Obilježena 21. obljetnica pogibije branitelja na Vrdima

Misa je održana u kapelici pored crkvice Sv. Petra i Pavla na Vrdima koju je predvodio generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije don Željko Majić. On se u svojoj propovijedi osvrnuo na patnju hrvatskog naroda od komunističkog režima, kao i na žrtvu svih vitezova koji su svoje živote ostavili na Vrdima. Nakon mise, kod spomenika svim poginulim iz Domovinskog rata upriličeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća.

Vijence su položila mnoga izaslanstva udruga iz Domovinskog rata, kao i predstavnici političke vlasti. Nakon polaganja vijenaca upriličen je prigodan domjenak, a vojska je skuhala vojnički grah. Valja napomenuti da su iz Gruda, u pet ujutro maratonci Milan Alpeza i Velimir Miloš istrčali maraton u dužini od 67 kilometara od Gruda do Vrda u čast svim poginulim braniteljima. U nastavku pročitajte tekst Maria Knezovića pod naslovom „Vrdi su bili ključ Mostara".

VRDI SU BILI KLJUČ MOSTARA

Dvadeset i jedna godina je prošla. Sjećanja su još tu. Na one momke, na Vicu, na Gordu, DAM-DAM-a, Stjepana, na sve one koji su zaslužni da mi danas možemo slobodno hodati Vrdima. Lijep je dan, iako su najavljivali kišu. Dobro je, nećemo morati kisnuti, pomislio sam u sebi. Ljudi su se već polako kupili ispred male crkvice Sv. Petra i Pavla. Kod spomenika se vijori crven, bijeli, plavi. Zvono označava početak mise, a misu predvodi don Željko Majić. Crkveno dvorište je prepuno. Ima nas, i Vrđana i Gruđana. Svi smo došli s jednom nakanom, odati počast našim prijateljima, našim braniteljima. Don Željko ih se spominje u svojoj propovijedi. Nešto kasnije, fra Ante čita imena naših poginulih branitelja. Polaganje vijenaca dostojanstveno i s pijetitetom. A nakon polaganja, okrepa uz piće i vojnički grah. Oči mi nehotice lete na repetitor. Nekoliko puta. I mislim u sebi, koliko li je samo krvi proliveno da se obrani taj repetitor. A mnogi su i živote dali, al su ga obranili. Nakon dobrog ručka idemo na repetitor zapaliti svijeće. Kod spomen-ploče Damira Logare i Mate Marića susrećemo obitelj pok. Mate Marića. Taman su se spremali poći. Pozdravljaju se i odlaze. Gledam u kotao Drežnice, i na prelijepu rijeku. Nešto malo iznad repetitora je spomen-ploča Vici Paradžiku, a odatle je nekih 1200 metara udaljena spomen-ploča Stjepanu Šapini i Gordanu Milićeviću. Svugdje prisjećanja i suze. Na Sv. Franju '93. godine. Htjeli su probiti crtu, i osvojiti je, no nisu uspjeli. Kidisali su toliko puta, ali bezuspješno. Iz Čabulje su u nezaborav naroda otišli vitezovi Davor Šimić, Vice Paradžik, Nediljko Barić, Mate Marić, Damir Logara, Stjepan Šapina, Gordan Miličević... Ti momci su sačuvali ključ Mostara koji im je dan s povjerenjem, i to povjerenje nisu izigrali. I stvarno je jedan lijep doživljaj otići na Vrda, na misu, do spomen-ploča. Prisjetiti se ljudi o kojima će povijest pričati, o kojima ćemo mi pričati svojoj djeci, da se ta povijest ne bi zaboravila, da bi se cijenila i poštovala žrtva ljudi kojima možemo zahvaliti naš život u miru i slobodi.

Boboska.info
FOTO: Boboska.info