Čitlučanin od države traži 11 milijuna maraka zbog privatizacije Brotnjoprometa
Naime, prema javnom pozivu za upis dionica u drugom krugu, Federalna agencija za privatizaciju utvrdila je vrijeme i mjesto upisa od 16. travnja do 30. svibnja 2001., radnim danom od 8 do 14 sati i subotom od 8 do 13 sati. No, iako je Šimoviću konstatirano da je dionice upisao 30. svibnja 2001. u 14.36,59 sati, oštećeni tvrdi da je on to učinio u 11 sati, a nalog mu je obrađivan tri sata, 36 minuta i 59 sekunda kasnije.
Ostao bez sredstava
Zbog toga je doveden u situaciju da su mu certifikati postali bezvrijedni, odnosno nakon toga ih nije mogao uložiti u neku drugu tvrtku. No, već jučer suđenje je “zapelo” na prvom koraku jer je mandat ovlaštenog predstavnika Zavoda za platni promet, koji Šimović također tuži, istekao krajem prošle godine. Šimovićev odvjetnik Semir Guzin potvrdio je za naš list kako je rasprava odgođena te se sada traži produženje navedenog mandata ili pak scenarij u kojem bi zastupanje Zavoda za platni promet preuzeo federalni pravobranitelj. Sam protiv države čini se da je ipak moguće, tako da Guzin najavljuje kako će se ovim postupkom dokazati da je Šimović na vrijeme uplatio certifikate te da je na kraju prevaren, odnosno ostao je bez istih, kao i prava za vlasničkim udjelom u ovoj nekad prosperitetnoj tvrtci.
Pogreška i kašnjenje
Naime, oštećeni tvrdi kako je u cijelom procesu došlo do pogreške jer u Zakonu o privatizaciji poduzeća i Zakonu o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije stoji da se upis dionica vrši podnošenjem naloga za prijenos potraživanja kod Zavoda za platni promet, što je on uradio 30. lipnja 2001. u 11 sati. Nadalje, u tužbi se navodi kako većina građana svoje dionice upisuju upravo posljednji dan te kako je do kašnjenja u evidenciji došlo upravo zbog pretrpanosti sustava. Ipak, ovaj slučaj čak je završio i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, a Guzin pojašnjava kako je ovo posljednja instanca u postupku. Naime, on smatra kako je ovdje očito riječ o kršenju ljudskih prava, pogotovu jer njegovom klijentu nikada nije omogućeno da dokaže da vrijeme koje stoji na uplatnici nije bilo vrijeme kada je predan nalog, nego kada je obrađivan.
Dugogodišnji spor
Treba kazati kako je ovdje riječ o tužbi protiv agencija za privatizaciju HNŽ-a i FBiH, kojom je tražio poništenje privatizacije izvršene 2001. Tada je Općinski sud Mostar presudio u njegovu korist, ali su Županijski sud Mostar, a potom i Vrhovni sud FBiH nakon žalbe presudili u korist Mire i Drage Radišić, sadašnjih vlasnika Brotnjoprometa.
dnevni list
Vezani članci