Vojni invalid danima ležao mrtav u stanu usred Mostara, zaboravljen od svih

Budući da ga nitko nije posjećivao, ni najbliži susjedi isprva nisu znali što se dogodilo s njim, te su nastavili s normalnim svakodnevnim životom, dok je u stanu povrh njih Ivan danima trunuo na kauču. Tužna sudbina mu je otkrivena tek kad se zgrada ispunila nesnosnim smradom, piše Dnevni list. 

Žalio se na zdravlje

"Ovih dana smo osjetili smrad, evo još se osjeti, čitava zgrada se osjeti po tom mirisu raspadanja, isprva smo mislili da je netko ostavio kiseli kupus, a jučer (op.a. ponedjeljak) su susjedi otišli provjeriti odakle dolazi smrad pa su kroz prozor povirili u njegov stan, gdje je on živio sam samcat, i ugledali su ga mrtvog", prepričao je jedan od stanara iz ove zgrade koja se nalazi iza restorana "Megi" na takozvanom "vrhu Avenije". Naš sugovornik kaže da se jedan od susjeda, s namjerom da otkrije izvor smrada, popeo preko terase do Ujkaševićevog stana te je kroz otvoren prozor ugledao njega mrtvog kako leži na kauču.

"Prozor mu je bio otvoren, ali su vrata bila iznutra zaključana pa smo pozvali policiju i vatrogasce i oni su upali unutra i iznijeli ga. Ne znamo kad će biti obdukcija, ali pretpostavljam da je umro u snu, jer je ležao na kauču", pojasnio nam je ovaj čovjek, koji je posljednji put Ujkaševića vidio prije nekih osam do devet dana. "Već tada se žalio na zdravstvene probleme, govorio je da će ići u bolnicu, već je pripremio ruksak, ali eto, umro je prije toga", kaže naš sugovornik i dodaje kako je Ujkašević tek nedavno doselio u njihovu zgradu. "Sam je živio bez igdje ikoga i tu je nakon Božića iznajmio stan", pojasnio nam je ovaj stanar.

Nesretan život

Jučer su novinari Dnevnog lista u zgradi sreli i Ujkaševićevog najmodavca, koji je potvrdio da je do ove tragedije doveo Ujkaševićev neuredan stil života. Imao je mirovinu od 310 maraka s kojom nije uspijevao pokriti ni troškove lijekova, koje je svakodnevno morao uzimati. Naime, bio je obolio od dijabetesa te je bio ovisnik o inzulinu koji je uzimao četiri puta dnevno, a uz sve to na psihijatrijskom odjelu su mu bile dijagnosticirane trajne promjene osobnosti te ozbiljni depresivni poremećaji. Da stvari budu gore po njega, nedavno je morao iseliti iz svog stana u Centru 2 jer je tamo skrivio požar.

"On je prije živio u zgradi u Centru 2 kod Tuša, ali je tamo u pijanstvu za Božić izazvao požar pa je umalo tada čitav izgorio. U požaru ga je tada eksplozija odbacila i ostale su mu opekotine, a kasnije se nije mogao vratiti u taj stan. Stanari iz tamošnje zgrade mu nisu dopustili da se vrati, pa je iznajmio sobu ovdje na vrhu zgrade", rekli su nam Ujkaševićevi susjedi.
"Njemu su nakon tog požara obećavali neke odštete i novce, ali ništa nije dobio", kažu oni.

Inače, sa surovom stvarnošću života Ujkašević je upoznat još u četvrtoj godini života, kada je zlom sudbinom, nakon što ga je majka ostavila, postao štićenik Doma za nezbrinutu djecu u Mostaru, gdje je i odrastao. Iako ga život nije mazio, uspješno je završio Srednju tehničku školu, zidarstvo i keramičarstvo te je izvanredno položio prvi stupanj prava. U policiji se zaposlio 1991., a 1994. je prešao u Vojnu policiju i u specijalne postrojbe pa je sudjelovao u ratu. Bio je dozapovjednik osiguranja i zapovjednik desetine, a svojevremeno je govorio kako je u ratu ranjavan četiri puta te je zbog toga imao niz kirurških zahvata na kralježnici. Kako je govorio, imao je i ženu i djecu, ali ih je život razdvojio. "Ja sam bespomoćan, ponižen, prevaren i na rubu egzistencije, a vjerujte mi, vrlo često i na rubu pameti", svojedobno je očajno izjavio za Dnevni list, a zna se da je povremeno bio hospitaliziran i na neuropsihijatrijskim odjelima zbog duševnih problema.