoj strukturi. Tako su ti projekti napravili gnjev i narušili međuljudske odnose na Dubrovačkoj visoravni. Događalo se da se materijal za stambene jedinice administrativno na papiru dodijeli ljudima koji žive na Dubrovačkoj visoravni, a kuće su napravljene primjerice u Mostaru ili okolici Mostara."

Kada su u pitanju poticaji, predsjednik Udruge Hercegovački plodovi Mediterana Zoran Raič kaže kako velika većina poljoprivrednika ipak iste dobije.

"Po tom pitanju dobro znam kakva je praksa. Imamo županijske i federalne poticaje. Županijski su krenuli prije neke četiri godine. Svake godine oni su sve viši. Tu je prvenstveno bitno da ljudi do kraja ožujka prijave svoje planove i trenutno stanje u poljoprivrednom gospodarstvu. Shodno tome, podnosi se zahtjev za izlazak na teren i inspektori onda utvrđuju pravo stanje. Tu mogu reći da uistinu nitko nije zakinut. Županijski poticaju su smanjeni, mislim čak na dulum i veće populacija je mogla pristupiti poticajima. Tko je podnio zahtjeve i imao zemlju mogao je isti ostvariti. Ima ljudi koji primjerice nisu podnijeli zahtjev, a kažu kako nisu dobili. Kako ga uopće i očekivati. Kada je riječ o federalnim poticajima do njih je ipak malo teže doći. Traži se veća površina i to kao ruralna podrška. Imamo tu dvije istine".

Na pitanje kako zaštiti domaće poljoprivrednike i osigurati im ostanak na rodnoj grudi Raič kaže kako se država mora bolje za to pobrinuti. Najveći problem je uvoz, a problem je samo jedan.

"To je najteže pitanje. U nezavidnoj smo situaciji gdje poljoprivrednici vrijedno rade na svojim parcelama i njeguju svoje nasade. U onom trenutku kada oni imaju svoj urod onda dolazi i uvoz. Tu svjedočimo situaciji gdje još nije krenuo naš rani krumpir, a mi na policama imamo uvozni koji je mladi i cijenom je niži. Tu se država treba itekako uključiti. Postoje razni privatni lobiji koji strukturirani u institucijama koji bi trebali donijeti te odluke. Primjerice, kada dolazi naš rani krumpir da se zaustavi uvoz. Tu se radi o jednom danu, a ne primjerice kada bi zaustavili na petnaest dana. Toga se ne želi nitko prihvatiti", kazao je Raič.

Jedno je sigurno. Ljudi ovog kraja su vrijedni, marljivi i sposobni. Sve što im je potrebno samo je pomoć države koja će ih zaštiti i ostaviti na rodnoj grudi. U protivnom će autocesta koja će proći ovim krajem služiti za odlazak u neki bolji život.