HERCEGOVAC RADI KAO DEKORATER Počeo je kao dječak s mamom, a sada već ima stabilan biznis

Kada je David Dumančić još kao tinejdžer sa 14 godina počeo s pravljenjem maštovitih ukrasa i zanimljivih dodataka, njegova okolina nije mislila da će to prerasti u dovoljno velik biznis od kojeg će moći živjeti u malo ozbiljnijim godinama. Ipak, uz podršku svojih najbližih, David je danas vlasnik radnje „David ručni radovi“ u Posušju, a njegovi ukrasi postali su neizostavni na proslavama širom Hercegovine, dok on sam kaže da ovo ne smatra poslom, baš zbog tolike ljubavi koja je uložena u to.

Koliko je čudno što se jedan mladić bavi ovakvim zanimanjem i sam David nam kaže da je slušao razne reakcije, ali ipak, svi oni su ušutjeli kada su vidjeli koliko ovo može biti unosan posao.

„Ideja je valjda uvijek nekako postojala u meni. Uvijek me je privlačilo ručno pravljenje nekih sitnica za prijatelje i prijateljice i svaki Božić sam sa mamom pravio božićne ukrase. Kad sam bio peti razred odlučio sam da susjedima, rodbini, prijateljima napravim adventske vijence i koliko su se njima oni tada svidjeli, toliko se meni svidjelo praviti ih. U početku to nije meni bio posao, sam sam sve potrebno kupovao i darivao, ako ćemo iskreno, nije meni to ni sad posao, jer i dalje stvarno uživam i dok god je tako mislim da se to i vidi na mojim radovima“, započeo je Dumančić za Hercegovina.info.

Kako kaže, bio je peti razred i u tim godinama šta god je tko radio, obukao, slušao, gledao, uvijek je bio meta nekog zadirkivanja.

„Mislim da sam ja bio te sreće da sam imao bliske ljude oko sebe koji su uvijek i čvrsto bili na mojoj strani, tako da ja ta 'zadirkivanja' nisam ni osjetio. A onda sam se počeo i proširivati s radom, više to nisu bili samo adventski vijenci već i buketi, svakakvi cvjetni aranžmani, ukrasi za rođendanske proslave, krštenja, krizme, baloni... što god mi je palo na pamet i tako je dolazio i profit i onda su ljudi vidjeli da se to i isplati i da nema ništa čudno u tom što to možda i jest ženski posao, jer meni to ide, a ljudima se sviđa“, objasnio je Dumančić.

Ono što svakodnevno pravi i što se trenutačno najviše traži jesu buketi i baloni bilo za rođendane, promocije, krizme i bilo kakve druge prigode.

„Mogu se pohvaliti i da vikendom preovladava ukrašavanje vjenčanja, odnosno uređenje ispred kuće mladenaca, svadbenih salona, automobila mladenaca i sve sto se već ukrašava za takav jedan događaj. A kupci, naravno, svakavih kreativnih ideja imaju. Nisu sve uvijek izvedive, ali se trudim da budu sto približnije onom što su kupci zamislili i zatražili“, istaknuo je Dumančić.

Za ovakav jedan posao, ističe Dumančić, najbitnija je volja i strpljenje.

„Za ovaj posao, a i za mnoge druge, mislim da je volja najvažnija i samim time ako nešto želite, volite, uživate u tome što radite, onda tu dolazi i inspiracija, a maštu sam uvijek imao i nekako sam vesela osoba po prirodi, pa to valjda samo od sebe dođe. Ako ću biti iskren, ponešto pogledam i po Pinterestu, čujem se i sa kolegicama, nadopunjujemo se. Za sada nisam imao poteškoća s inspiracijom“, pojasnio je Dumančić.

Za neke radove ponekad mu treba deset minuta, a za neke mnogo više, a on kaže da zahtjevnost svladava u hodu.

„Sve ovisi što radim i je li to baš onako po mom ukusu, jer, na primjer, za neki buket će mi nekada trebati 10 minuta, a nekada i 40, jer sve ovisi i o cvijeću i o željama kupca, o cijeni naravno, a i o mom umoru jer ponekad stvarno imam posla, što se kaže od jutra do sutra, ali meni je drago da je to tako. Što se tiče nekih pakiranja, ovisi o količini, a i o prozvodima koje umotavam, stvarno nikad nije isto. To je još jedna stvar koja me drži u ovom poslu, uvijek je šareno, drugačije, veselo“, rekao je Dumančić za naš portal.

U početku se trudio sve sam raditi jer nije htio ikoga zamarati svojim poslom, ali kako je vrijeme prolazilo, a posao dolazio, to više nije bilo moguće.

„Pogotovo kad je u pitanju ljetno vrijeme, sezona vjenčanja, tada primam svu moguću pomoć. Trenutačno imam jednu stalnu radnicu i naravno prijateljice, a i rodbinu koji se odazovu na svaki poziv i uvijek su mi od velike pomoći. Podršku i pomoć sam uvijek imao od cijele obitelji i puno prijatelja, ali iskreno, bez roditelja mislim da ne bih daleko dogurao, jer su mi bili i emotivna podrška, ali i financijska i trudim im se vratiti sve to istom mjerom jer stvarno su ponekad više bili sa mnom u mom poslu, nego u svojim i zato ću im uvijek biti zahvalan“, kazao je Dumančić.

Kad ste mladi, sve vam je u isto vrijeme i lakše i teže.

„Lakše je jer imate volje, snage, želje, ambicija, ali s druge strane ljudi su ponekad nepovjerljivi jer 'ma šta će on mlad, brzo će njega to proći' i mnoge druge rečenice.

„Zasad mislim da je ovo ono pravo i jedino čime ću se baviti jer mogu od toga jako dobro živjeti. Ponavaljam zasad, jer nikad ne znaš kuda će te život odnijeti, ali ovo volim i nadam se da će tako ostati. Imao sam planova upisati možda i neki fakultet, na primjer ekonomiju, ali više iz razloga da i neke poslove, manje kreativne, sam sebi mogu obaviti, ali polako“, objasnio je Dumančić.

Za kraj, u planu su mu, s obzirom na blizinu blagdana koji slijede, pripreme baš za njih, a za to vrijeme se trudi pratiti i svjetske trendove kako bi bio i u koraku s kolegama.

„Dakako, uvijek se trudim i širiti ponudu i obnavljati je s bilo čim zanimljivim ili što pronađem ili mi padne na um, jer su moji kupci navikli da ja uvijek nešto mijenjam, dodajem, improviziram i rekao bih da se i njima to sviđa“, zakjučio je Dumančić.