Čapljina: Na selu živjeti, a bez krave biti to je k’o ne imati majku

...da ih je teško prepoznati. To se u prvom redu ogleda na domaće životinje. Nekada se krava smatrala sastavnim dijelom kućanstva, a tko nije imao kravu, smatran je siromahom ili osobenjakom. Uz sveprisutne krave brojnija kućanstva imala su i ovce, a ni konji i magarci nisu bili rijetkost. Krajem druge decenije 21-og stoljeća potpuno drugačija slika, domaće životinje su rijetkost, kao i stočari. Miladina Ekmečića iz Kuline u čapljinskoj općini, sreli smo kako napasa krave kraj jezera Škrka, koje je u sastavu Hutovog blata. Kad je „blago" u pitanju Miladin je raspoložen za priču:

„Ja sam rođen gdje se stoka držala, nije mi nikad bilo iz podniženja kazati da sam odrastao čuvajući stoku. Ostao sam bez oca sa šest godina, bio sam najmlađi od trojice braće, nismo mogli zemlju raditi pa se držala stoka, naviklo se, a sada je došla potreba. Živim od poljoprivrede, od '92-ve nemam nikakvih primanja, oko zemlje ako se radi kad nemaš plastenika, ne može se na vrijeme stići, a da se ulaže nema novca, djeca idu u školu, fakultet... Opet i kad se proizvede nema cijene, nema prodaje, teško je doći do novca. Na selu živjeti, a bez krave biti, to je isto k'o ne imati majku! Tako se govorilo. Imaš mlijeko, sir, đubre za njivu, tako da sam počeo oko krava, tele je lakše i prodati, ima mlijeka, ima sira u kući, đubreta. Da ga imam ne znam koliko, uvijek netko traži, može se prodati. Lakše mi je malo odati oko krava i zdravije, nego oko zemlje, ne možeš se ni saginjat godine uzele, a i djeca me malo podržavaju u poslu oko stoke", priča Miladin, a zatim govoreći o mogućem proširenju stada nastavlja:

„Imam za sada deset, petnaest komada, kako kad. Počeo sam s tri, četiri, pa polako širio krdo. O ovcama za sada nisam razmišljao, neću da djeca čuvaju, neka uče. Za ovcom se treba svezati, svaki dan i svakog trena, a krave nekada pričuvam, nekada zatvorim, nekad pripazim. S kravama je lakše, ali svejedno treba pričuvati da ne odu ljudima u štetu, kažem vazda djeci, ako napravi štetu, ni krava neće doteći."

Zanimljivo, na obodu Hutovog blata, nije baš bezopasno krave držati, tu postoji posebna prijetnja, pa Miladin veli da je tek prije dvije godine oko jezera počeo krave čuvati.

„Karakteristično je blato, imaju ona nevidljiva oka, mečina, gdje se kopa treset, a krave su teške. Nisu baš ni buše, bojim se. Prve godine dvije su mi upadale, da nisam mogao prići i izvući ih traktorom, ne znam kako bi se to riješilo", naglašava Miladin kojem prilazi jedna mlada Šarulja, kojoj je ostatak krda odmakao, pa je tražeći društvo odlučila pridružiti se gazdi.

Još jedna zanimljivost, sir je traženiji od mlijeka.

„Uglavnom radim sustav krava - tele, tako da imamo mlijeka i sira za sebe, brojčana je i porodica. Nešto sira se i proda, posebice onaj pravi masni sir, ne vari se mlijeko, to je moja majka radila, sada radi moja žena, djeca joj pomažu, tako da se dopunjavamo s tim. Neko me upita - isplati li se to? Šta mi se isplati ako tamo za nekoga radim za malu plaću, a ovako desetak teladi, pa proizvedeš, svak' ‘oće meso na stolu, a svakome oko mesa smrdi! Da mi djeca ne pomažu, ne bi ja to uspijevao, ovako svak' pomalo i ide posao", veli Miladin, iz čije priče je jasno da je lakše oko krava raditi, nego povrće saditi.

Tekst i foto: D. Musa

djaka-city.info