Posljednje zbogom Boži Gagri
Hercegovina.info
U temelju vriježa s onog grma više hrasta Što'no lijegah među svelo lišće Stajao je lak na brijegu bez da od nas išta išće Uspravljen iz zemlje tako ko' da obnoć nasta Odvede nas i pokaže vrućeg ljeta žalfiju i kremen. Skoro plah i pravo jednim treptajem ponesen Povede nas tamo gdje se radost širi lijehom Nadvi se nad nama i okupa tvrdim smijehom Ni snašli se ne bi a već doli sutra okupa nas plodna jesen. Da je čovjek otok, gdje bi obala se krila I koliko takvih voda ostalo bi blatnim sutra Kad ni jednoj struni trzaj ne donese jutra Kako bi se ova gruda zvala i kakva bi tada bila. Možda jedna topla sjena ostala je da nas sjeća. Vjetar odgovora ne da', i kiša se danas sporo kreće A nama je ushit, sjeta, ponos, zauzdala zima ta, Nek' polete poljem ona srebra što ih sunce da Pa da opet okupimo kolo koje nikad više zaigrati neće. Odletjele ptice, tišina nam samo tvrda osta Što je suza, što je bol, zar tek okov gdje se brda ruše Sami nismo, al' se jutrom bude rike u čemeru duše Da zaplačem i natopim rijeku s onog praznog mosta. Sami nismo, al' nam više nema onog dragog gosta. Gdje si sada, prijatelju, gdje ste priče i uzance Pretrčimo lakom pjesmom prema nebu bez svitanja Za nekog će ostati tek naklon, za nekoga sto pitanja Što smo na ovome svitu, možemo li pokidati lance. I dobar smo komad puta išli, činilo se da se magla diže Davao si ne pitajuć kome, zašto, kako, ko' u čistoj glazbi Pade na pod petrolejka i staklo se nepovratno razbi Sad palimo svijeće, ali gusta tama u prsi nam stiže. Led je u tijelima, ruke drhte, i htjeli bi da si malo bliže. Srest ćemo se možda, jednom u daljini, nekad, davnoj Zagrliti ono isto gnijezdo, udariti pjesmu naše grude Lake noge zaigrat će ko' nikada u svitanju ranom A do tada nek' ti ovaj prah od zemlje lagan pokrov bude.
Ljubuški,18. prosinac, 2009.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Brotnjo.info
Vezani članci