Dubrovačka gornja sela i Hercegovina – sličnosti i razlike
Nakon posjeta selima - Riđica, Mravinjac, Mrčevo, Kliševo, Gromača i Ljubač, te razgovora s Perom Moretićem iz Ljubča, Nikom - Nenom Buholovim iz Kliševa, Stjepom Radišem iz Mravinjca, te kliševskim župnikom don Mihom Litićem, stječe se dojam da je Osmanlijama bilo važno da Dubrovčani - vješti političari, trgovci i pomorci, za njih obavljaju poslove, a narod neka hoda kud ga volja, jasno uz izmirenje raznih nameta. Ta činjenica uzrokom je niza sličnosti Gornjih i sela uz Popovo polje.
„Po pričanju naših starih granica se nesmetano prelazila. Na svetkovinu Gospe od Orašca iz Hercegovine stizali su bosi hodočasnici, katolici i pravoslavni, pa na 'Siđ' - pazar, u Slanom... Naši su gore išli kupovati sjeme od kukuruza, grah 'trebinjac', stoku, sir, a oni ovamo ulje, vino, sol... Sparivali su volove za oranje. Ovdje se prije oralo, pa onda u Popovu, kad se povuče voda. Problem je povremeno bila jedino hajdučija...", priča Pero Moretić, dok Niko - Neno Buholov dodaje:
„Mi smo njih zvali Vlasi i katolike i pravoslavne, a oni nas Latini."
Obojica se sjećaju da je tako bilo sve donedavno, u stvari do zadnjeg rata.
„Bio sam u svadbama po hrvatskim selima oko Popova, pa kad bi zaigrali linđu starije žene su znale reći - vidi Latina što lete".
'Vlahinje' su se smatrale dobrim partijama za ženidbu jer su vele „bile radišne mada su se voljele i pitati".
Iako životom vezani jedni za druge Dubrovačka gornja sela od Hercegovine se razlikuju po starim crkvama, pa je tako u Ljubču kapelica sv. Đurđa (Juraja) iz 15-og stoljeća, u Mravinjcu sv. Ivana Krstitelja iz 17-og stoljeća... Pravo iznenađenje dočekalo nas je u tom selu gdje nam je mještanin Stjepo Radiš pokazao sačuvane ostatke Crkvenog suda uz, te Seoskog prijekog suda ispred crkve.
„Mještani su odluke suda morali poštivati, a kažnjavalo se na različite načine, od primjerice običnog šamara kojeg bi udarali svi, do šamara da zubi ispadnu. Težina kazne zavisila je od težine prijestupa, koju je sud određivao", kaže Stjepo.
Pero Moretić pred crkvom u Ljubču upozorava na kamen za kažnjavanje... Uglavnom, šest dubrovačkih Gornjih sela ima zajedničku župu sv. Mihovila u Kliševu. Svako selo ima polje, te lokvu na kojoj se pojila stoka. Kroz taj dio dubrovačkog zaleđa gradi se vodovod.
„Dobit ćemo vodu šest stoljeća poslije Grada", vele pomalo sarkastično riješeni da kroz Udrugu „Dubrovački svatovi", očuvaju tradiciju, govor i običaje svog kraja koji je imao vidnog utjecaja ne samo na dio Hercegovine oko Popovog polja, nego i dublje u unutrašnjost da se zaključiti po izrazima koje koriste od branja grma, sječe lišnjaka, „trapljenja" - krčenja zemlje i slično. Uz stare crkve narodne sudove umjesto kadija, primijetili smo i jednu ovovremenu razliku - zemlju cijene više od današnjih Hercegovaca, iako su polja uglavnom napuštena po njima se ne prave kuće, nego po tradiciji - u strani!
Tekst : Dušan Musa | VL
Vezani članci