KEMAL ČAUŠEVIĆ– direktor UNO sa debelim putrom na glavi

...čija je porezna a posebno carinska služba na GP Orašje pretrpjela po Hrvate neviđenu nacionalnu sječu, no pođimo redom.

Direktor Uprave za indirektno oporezivanje političko-državnu karijeru iz redova SDA počeo je kao sitni poslušnik moćne familije Čengić. Taj “nezavisni i profesionalni” državni činovnik Čaušević asistirao je u legaliziranju ogromnih kriminalnih operacija od kojih se posebno ističu i ona oko privatiziranja doniranih vozila u vlasništvu humanitarne organizacije TWRA (Third  World Relief Agency) iz Sarajeva kroz Bosanski transportni servis iz Visokog (BTS). Iako su pravosuđu sve činjenice oko ovog skandala godinama dostupne, nitko od sudionika afere TWRA-BTS nije sudski procesuiran.

O vezama TWRA i same Al Qaide pisao je opširno „Večernji list“ iz Zagreba (od 22.05.2004.god. na str.5).

TWRA je osim spornih vozila uvozila velike količine pilećeg mesa i drugih „roba“ pod humanitarnu pomoć za teroristički kamp Bočinja kod Maglaja pri čemu je jedan dio služio za ishranu a drugi se pakirao i prodavao po BiH i tako se financirao sam kamp dok ga međunarodne institucije nisu „deložirale“ poznatim istragama oko naturaliziranih terorista.

Inače, Kemal Čaušević nije nikako siromah. Prema pričama koje odavno kruže po glavnome gradu BiH, on se dobro potkožio, jer se uz redovite poslove direktora UNO-a bavi i privatnim biznisom. Stan u Sarajevu je proširio u zgradi na više etaža pa se u zgradi ponaša kao „većinski vlasnik zgrade“.

Na ranijoj funkciji kao šef grupe za međunarodne finansije dobio je 50.000KM internog kredita odnosno nepovratnu pomoć, i to za rješavanje stambenog pitanja!!!.

U to vrijeme zaposlio je kod sebe sestru Enveru Ramić (što je klasični nepotizam), koja sada radi u budžetu ministarstva kao službenica.

Privatni biznis pored svih obveza u „međunarodnim finansijama“ je glatko tekao od izdavanja skupih, velikih, svjetlećih panoa na najboljim sarajevskim lokacijama, što mu je svojedobno omogućio Bakir Izetbegović dok je vodio Zavod za izgradnju grada Sarajeva, a u središtu Sarajeva u tzv. „staklenom gradu“ posjeduje i svoj kafić.

Da je „počešljani“ Čaušević sklon i sirovim rabotama potvrđuje slučaj koji je iznio carinik Bošnjak Osman Jamaković u izjavi, koja je u posjedu časopisa"Fokus", a koji je napisao da je Čaušević, nastojeći da ga navede na kriminal, u službenom audiju dolazio do njegove privatne kuće i to u pratnji pokojnog Ramiza Delalića Ćele, u to vrijeme prvog čovjeka sarajevskog podzemlja. Jamaković je naveo kako mu je Čaušević, nakon što je u dvorište njegove privatne kuće parkirao službeni automobil, rekao da je odlučio da ga primi za stalno na posao, ali pod uslovom da radi kako on kaže. Čaušević će Jamakoviću:- „Ne sumnjam nimalo da ćeš biti kao neki zaposleni UIO BiH. Kada kažem da se nešto pusti, nema pogovaranja. Tako mora biti, jer bi trebalo da znaš da sam ja bog u carini“ - rekao je tada Čaušević, a Jamaković je to naveo u pisanoj izjavi dostavljenoj spomenutom udruženju tj.obespravljenih carinika koji istražuje i SIPA.

Prošle godine je Čaušević na carinu u Šamcu primio i sina od Sulejmana Tihića te je izjavio:“ Isti je primljen od strane Agencije za državnu službu kao jedan od najboljih anonimnih kandidata na javnom oglasu, po kojem se primalo 30 diplomiranih pravnika. UIO je udovoljila njegovom zahtjevu da se vrati u prijeratno mjesto prebivališta odnosno iz Sarajeva u Bosanski Šamac. Smatram da je njegov zahtjev zasluživao svaku pohvalu i podršku i da je najbolji primjer izgradnje BiH...“

Kakve li samo farse i „anonimnog natječaja“ u državi koju kroje ovakve spodobe.

Ako se zna da je u raskolu SDA Čaušević igrač od Bakira Izetbegovića i Čengića a kontra Tihića,onda je jasno da u nagodbi oko toga čije mjesto UNO treba razmijeniti između SDA i SNSD onda je jasno da se primanjem Tihićevog sina anonimnim natječajem Čaušević grčevito želi zadržati na mjestu na kojem mlati ogromne pare te se želi „ulizati“ Tihiću.

Sulejman Tihić se sigurno želi riješiti Bakirova ekonomista Kemala Čauševića, samo je pitanje kako to izvesti i kako objasniti bošnjačkoj javnosti da se odrekao još jedne važne bošnjačke pozicije, direktora Uprave za neizravno oporezivanje. Tihić se doista nalazi u nezgodnoj političkoj situaciji. Ako bude dosljedan i pristane na izbor srbina Tegeltije, morat će pretrpjeti žestoke političke udare drugog krila SDA.

Tihić bi se riješio Čauševića,ali se plaši optužbi za „izdaju“.

Ono što je osjetila i Posavina tj.carinski djelatnici kojima je Čaušević i ekipa planski „skrojila listu“ nepodobnih i opasnih rezultiralo je „otpuštanjem i neraspoređivanjem“ oko 50 djelatnika hrvatske nacionalnosti od čega je nelegalno uručenim „rješenjima“ i preraspoređivanjem daleko od kuće bez putnih troškova sasječeno 10 djelatnika sa visokom stručnom spremom mada se prije toga kleo u nasušnu potrebu za visokoobrazovanim kadrom. Pouzdano se zna da je lista skrojena preko SDA Orašje na kojoj su naznačeni podobni i nepodobni visokoobrazovani kadrovi koje treba ukloniti. U autima u privatne tužbalice i na konsultacije iz Orašja su išli carinici I.K, E.Č, H.A, S.K i E.T.

Trebali spomenuti da se naši posavski političari nisu na to ni „počešali“ osim za svoje rođake i one koji su ih debelo zadužili čime su doprinjeli osakaćivanju UNO posavske slike sa 10 VSS hrvata jer će se Čaušević i ekipa lakše obračunati sa ovima s nižom stručnom spremom.

Javna je tajna da je u Orašju za šefa graničnog prijelaza postavljen dalji Čauševićev rođak Ismet Kičin iz Orašja koji je do 2004.god. imao bravarsku srednju trogodišnju školu koju je nadoštiklao na četverogodišnju u Srebreniku, a potom u rekordnom vremenu u Tuzli te godine diplomirao na fakultetu za tjelesnu kulturu (DIF). Isti u spriječavanju kriminala na granici u odjelu u kojem je prije toga radio nije u 2 godine izvršio niti jednu prijavu a niti zaplijenu što mu je sigurno bio plus u carinskom dosijeu.

U isto vrijeme dok je Kičin bio carinik ujedno su supruga i brat radili na špediciji što je dakako još jedan plus za budućeg šefa prijelaza.

Tako je ovaj brzopotezni DIF-ovac i Čauševićev rođo postao šef graničnog prijelaza i ostvario „američki san“.

Krojači lista i Čauševićeve bošnjačke oči i uši iz Posavske Županije nisu u preraspoređivanjima otišli dalje od Šamca dok su Hrvati gulili do Bijeljine, Šepaka pa i Gradiške sve dok nisu sami davali otkaze.

Onih par što su i otišli tamo čak do Bijeljine bili su kratko i da se zamažu oči.

Zanimljivo je da u su zatvorene oči i uši na sve ovo držali i Alan Jensen iz CAFAO-a i Donald Hays iz OHR-a te su ignorirali i Želimira Rebca bivšeg direktora carinske uprave iz Mostara i alijanse kojeg je Čaušević nakon smjene vlasti „deportirao“ za referenta u carinarnicu Mostar gdje su ga kolege šikanirali te je tako Čaušević direktni podli suučesnik u pokušajima Rebčevog samoubojstva nakon prijetnji i pritisaka što je udarao po mafiji.

Nakon prvog pokušaja skoka s mosta, u drugom pokušaju to je i uspjelo bivšem direktoru carinske uprave.

Ujedno je Čaušević zaboravio da procesuira slučajeve sa kriminalnim uvozom rasplodnih goveda, ovaca i pilića koji su se klali a uvozili bez pristojbi te na nagomilane prijevare sa gorivima,fiktivnim firmama itd.naprotiv za desnu ruku je uzeo i u Banja Luku odveo šefa istraga iz Sarajeva i pritajenog nacionalistu Saudina Terzića iz Bugojna a koji ništa na prijašnjem poslu nije „dovoljno istražio“ posebno za vodeće sarajevske tvrtke.

Gazio je Čaušević doduše nepodobne i u Sarajevu i krojio svoju mrežu:

„Zašto nije pokrenut postupak naplate carinskih dažbina po zahtjevima za provjeru potvrda EUR 1, kojima se dokazuje porijeklo robe, iako je istekao rok od deset mjeseci koji predviđa Ugovor o slobodnoj trgovini s Republikom Turskom - pitali su iz parlamenta BiH. Poslanici parlamenta BiH zatražili su prije nekoliko mjeseci od Čauševića odgovor zašto nisu naplaćene carinske dažbine u iznosu od pet miliona KM, po zahtjevu koji je uputio Edin Cernica, tadašnji šef Carinske ispostave UIO BiH Sarajevo. Upitali su kako se moglo dogoditi da vlasnik preduzeća "Omerta", Semir Pružljanin, bude osuđen za krivično djelo carinske prevare i da mu pritom bude izrečena zatvorska kazna od dvije i po godine zatvora, jer je oštetio budžet, a da niko od carinskih radnika u ispostavi Sarajevo za to nije odgovarao.

Naš izvor blizak rukovodstvu UIO BiH podvlači da su, osim Cernice, koji je s posla uklonjen, jer je insistirao na provođenju zakona, otkaz dobili za Čauševića nepodobni kadrovi, Midhat Salić, šef Odsjeka za carinsku tarifu i vrijednost UIO BiH, koji je s direktorom došao u sukob zbog porijekla robe iz Turske, kao i Safet Ganić, šef Odsjeka za carinsku tarifu i vrijednost, takođe zbog "nesporazuma" u vezi sa carinskom vrijednosti robe iz Turske.

Na objavljene kriminalne rabote o Čauševiću u sarajevskim „Danima“ autor Senad Pećanin je zaprimio od Čauševića poziv na razgovor preko zajedničkog prijatelja što je potvrda da isti brižljivo prati sve kako bi čistio svoj nepopularan imidž.

Nakon otpusta oko 900 carinskih službenika „kao višak“ u UNO je iza toga primljeno po babi i stričevima oko 500 novih što je bila Čauševićeva SDA-ovska nacionalna čistka,uklanjanje „opasnih kadrova“ i jačanje Bošnjačkih pozicija.

Okrenut je ogroman novac i na vraćanje nelegalno otpuštenog kadra za novac (10.000KM) u čemu je posredovala određena osoba iz Gradačca koja je Čauševiću nosila novac direktno od „vraćenih“ carinika te je spisak takvih podug..

SIPA istražuje, a pitanje dali će htjeti do kraja istražiti sve Čauševićeve prljave rabote iz sjene. Prljave rabote su samo u slučaju otpuštanja i zapošljavanja očita te bi SIPA trebala javno objaviti sve spiskove i razbucati ovog pijunčića od Bakira Izetbegovića i Hasana Čengića radikalnog desnog krila SDA.

Emanuel Jurić/posavski-obzor.com