Tuga u Ljutom docu nakon utapanja Ivana Bandića
- Bilo nas je oko šezdeset, to je većina od tri razreda završnih razreda škola u ovom kraju. Veseli smo pošli na jednodnevni izlet i sve je bilo prekrasno do jednog trenutka kada je Ivana počela nositi voda. Bio je neplivač i rukama je panično lupao po površini. U početku su mnogi pomislili da je u pitanju neka šala, ali, na žalost, nije bilo tako. Okrenuo sam se i skočio do njega. Uhvatio me za leđa, ali smo obojica počela tonuti. Jedva sam se uspio uhvatiti za neku granu. Radilo se o sekundama. On je samo potonuo na dno, a ostali su ga pokušavali pronaći i izvući. Dalje se ne sjećam. Znam samo da su mnogi vrištali i plakali. Voda se već bila zamutila, a radilo se o dubini ne većoj od dva metra. Odmah ga je izvukao jedan od pristiglih vatrogasaca, ali više nije davao znakove života. Bio je predugo pod vodom, tužno će dječak koji je nesretnog Ivana pokušao spasiti, ali nije uspio. Uzalud su to pokušavali i liječnici Hitne pomoći Mostar koji su ga sat vremena reanimacijom oživljavali. Sve su učinili što je bilo u njihovoj moći, ali su na kraju dječaka ipak morali proglasiti mrtvim.
- Ovo je prevelika tragedija. To je prestrašno i pretragično. Tužno je to što se dogodilo. Žalosno je kada se sve slomi zbog trenutka nepažnje, kazao nam je jedan od poznanika nastradalog. Mještani su o dječaku govorili samo najbolje.
- Bio je omiljen među učenicima i kolegama. Mi smo svi u šoku, čitav kolektiv, jednostavno, izgubili smo jednu prekrasnu osobu, mladu, vrijednu, kazali su nam u Osnovnoj školi Ljuti Dolac. Na žalost, nikada više neće vidjeti nasmiješeno lice dječaka Ivana Bandića.
Vezani članci