Zbog goriva i duhana Hercegovina ponovno postaje trgovačko središte za građane Hrvatske

Svaki put kad u Hrvatskoj nešto poskupi, naše redakcijsko prometalo u dubini nauljene duše pomisli - "oh, ne, opet ću u Soviće". Tako je i bilo. Porasle su trošarine na gorivo i cigarete, pa idemo u Hercegovinu gdje je sve jeftinije, piše Slobodna Dalmacija u reportaži o trgovini uz granicu BiH i Hrvatske.

I, evo, sjedimo na trijemu kuće ilegalnog prodavača duhana. Zbog dramatike teksta bilo bi odlično napisati kako smo susret pripremali mjesecima, preko posrednika čija lica nismo vidjeli i koji su nas, odmah nakon prelaska granice, na dogovorenom mjestu strpali u terenac, zavezali oči, satima vozili ukrug da izgubimo osjećaj za prostor te, na koncu, istresli na spomenuti trijem gdje okruženi balama duhana i naoružanim čuvarima razgovaramo s "kapom", svjesni da samo jedna pogrešna riječ može biti invazivnija i bolnija od kolonoskopije.

Stvarnost je, međutim, banalna. Do čovjeka dolazimo slučajno: naletjeli smo na jednog koji je potegnuo iz Hrvatske da kupi duhan. Zanima nas kako, gdje, koliko i za koliko.

Škija hraniteljica

- Možete sa mnom - kaže.
- Odlično - kažemo.
- Samo nemojte snimat.
- Dogovoreno.

Za desetak minuta dolazimo na cilj. Došli bismo i prije da vodič nije jednom zabasao. Duhandžija nas dočekuje srdačno.

- Oćeš loze?
- Neću.
- Sok?
- Ne.
- Oš plesku?
- Ne, ne, hvala.
- Koji si ga onda dolazio?

Pravo zbori. U trgovanju duhanom mimo državnog nadzora ovdje nema ničeg neobičnog. Škija je othranila generacije, jer gubava vremena ne nailaze, nego ne prolaze. Živiš li od plaće, plaćaš li poreze, kupuješ li oporezovano, možda ćeš se osjećati patriotskije, ali ne i bogatije. Ovaj naš je zaposlen, radi za manje od tri tisuće kuna (750 KM). Prodajom duhana popunjava kućni budžet. Onaj državni ionako se uvijek nekako snađe.

Da ne ostanemo na prvom dojmu, čovjek je prilično dobre volje i, ako ćemo pravo, gostoljubiv uzmemo li u obzir da nas vidi prvi put i da gospodarska djelatnost koju obavlja ne podrazumijeva uporabu fiskalnih blagajni.

Priča o televizijskom programu - "najbolja vam je serija ‘Zora dubrovačka', a tko je ono snimio, ispada da su se sami Dubrovčani obranili, nitko im sa strane nije pomogao, nije bilo ni Hercegovaca, ni nikog"; o politici - "nisu mene zajebali ni Srbi, ni muslimani, nego moji", o opremi teksta - "stavi naslov ‘Hercegovci opet spašavaju Hrvatsku', ko što smo je spašavali kad smo zaustavljali tenkove, sada spašavamo hrvatsku sirotinju s jeftinim duhanom".

Trafika uz granicu

Uglavnom, 250 grama duhana 40 kuna (10 KM).

- A pola kile?
- Napiši oko 50 da ne kvarimo posao.

Roba je u prozirnim vrećicama, na manje pakiranje zažmire i hrvatski graničari. Kupac koji nas je doveo ovamo govori kako nije problem sama granica, nego tzv. policijske dubinske kontrole u pograničnoj zoni. Najviše traže duhan i meso koje je strogo zabranjeno prenositi. Neki je Imoćanin, kazuju nam, dao sušiti pršut u susjedno selo. Kad ga je preuzeo i krenuo kući, zaustavila ga dubinska kontrola, uzela mu pršut i sad ga potežu po sudovima kao da je švercao, a granicu nije ni prešao.

Na odlasku, domaćin kaže da ga preporučimo, ali ne spominjemo. Pa eto...

Idemo provjeriti cijene cigareta. Ulazimo u trafiku uz granicu, unutra mladi prodavač i prodavačica. Predstavljamo se kao novinari i radimo očitu taktičku grešku.

- Kod nas je sve legalno - veli ona, a on razgovara na mobitel.
- Ma ne pitamo to, nismo inspektori, zanima nas koliko koštaju cigarete.
- Sva je roba s markicom.
- A koliko košta?
- Sve je tu s markicom, sve je uredno.

Ne inzistiramo. Idemo na benzinsku. Tamo nisu sumnjičavi, strpljivo nabrajaju cijene. Uz to, skoro će kraj teksta, a gorivo smo spomenuli samo u prvom pasusu. Litra dizela i supera je osam kuna i 40 lipa. Poskupjela baš noć prije, bila je malo ispod osam kuna. Ovisno što tankate, u BiH ćete proći jeftinije za nekih kunu (dizel) ili dvije (benzin) po litri. A nitko ne tanka litru.

Na dvjema pumpama stojimo nekoliko minuta, registracije sve govore - IM, IM, IM, MA, ST, IM, ST, ZD, DU, IM... Cigarete: Marlboro 18, Ronhill 17, Walter 16, Filter 160 15, York 14 kuna. Isti proizvodi jučer u Splitu: 26, 24, 23, 22, 21. U Hercegovini je sve jeftinije, pa i hrvatski proizvodi, jer su porezi niži.

Fali imena u tekstu? Ljudi su pričljivi, ali akt kupnje ne žele prezentirati kao javnu stvar. Tek će Imoćanin Mijo Gudelj reći da mu se ovdje više isplati natankat, pa se zaleti kad god može, a Manuela Laus jedina iz veselog ženskog društva voljna je predstaviti se. S prijateljicama stigla s Korčule, idu u Međugorje, navratile usput u kupnju.

Na parkingu poznatog prodajnog centra registracije kao i na benzinskoj. Vuku se gajbe mineralnih i piva, krcate kese. Ivan Galić, komercijalist u trgovini, veli da je najveća navala vikendom. Nabraja cijene - kilogram Vegete 32 kune, litra Zott mlijeka 5,70 kuna, gajba Ožujskog (20 boca) od pola litre 72 kune, kilogram Čokolina 46 kuna, a šećera malo manje od četiri kune, gajba Jamnice (12 boca) 14 kuna, pola kile kave od 19 do 25 kuna...

U kioscima preko puta prodaju odjeću, trenirke od 150 kuna, patike i farmerke od 100 kuna, majice od 50...
Napomene: sve cijene preračunate su iz konvertibilnih maraka u kune. U Sovićima primaju obje valute. Tijekom pripreme teksta nije stradao niti jedan propis Republike Hrvatske.

SLOBODNA DALMACIJA