U Tuzli obračun albanske mafije i vehabija-reketaša!

Oružani obračun između dvije kriminalne skupine dogodio se, podsjetimo, 19. ožujka, oko 13.30 sati, naočigled brojnih svjedoka koji su, srećom, ostali nepovrijeđeni nakon što je Kabilović, poslije kraće prepirke s Adrovićem, potegao pištolj i počeo pucati. Ammar Adrović je s povredama na stražnjici kasnije prevezen u tuzlansku bolnicu, dok se Berizu Kabiloviću i njegovim prijateljima izgubio svaki trag.

Kabilović je, inače, tek prije nekoliko dana izašao iz zatvora i odmah se vratio starim navikama - proteklih je godina bio akter više pucnjava u Tuzli, a 2009. je ranjen ispred diskoteke Roma, u okršaju bandi bliskih Naseru Oriću i Tasimu Kučeviću. Napadu na Adrovića, 35-godišnjeg Sarajliju s adresom stanovanja u Tuzli, navodno je prethodila svađa s Kabilovićevim bratom.

U trenutku kada je Beriz Kabilović zapucao na Ammara Adrovića, on je sjedio u društvu sa Sabahudinom Muhićem zvanim Mrčo koji je, opet, bio uhićen u ljeto 2009., zbog sumnje da je postavio eksploziv u blizini Memorijalnog centra u Potočarima, nekoliko dana prije obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.

I mada svi akteri posljednjeg revolveraškog obračuna u Tuzli dolaze iz istog kriminalnog miljea, Ammar Adrović i Sabahudin Muhić su, osim sa lokalnim podzemljem, blisko vezani i s liderom vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči Nusretom Imamovićem, čiji su odani sljedbenici. Premda se to, sudeći barem prema njihovom izgledu, ne bi dalo zaključiti (obojica, naime, izgledaju poput žestokih momaka, moderno se odijevaju, ne nose brade), Adrović i Muhić su među najaktivnijim članovima selefijskog mesdžida koji se nalazi u tuzlanskom naselju Kula.

U slobodno vrijeme, između kriminalnih poslova koji su im jedini izvor zarade i boravka u teretani, Ammar Adrović i Samahudin Muhić su redovni gosti na okupljanjima „braće", od tribina u Gornjoj Maoči do vehabijskih sijela u mesdžidu u sarajevskom naselju Dobrinja (koji vodi Sead Redžematović) i u Hadžićima, gdje selefije predvodi njihov bliski prijatelj Bajro Ikanović.

Izvor: Slobodna Bosna