Grudski dragulj budi se iz sna! Vrijeme je da počne priča o povratku

Vidi originalni članak

lBrojna hercegovačka sela spavaju posljednjih godina, pa i desetljeća, bez ijednog stalnog žitelja. Iako mnogi koriste izraz da ta sela umiru, ponosni i tradicionalni Hercegovci znaju da smrti nema i da će i ovaj san hercegovačkih sela kad - tad završiti i krenuti će novo buđenje. Doći će se opet "Među svoje", kao što pjesma kaže.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ekipa portala Grude.com u posljednje ljetne dane, barem kada je ono klimatološki u pitanju, provela je na Cerama, iznad samog središta Gruda gdje se to buđenje sela već lagano osjeti. Prva destinacija bila nam je kapelica svetog Izidora gdje se svake godine 10. svibnja služi sveta misa. Zanimljiva je priča kako je sveti Izidor postao zaštitnik Cera. Naime tridesetih godina prošlog stoljeća tuča je redovito uništavala usjeve i mještani sela nekad bogatog životom obratili su se, a kome drugom, nego fratru. Tada je grudski župnik bio legendarni fra Gabro Grubišić, svećenik u čijem je vremenu izgrađena crkve svete Katarine u Grudama. Fra Gabro je župljanima tada savjetovao da naprave kapelicu i da se zavjetuju svetom Izidoru, svecu rođenom negdje oko 1080. godine u Madridu, španjolskoj prijestolnici. Izidor je kao dijete ostao bez oca i majke pa je krenuo raditi teške poslove kao nadničar na tuđim poljima. Ali prije svakog izlaska na polje nazočio je svetoj misi. Cijelog života je molio i radio, a priča kaže kako su ga zavidni radnici tadašnjem šefu kod kojeg je radio Ivanu de Vargasu optužili da moli umjesto da radi. Kako bi se uvjerio u to Ivan de Vargas je otišao na njivu i vidio je radnika gdje moli, dok su anđeli radili umjesto njega. Tada je šefovo poštovanje prema Izidoru još više naraslo, a prizor kojeg je on zatekao ovjekovječili su mnogi slikari.

Kada su žitelji Cera poslušali fra Gabru te 1936. godine, nevremena narednih godina više nije bilo, a urod je bio dobar.

Nakon što su otklonjeni jedni problemi, trebalo je moliti za rješavanje drugih. Uskoro kreće krvavi II svjetski rat pa teško razdoblje omražene Jugoslavije, a onda i pomodarstvo tako da su malo po malo žitelji Cera odlazili s nadom da će se jednog dana vratiti kući. Svakog dana preduvjeta za povratak, ali i razloga sve je više.

Nakon što smo završili fotografiranje kod kapelice svetog Izidora krenuli smo u selo i to pred kuću ispred koje je žamorilo kao u dobrim starim vremenima, što je potvrdilo gore iznesene misli. Drago Spajić iz Zagreba iako u osmom desetljeću i dalje sa svojom suprugom rado dolazi u rodnu Hercegovinu. Upravo je on zajedno s Antom Milošem Kalićem organizirao druženje uz hranu i piće kako bi oživio duh zajedništva i podsjetio na vremena kada su Cere bile pune ljudi. Dragecovom pozivu, kako ga u Zagrebu zovu, odazvali su se i grudski župnik fra Stanko Pavlović i fra Bernard Marić koji je po boravku u župi nadmašio fra Gabru Grubišića. Fra Stanko će moći reći da je u vremenu njegovog župnikovanja crkva svete Katarine završena. Fra Gabro Grubišić imao bi se čime ponositi da vidi kako se vrijedno radi u njegovoj župi.

U molitvi fra Stanko je podsjetio na one koji su napustili rodnu grudu uz želju da joj se jednog dana i vrate.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon molitve, zatim i večere krenula je pjesma, Cere su opet bile žive kao u dobrim starim vremenima. Jure Ćorluka, Anđa, Mićka pa ostali koji su ih pratili kroz gangu su podsjetili kako je nekad bilo. Kako se posljednjih desetljeća sve više pjeva o odlascima, ove večeri mirisalo je na povratak. Potez Ante Miloša koji je kupio i obnovio jednu staru kuću i praktički sa suprugom Slavicom postao žitelj sela mnoge je zaintrigirala i natjerala na razmišljanje da svoj mir pronađu daleko, a opet dovoljno blizu gradskoj vrevi i svakodnevici koja, nažalost, i nije tako lijepa.

Također, vrijedi istaknuti da Cere uskoro dobivaju vodu s vodovoda "Tribistovo". To je još jedan motiv i poziv onima koji su dovoljno zaradili po gradovima Hrvatske, Njemačke, Irske da je vrijeme da polako napuštaju zemlje koje su im financijski pomogle u datom trenutku i dođu u zemlju koja ih je rodila i odgojila, u Hercegovinu koja ima svoje dragulje, sela koja oduzimaju dah svojom ljepotom, a nagrađuju višestruko, Cere su jedan od tih dragulja.

Grude.com

Vezani članci